Destilerija Magdić jedna je od najboljih priča o vrhunskim rakijama, likerima i ginu, ali i jedna od najljepših priča o ljubavi prema tradiciji pretočenoj u uspješan obiteljski posao.
Destilerija Magdić poznata je mnogima, čak i onima koji nikad za nju nisu čuli. Jebenica, rakija. Zvuči poznato? Naravno! E, to su oni. A Jebenica se rađa u Donjem Taborištu, mjestu nedaleko čarobnih Rastoka.
Među svom tom netaknutom prirodom rodio se čovjek koji prije svega voli svoj kraj, ljude i silom želi održati tradiciju. Možda na njoj izgraditi nešto novo i moderno. I uspio je. Igor Magdić treća je generacija u obitelji koja se bavi preradom voća pretežito iz vlastitog voćnjaka te proizvodnjom rakija, likera, viskija i gina.
Mala destilerija koju je pokrenuo djed, danas je opremljena modernom opremom, a mi nailazimo u pravom trenutku. U kaminu pucketa vatra, u pozadini se lagano svira radio, a mi spremni čuti priču otkud sve. Vođen željom da očuva tradiciju i stvori nešto autentično, Igor Magdić ispričao je svoju priču.
Kako je sve počelo?
– Ma to vam je sve krenulo iz hobija. Djed je radio rakiju, pa moj otac, a onda sam i ja nastavio s obiteljskom tradicijom. Ali htio sam uvesti nešto novo i modernije, a da pritom zadržim tradiciju, govori nam Igor.
– Velika je razlika u proizvodnji rakije, gina, votke ili rakije. Od svega, rakiju je najteže proizvesti. Moj stari i ja smo napravili gin, onako jednu večer smo ga odlučili napraviti, u žurbi. I poslali ga na natjecanje u London i osvojili drugo mjesto, tj. dijelimo drugo mjesto s Old Pilotsom. Eto koliko je teško napraviti gin. Cijena sirovine i opreme za gin je duplo jeftinije nego za rakiju.
Zašto je onda gin toliko skuplji od rakije?
– Zato što je sama tržišna cijena gina visoka, a ljudi ne cijene rakiju. Rakija je piće koje ima svoj identitet i ne može se miješati s drugim pićima. Danas mi se čini da smo se trebali više posvetiti proizvodnji pelinkovca, gina i likera nego rakije. Mi 15 godina studiramo proizvodnju rakija, trudimo se, da bi onda napravili pelinkovac i gin i prodali ga za pet puta više nego neku rakiju. Zato što se ta pića mogu miješati s drugim pićima, mogu ići u koktele, ovisno o prigodi.
– Pelinkovac je isto jedno od najjednostavnijih pića. Gotov je u nekih 25 dana. Naš pelinkovac je nešto između Maraskinog i Badelovog. Maraskin ima 150 g šećera, Antique 220, a naš 180 g šećera po litri. Bitan je omjer gorčine i šećera. Mi ćemo sada u prosincu izbaciti Pelinkovac Barrique, najavio je Magdić.
Kako je nastala Jebenica?
– Rakija Jebenica nastala je prije nekih desetak godina, cugali smo, zafrkavali se i bilo je naravno ekipe koja je nenormalno psovala. I tako je rakija Jebenica dobila svoje ime. Jedno vrijeme imali smo velikih problema s njom, baš zbog imena, pa smo čak razmišljali da ga maknemo. Jedna nas je gospođa čak i tužila, ali evo ga, danas je ipak ostala Jebenica. Vrutak nas je potaknuo da zadržimo ime, jer su nas kontaktirali, ponudi ugovor i počeli kupovati našu Jebenicu. Uz Vrutak, tu je i Batak grill koji drži naše proizvode već dugi niz godina. S njima imamo zaista korektan odnos. No, mi smo sami sebi najveći kupci. 65 % proizvoda prodajemo u svojim trgovinama i bez toga nema šanse da bi opstali, objašnjava Magdić.
I tu dolazimo do Mrkvice
Mrkvica je lanac trgovina koje je pokrenuo Igor Magdić, u kojem danas osim vlastitih proizvoda, u četiri trgovine diljem Zagreba prodaje sve domaće što nude lokalni OPG-ovi. Prva trgovina „Mrkvica“ je otvorena 2015. na adresi Ulica kneza Ljudevita Posavskog 34a u Zagrebu. Vrlo brzo postaje prepoznatljiv brend domaće hrane i na nagovor kupaca 2017. otvorena je i druga trgovina u zapadnom dijelu grada na adresi Ulica grada Mainza 11. Time postaju jedan od najznačajnijih otkupljivača proizvoda hrvatskog sela. U rujnu 2018. godine Zagreb dobiva i treću Mrkvicu na adresi Bukovačka cesta 27, a četvrtu možete pronaći na adresi Ede Murtića 4.
Igor Magdić tu ne staje. Destilerija Magdić nastavlja se razvijati u svom smjeru, a u planu je i još pokoja Mrkvica. Nije bit omasoviti cijelu priču, jer želi očuvati tradiciju i imati kvalitetu iznad kvantitete. Strast prema tradiciji nagnala ga je da krene u cijelu priču, a ima li što ljepše od zadovoljnih korisnika i kupaca u čije domove ulazi sa svojim proizvodima.
Fotografije: Tea Rožman Svedrović