Svjetsko nogometno prvenstvo bliži se kraju, Hrvatska je ponovno u samome vrhu i nadamo se još jednoj medalji Dalićevih izabranika. Navijači i dalje pristižu u Katar kako bi bodrili Vatrene do samoga kraja, a kakva je atmosfera u središtu nogometnoga svijeta i je li Katar uistinu toliko konzervativna zemlja kakvom ju mediji prikazuju posljednjih tjedana, provjerili smo s Majom Arslanagić, kćeri legendarnog rukometaša i trenera Abasa Arslanagića, kojoj je Katar stalni dom već više od desetljeća.
– Atmosfera je super. Cijela zemlja ne spava. Ulice su pune, restorani, kafići, veselje i radost na sve strane. Organizatori su se potrudili da svaki dan ima mnoštvo različitih događanja po cijeloj zemlji i za svačiji ukus, tako da vam niti jednog trena ne može biti dosadno. Od koncerata, izložbi, fan zona, do kulturnih manifestacija i spontanih okupljanja navijača. Svatko u svom filmu i veselju, a opet svi u zajedništvu i miru. To je ono što je predivno. Drago mi je što se pokazalo da prvenstvo može biti uspješno i lijepo i bez alkohola. Nije bilo incidenata, a ono što je privuklo najveću pozornost, jest razina sigurnosti za žene i djecu, što su mogli bez straha odlaziti na stadione i šetati po gradu, uživati nesmetano u ovoj atmosferi i događaju.
– Navijači su glavni nositelj prvenstva – genijalni su! Odlično organizirani, u dobrom raspoloženju, donijeli su zastavu od 200 m. Na dan utakmice smo se okupljali na neki nekim zanimljivim mjestima, poput Souq Waqifa i Katare, kulturnog sela. Na dan kad smo se okupili na plaži u hotelu gdje su igrači smješteni, pobijedili smo i od tada smo stalno tamo bili. Zanimljivo je da su nam dopustili da raširimo zastavu na dvjema utakmicama dok je himna svirala, tako da smo definitivno ostali zamijećeni i prepoznatljivi po našim kvadratićima, otkrila je Maja Arslanagić.
Idemo uzeti broncu!
– Otkako je dobio prvenstvo 2010. godine, Katar je živio za ovo. Sve je bilo podređeno 2022. Prije toga, napravljen je strateški plan Qatar National Vision 2030., temeljen na tome da Katar postane napredno društvo sposobno održati svoj razvoj te da se osigura određeni nivo životnog standarda. 4 su glavna stupa: ljudski, društveni, ekonomski te razvoj okoliša. Mogu reći da je Katar dosljedno pratio strategiju i učinio hvalevrijedne promjene na svim razinama, što je danas vidljivo kroz Svjetsko prvenstvo. Ono što je meni najljepše je da je Katar “melting pot” svih kultura, jezika i nacionalnosti svijeta. ¾ stanovništva su stranci. Toliko raznih kultura i običaja na jednom mjestu daje neopisivo bogatstvo i širinu, a ovih dana je to i dokazao time što su svi složni, u harmoniji, u svojoj pjesmi i navijanju, u radosti jedni s drugima. To je ono što bi ovakva prvenstva i trebala slaviti – zajedništvo, jednakost, ljubav i međusobno poštovanje. Ponosna sam na Katar, ovdje se održava jedno od najboljih i najsigurnijih prvenstava na svijetu!
Pratila si sve utakmice Vatrenih, kakvi su tvoji dojmovi?
– Do zadnjeg trenutka nisam znala hoću li ići na utakmice zbog posla. Mislila sam da neću gledati niti jednu, no na kraju sam ih sve pogledala, čak i još neke druge utakmice.
Moja predviđanja za Hrvatsku? Idemo uzeti broncu!
– Najvažnije mi je bilo da mi tata bude na stadionu i u Kataru za vrijeme prvenstva, jer je on ipak sportaš, bio je začetnik i pokretač katarskoga sporta, začetnik njihove seniorske rukometne reprezentacije. Doslovno je svjedočio nastajanju katarskoga sporta i razvoju zemlje. Znam koliko njemu ovo sve znači, jer je nama Katar ipak drugi, a nekima možda i prvi dom. Svi smo emocionalno jako vezani za njega. Jako smo ponosni što svjedočimo povijesnom trenutku ove zemlje, ističe Maja Arslanagić.
Kakav je život ovdje? Jednom si mi rekla da je Katar najsigurnija zemlja na svijetu.
– Katar je i službeno proglašen najsigurnijom zemljom na svijetu. Ovdje se vrata od stanova i automobila ne zaključavaju. Slobodno se kreće danju i noću. To je ono što volim u ovoj zemlji. Istina je da smo sa Svjetskim prvenstvenom i dolaskom jako velikog broja stranaca, vjerojatno malo oprezniji, ali sam sigurna da se svi osjećaju sigurno i zaštićeno. Ja do danas nisam čula za bilo kakav incident. Ono što treba znati, jest da je ovo zemlja u kojoj postoji određeno poštovanje među ljudima, poštuje se privatnost, i drži se do nekih običaja koji su na Zapadu nažalost izumrli. To što su na Zapadu neke stvari postale „normalne“, po pitanju ponašanja i oblačenja, nikako ne znači da ako ovdje nisu, da su u pitanju restrikcije, a to mediji često tako navode. Ovo je zemlja u kojoj je poštovanje i dostojanstvo čovjeka na prvom mjestu, što bi trebalo biti normalno i u ostatku svijeta, a nije. Vjerujem da su dojmovi onih koji su bili isti takvi. Jedino što bih mogla savjetovati onima koji budu dolazili, jest da ako sa sobom donesu poštovanje, kulturu i kućni odgoj, sve će proći u najboljem redu.
