Ideja da smo nečija simulacija se javlja tek 2003. s Nickom Bostromom a slijede ga i Kurzweil, Moravec, Virk, Musk i drugi. Mi smo dakle ultrasložena videoigrica neke supercivilizacije sa unaprijed napisanim scenarijem. Jesmo li?
Piše: Drago Plečko
OSIM ZNANSTVENIH PODATAKA TEORIJA SIMULACIJE IMA POTPORU U NAIZGLED BIZARNIM SLUČAJNOSTIMA IZ POVIJESTI PA JE PITANJE POSTOJI LI UOPĆE SLOBODNA VOLJA
Jeannie Dixon je čak dvije godine prije atentata u Dallasu u snovima vidjela detalje ubojstva J. F. Kennedya (uporno je ali bezuspješno pokušavala upozoriti Bijelu kuću), a legendarni poglavica Tecumseh (prvi detaljno opisan slučaj preživljavanja „kliničke smrti“) vrlo precizno iznenadnu i ranu smrt predsjednika Harrisona, svega mjesec dana nakon nastupanja na dužnost. Jedan sredovječni činovnik je u snovima vidio šokantni pad DC-10 na čikaškom aerodromu, sa svim detaljima tragedije. Prije samog događaja, naravno.
Jesu li to „pukotine“ u Simulaciji? Ili namjerno poigravanje s našim umovima?
Jung je analizirao između 1000 i 1500 snova godišnje i pobrojao priličan broj primjera vrlo jasne najave vlastitih ali i tuđih smrti ili nesreća. U snovima. I sam sam višegodišnjim istraživanjem došao do zaključka da postoji značajan broj događaja koje se može opisati samo kao „dolazak informacija iz budućnosti“. Pisac Morgan Robertson u svojoj noveli iz 1898. godine opisuje potonuće putničkog broda „Titana“ koji je najveći do tada, strada nakon udara u santu leda, to se događa sredinom travnja, brzina mu je preko 20 čvorova i na sebi nosi premali broj čamaca za spasavanje. Uz još neke brojčane podudarnosti, priča je identična onoj „Titanica“ koji tone 14 godina kasnije!
Ubojstvo izraelskog političara Yitzaka Rabina je dvije godine ranije predvidio jedan matematičar no na ta se upozorenja Rabin oglušio makar mu je navodno rečeno i točno ime i prezime ubojice. Postoji teorija, uz stručni komentar, da je oba imena pronašao, vjerovali ili ne u – Tori!
I Jung u kasnijim godinama potvrđuje moje današnje tvrdnje o sinkronicitetima koji su transtemporalni i „vide budućnost“. Jedan od njegovih najboljih prijatelja je bio nobelovac i genij Wolfgang Pauli. Upozorio je Junga na svoju čudnu opsesiju s brojem 137.
Proučavanje kozmoloških konstatni i drugih značajnih brojeva nije pokazalo o čemu bi se moglo raditi. Kako Jung piše kasnije, opsesija tim brojem se vremenom pojačavala. Kada je Pauli imao 58 godina Jung ga je odveo u bolnicu radi nekog zdravstvenog problema koji se nije doimao opasnim. Došli su pred sobu. Broj je bio 137! Pauli se okrenuo i rekao Jungu: „Odavde neću izaći živ….“. Tako je i bilo. Umro je koji dan nakon toga. U bolnici. U sobi 137.
O Nostradamusu, Mother Shipton, Tarabićima i Padma Sambhavi, tibetanskom mistiku koji je stoljećima ranije jasno opisao zrakoplove u rečenici „vatrene željezne ptice koje pucaju po Tibetancima iz zraka“, ne treba posebno ni govoriti.
Jesmo li tek nečija simulacija?
Često se ovakovi teško shvatljivi fenomeni trpaju pod ime „intuicije“ kada naš um iz raspoloživih informacija izbaci neko predviđanje. Oblik je to nesvjesnog kontakta s područjem gdje se nalazi vrsta „prednacrta“ svih događaja. Popularno ime za to je „Akaša“. U mojoj se praksi to često opisuje kao „znam ali ne znam kako znam“. Iako je to tumačenje nedostatno, evo jako zgodnog primjera:
“…Živim vani, u Njemačkoj…. uslijed sve većih problema s novcem život mi se pretvorio u pakao. Zvao sam Vas i rekli ste mi da trebam “centrirati, harmonizirati živčani sustav, a probleme jednostavno ignorirati”. Počeo sam slušati vaše subliminalne poruke dva puta dnevno… danas ZNAM, mada ne znam kako znam, da je posao koji je odjednom krenuo, promjena odnosa sa suradnicima, izostanak očekivanih otpora zapravo efekt tog nekog preslagavanja u meni….” (R. M.)
