Ivana Malobabić ostvarila je pravo nastupa na Olimpijskim igrama u Parizu na temelju rang-ljestvice Međunarodnog stolnoteniskog saveza. Malotko se tome nadao, no Hrvatska će zahvaljujući 44-godišnjoj Dugorešanki nakon 12 godina ponovno imati stolnotenisačicu na Olimpijskim igrama. Za sebe će Ivana Malobabić reći da živi stolni tenis…
– Potpuno sam u stolnom tenisu, osim što ga osobno igram još sam i trenerica ženske juniorske reprezentacije Austrije zadnje četiri godine. Stolnim tenisom sam se počela baviti sa šest godina. Tata je igrao pingić, a mama je bila učiteljica glazbenog i samo je bilo pitanje hoćemo li sestra koja je mlađa od mene 2 godine i ja otići u glazbu ili sport. Pingić je pobijedio i tako je za mene krenula, eto sad već 38 godina duga karijera. Imam kćer koja je na moju preporuku krenula trenirati stolni tenis, jer mi je bio san da nas dvije jednog dana zajedno igramo. Nažalost, taj san se nije ostvario, jer se nakon 6 godina treniranja ona posvetila školi i drugim obavezama, ističe Ivana Malobabić.
Nakon 12 godina Hrvatska ponovno ima stolnotenisačicu na Olimpijskim igrama. Iznenadili ste sportsku javnost, a kako ste vi sve to doživjeli?
– Ne mogu opisati koliko sam sretna da Hrvatska nakon toliko vremena opet ima stolnotenisačicu na Olimpijskim igrama. Još uvijek nisam svjesna svega.Iznenadila sam i sebe. No, nije to bila odluka preko noći u stilu da, idem se ja sad boriti za OI.
– Nakon korone počela sam više igrati međunarodne turnire, promijenio se sustav bodovanja (nalikuje na teniski sustav bodovanja) i svako toliko napravila sam neki dobar skalp, ali glavna stvar se dogodila na Europskim igrama u Poljskoj. To je bio prvi turnir koji je ulazio u sustav bodovanja za OI. Tu sam izgubila u osmini finala, ali osvojila dovoljno bodova da krene moj put ka plasmanu na OI. Od tih Europskih igara pa sve do sada i zaključne svjetske rang-liste 18. lipnja, uspjela sam skupiti dovoljno bodova da se putem svjetske rangliste plasiram na OI (putem svjetske rang-liste ide samo 12 igračica i zato mislim da je moj uspjeh velik, jer nas je puno ganjalo tih 12 mjesta).
Kakav je princip kvalifikacija za Olimpijske igre u stolnom tenisu?
– Moram napomenuti da su 10. svibnja bile europske kvalifikacije za OI u Sarajevu. Igra se 2 turnira jedan za drugim i sve ukupno se 5 igračica plasira s tim da iz svake zemlje Europe mogu ići dvije najbolje igračice. Iz Hrvatske smo išle Hana Arapović i ja. Hana je naša mlada nada od koje se puno očekuje u budućnosti. Na dan polaska u Sarajevo probudim se s temperaturom 38. Ne sjećam se kad sam zadnji put imala temperaturu. Imaš najbitniji turnir u 4 godine gdje se direktno možeš plasirati na OI i mene pokosi bolest. Da ne duljim, odigrala sam koliko sam mogla, ali nije bilo dovoljno za direktan plasman.
– Od turnira koje posebno pamtim je bio u ožujku Beirut (Libanon) baš u vrijeme kad su počeli problemi između Izraela i Gaze. Izraelci su bombardirali Beirut, a ja idem skupljati bodove za Olimpijske igre i baš tu u Beirutu odigram odlično i osvojim 3. mjesto. Odmah nakon kvalifikacija u Sarajevu je bio turnir u Argentini (Mendoza) kojeg pamtim po tome što sam u Mendozu putovala 33 h, a nazad 35 h (izgubila sam za ulazak u polufinale).
Andrej Gaćina, Tomislav Pucar, Frane Tomislav Kojić i Filip Zeljko već su osigurali Pariz, u kakvim ste odnosima i imate li njihovu potporu?
– Imamo odličan odnos. Ponekad prije meča mi znaju dati savjet što igrati ako poznaju moju protivnicu i volim s njima trenirati, jer su pravi profesionalci i radnici. Uz to već imaju olimpijskog iskustva, tako da će svaki njihov savjet dobro doći. Velika potpora mi je i trener koji ide sa mnom u Pariz, Dado Šurbek. Mislim da smo Dado i ja dobro “kliknuli”, ali moram i spomenuti stolnoteniski klub Varaždin i stolnoteniski klub Tis gdje sam zadnjih godinu dana dosta trenirala i koji su mi pomagali u dizanju forme. Inače, baza mi je Linz (klub za koji igram).
Je li bilo trenutaka u karijeri kada ste razmišljali o odustajanju i iz kojeg razloga?
– Je li bilo trenutaka u karijeri kad sam razmišljala o prekidu karijere – da. Najviše kad izgubim dobiveni meč onda si uvijek kažem – OK to je to. To je znak da je za tebe dosta, neka mlađe igraju, ti spremi svoj reket u futrolu. I onda odem na sljedeći turnir i pobijedim neku jaku igračicu i eto nove motivacije, hehe. Svjesna sam toga da ću jednog dana morati prestati igrati pingić jer godine idu, ali dokle god pobjeđujem, imam motivacije i fizički sam spremna podnositi nove napore, nema odustajanja. Sve to što sam rekla ne bi bilo moguće bez podrške moje obitelji i njihovog razumijevanja za moje izostanke, loše raspoloženje kad izgubim, nervozu, stres i veselje kad pobijedim. Hvala im do neba.
Kakva su očekivanja u Parizu?
– U Parizu ću dati najbolje od sebe. Dosta će ovisiti o ždrijebu jer mi stolnotenisači ne volimo Kineze za protivnike, ali ona koja će igrati protiv mene morat će dobro “potegnuti” ako me želi pobijediti, zaključila je Ivana Malobabić.
Naslovna fotografija: World table tennis