Katar je tvoj dom gotovo cijeli život. Jesi li ikad razmišljala otići?
– Katar ima čudesnu moć. Tko ga jednom doživi, teško odlazi i uvijek mu se vraća. Kad smo prvi put, 1994. napustili Katar, odmah sam rekla da ću se vratiti kad-tad. Tako je i bilo, jer kao što sam već spomenula, Katar nosim u duši i srcu i smatram ga svojim domom. Period nakon odlaska iz Katara 1994. sam provela tražeći se i često se pitajući gdje pripadam. Dosta sam putovala po Europi, dolazila sam i u Katar posjetiti tatu koji je ovdje radio, a onda sam se prije desetak godina odlučila na povratak i prvi put osjetila da sam napokon „kod kuće“.
– Osnova mog posla je razvoj i promocija kulturnog turizma u Kataru. Čast mi je biti dio razvoja i stvaranja povijesti ove zemlje, budući da sam bila tu gotovo od njenih začetaka. Inspirirajuće mi je gledati kako se razvija i raste, privilegija mi je raditi za ljude kojima je cilj boljitak društva i zajednice, a ne vlastiti interes. Raditi s ljubavlju i strašću, za višu svrhu je nešto što smatram da je danas jako rijetko. I kad se nađeš pod vodstvom nekoga tko je vizionar i tko drži do pojedinca i društva, onda je to ne samo kontinuirana motivacija i inspiracija, već čast i privilegija.
Kakav je Katar bio kad ste prvi put došli, u odnosu na danas?
– 1988. godine moj je otac dobio posao ovdje kao selektor katarske reprezentacije, nakon što je s reprezentacijom Jugoslavije osvojio 3. mjesto na Olimpijskim igrama u Seulu. On je bio začetnik katarskog rukometa, jer po dolasku nije bilo seniorske momčadi. To je bilo vrijeme relativno mlade države, s obzirom na to da je Katar postao neovisan 1971. godine. No, već tada bila prilično napredna država. Sjećam se, budući da tada nije bilo interneta, morali smo otići u knjižaru da kupimo atlas kako bismo vidjeli gdje se Katar nalazi. Isto tako, prvo je u izvidnicu otišao tata, da vidi uopće možemo li se mi kao obitelj tamo preseliti i živjeti. Vrlo brzo nakon njegovog dolaska, došli smo i mi, što je samo potvrdilo da, bez obzira na našu tadašnju neupućenost, Katar se ipak pokazao kao odličan odabir – budući da smo svi skupa ostali i danas vezani za Katar. Otac se vraćao i radio, sestra Maida ovdje je odigrala finale kupa, a ja do danas smatram Katar svojim domom, te moje srce i duša pripadaju ovdje.
– Katar se u zadnjih 30 godina, koliko ga ja poznajem, nevjerojatno razvio. Osim infrastrukture, broj stanovništva se utrostručio, a još uvijek se puno ulaže u temeljne stupove društva. Primjerice u obrazovanje, ovdje imamo Qatar Foundation, neprofitnu organizaciju pod vodstvom Njezine Ekscelencije šeike Moze, koja se bavi obrazovanjem, istraživanjima, inovacijama i razvojem zajednice. Tu su sjedišta svjetski renomiranih sveučilišta poput Northwesterna, Georgetowna, Weil-Cornel Medicinea, Carnegie Mellona, Texas A&M-a, Virginia Commonwealtha, HEC Parisa itd.
Qatar National Library je remek-djelo poznatog svjetskog arhitekta Rem Koolhaasa. Sadrži više od milijun knjiga i izgrađena je na površini od 42,000 kvadratnih metara, a posebno se vodi računa i o razvoju zdravstva, umjetnosti, kulture, sporta, pa i infrastrukture. Zadnjih 10-15 godina Katar se pod vodstvom Njezine Ekselencije šeike Mayasse Al Thani, sestre katarskog emira, razvio u destinaciju kulture i umjetnosti otvaranjem Muzeja islamske umjetnosti, zatim Mathafa, Muzeja arapske moderne umjetnosti, nedavno otvorenog Nacionalnog muzeja, zatim Olimpijskog i sportskog muzeja. Bio je i domaćin velikim svjetskim izložbama poput Damien Hirsta, Diora, Valentina, Virgil Abloha, kao i velikim sportskim događanjima. Ono što je najljepše i zbog čega posebno cijenim i volim Katar, jest što nije izgubio svoj identitet. Unatoč globalizaciji i evoluciji na svim razinama, očuvao je svoju tradiciju i kulturu. U današnje vrijeme globalizacije, to je za svaku pohvalu. Ostati svoj, a pritom biti važan igrač u svijetu.
Naslovna fotografija: Florian Wehde/Unsplash