S ruba znanosti dolaze informacije o ljudima poput sveučilišnog profesora Brucea Buena De Mesquite, „digitalnog Nostradamusa“, za kojeg kažu da svojim algoritmima predviđa promjene na američkoj burzi s 90% sigurnosti. Točno. Čuo sam se s njime u New Yorku i pitao ga za biblioteku na palminom lišću, Shuka Nadi (Nadi Gruha) u južnoj Indiji iz koje se, kažu, može iščitati svačija budućnost. Iznenadio sam se kada mi je rekao da zna o čemu govorim ali nije imao dovoljno vremena to detaljnije proučiti. No, i ovo što Mesquita može diskretno upućuje na mogućnost da je budućnost napisani scenarij.
A jedan od već spominjanih stanfordskih znanstvenika, Robert Sapolsky, tvrdi kategorički – slobodna volja uopće ne postoji. Krećemo se po strogo definiranom planu, već od začeća.
To je potaklo i neke silno popularne priče. Jedna je da je osobna karta koju je imao Neo (Keannu Reeves) u „Matrixu“ dok je još bio Anderson isticala točno na dan kada su srušeni Twinsi a u 11 SF filmova je precizno predviđena budućnost. Nesvjesno dakako.
I u „Jokeru“ je u svakom kadru u kojem se vidi sat točno 11 sati i 11 minuta što je iznimno značajno u prepoznavanju sinkroniciteta, no ja mislim da je to namjerno ugradio scenarist i nije bilo slučajno.
Sve nam to nameće pitanje: živimo li po nekom unaprijed ispisanom scenariju, jesmo li samo Simulacija neke nadmoćne civilizacije?
Svemir postoji 13,4 milijarde godina a možda i dulje dok je Zemljina starost oko 4,3 milijarde godina. U tom periodu su možda izumrle mnoge civilizacije na našoj planeti a u drugom dijelu Univerzuma nastale one koje su milione godina starije od nas. A te mogu biti razvijene do te mjere da su stvorile igrice, simulacije kojima se igraju njihova djeca. Jedna od tih smo mi, razmišlja sve više ljudi.
Tu se postavlja jedno posebno provokativno pitanje. Prema fizici je Uskrsnuće nemoguće jer bi to bila neka vrsta „obrnute entropije“ a to se ne može dogoditi statistički ni za života cijelog Svemira. No, ako smo Simulacija……nema ničeg što nije moguće…
Znanstvenik sa Princetona, Roger Nelson, nosilac je čudnovatog projekta koji je trajao od 1997. do 2015. godine a da ni danas nije jasno što je pokazao. RNG je kratica za „generator slučajnih brojeva“. Izbacuje brojeve koji nemaju nikakve međusobne veze. Takvi su generatori smješteni na 37 lokacija na Zemlji. Podaci s njih su dospijevali u centralno računalo. Ako u kolektivnoj svijesti čovječanstva ima „nečeg“ čega uopće nismo svijesni MOŽDA će se to odraziti na iskakanje brojeva iz računala. I, kako tvrde istraživači koji su kreirali i malu verziju takva uređaja, Psyleron, prije važnih događaja su „jaja“ kako su zvali RNG uređaje, odjednom izbacivala pravilne nizove brojeva! Čak su prezentirane uvjerljive krivulje tih brojeva neposredno prije napada na Twinse u New Yorku i za vrijeme prve panike pa njihovo nestajanje satima kasnije.
Simulacija ili Matix?
Jesu li ti ljudi na neki način kontaktirali Simulaciju koja nas je stvorila, iščitali Božji Um i njegove namjere kako bi rekli oni pobožni? Nitko ne zna jer se informacije o dosezima tog projekta gube na tajanstveni način.
Malo to podsjeća na scenu iz „Matrixa“ kada Neo sreće Arhitekta Svemira, bradatog i smirenog inžinjera koji mu priopćava da je ovo već šesti Svemir kojeg je stvorio ali mora zbog „pukotina“ razoriti i ovaj i napraviti novi.
Tekst “Jesmo li tek nečija simulacija?” napisao Drago Plečko.