Iako su mnogi uvjerenja da se gradi na sve strane i da je novih stanova više no ikada – situacija je zapravo sasvim drugačija. Istina je da građevina u Hrvatskoj nije produktivna, no krenimo s time što to znači! Produktivnost pokazuje koliko proizvoda (npr. objekata ili kvadrata) ostvarujemo uz određene resurse. Visoka produktivnost znači brže, kvalitetnije i ekonomičnije radove, dok niska ukazuje na sporiji napredak, veće troškove i slabiju konkurentnost.
„Građevina u Hrvatskoj je neproduktivna jer se oslanja na zastarjelu tehnologiju gradnje, spore administrativne procese u javnoj upravi, ima često neangažirane i nekvalificirane zaposlenike, a premalo se ulaže u inovacije i edukaciju. Projektna dokumentacija se radi samo zbog ishođenja dozvole, a ne sa ciljem izrade najboljeg mogućeg rješenja za investitora. Od posljednje krize došlo je do velike fragmentacije tržišta, pri čemu su velike kompanije, koje su bile spremne ulagati značajna sredstva u edukaciju zaposlenika i inovacije, doslovno nestale. Nažalost, više od 50.000 kvalificiranih radnika otišlo je u inozemstvo, što je rezultiralo gubitkom stručnosti i know-howa koji se godinama stjecao. Administrativni procesi postali su izrazito spori – za građevinsku dozvolu ponekad se čeka duže od godinu dana. Fokus je i dalje previše na najnižoj cijeni – javne nabave favoriziraju cijenu umjesto kvalitete i učinkovitosti, što dugoročno stvara brojne probleme“, pojašnjava nam Saša Perko, magistar inženjer građevinarstva.
Kako bi postali produktivniji, potrebno je donositi odluke koje će utjecati na cijeli projektni ciklus – od pripreme projekta, projektiranja, gradnje, pa sve do održavanja građevine, što je često zanemareno. Svaka faza može se ubrzati; boljom pripremom projekta može se skratiti gradnju za mjesece i uštedjeti značajne iznose novca. Automatizacijom i digitalizacijom mogu se ubrzati procesi, ali najprije ih treba detaljno specificirati. Iako zvuči nevjerojatno, u Hrvatskoj su 2007. izgradili više stanova nego danas.
„Tako je, paradoksalno je da cijene nekretnina i dalje rastu, ali razlog je vrlo jednostavan: premalo gradimo! 2007. godine smo na razini RH proizvodili 25.600 stanova/godišnje, a 2023. je to bilo 16.552. Na razini Zagreba su brojke još kritičnije: 2007. smo proizveli 8.895 stanova, a 2003. godine samo 2.945. To je više od 3 puta manje stanova! Kako nam cijene neće rasti, ako je ponuda tako niska? Bojim se da se situacija neće značajno promijeniti u budućnosti, s obzirom na restriktivniji GUP koji nam dolazi“, otkriva nam Perko iz grupacije DOMinvest koji se čudi da u Hrvatskoj i dalje nemamo digitalnu strategiju.
„Digitalna strategija je plan koji definira primjenu digitalnih tehnologija, poput BIM-a (Building Information Model tehnologija) i AI-a (umjetna inteligencija), za povećanje učinkovitosti i kvalitete u građevinarstvu. Hrvatska je nema zbog sporog usvajanja novih tehnologija; općenito smo društvo koje ne voli promjene. Također, problem je i nedostatak sredstava za ulaganje u edukaciju te spora tranzicija sa starih tehnologija na nove. Mnoga poduzeća, posebno manja, ne bi mogla izdržati prelazak na novu tehnologiju i vjerojatno bi propala, a sektor već ionako pati od manjka stručnjaka i zaposlenika. U posljednje vrijeme pokrenute su neke inicijative za digitalizaciju. Primjerice, Centar za digitalnu izgradnju Hrvatske radi odličan posao, a nedavno su s Algebrom potpisali strateški sporazum za pokretanje programa edukacije o BIM-u. Ako država ne donese konkretnu strategiju i plan za digitalizaciju, i dalje ćemo imati samo pojedinačne pokušaje koji neće moći značajnije utjecati na industriju“, objašnjava Perko te dodaje:
„Digitalizacija značajno pomaže građevini jer nije ograničena samo na BIM ili AI, već obuhvaća i druge alate za praćenje rada gradilišta i organizaciju procesa. Ključne prednosti digitalizacije su brža i jednostavnija komunikacija, preciznije praćenje i evidentiranje gradnje te povećanje kvalitete. Omogućuje ubrzanje procesa, smanjenje pogrešaka i skraćivanje projektnih ciklusa, što rezultira bržim dolaskom naših proizvoda (građevina) na tržište i nižim troškovima zbog dva razloga – manjeg utroška resursa (vremena, energije, ljudi) i povećanja ponude na tržištu“, govori ovaj stručnjak koji se nada promjenama u sektoru građevine.
Građevinski sektor je, prema Eurostatovoj statistici, danas 9% manje produktivan nego 1995. godine, unatoč tome što na gotovo svakom gradilištu imamo kranove, bagere, bolje alate i mobitele koji tada nisu bili toliko uobičajeni. Iako ručno, tada se radilo više. Brojni građevinari smatraju i da problem leži u nedovoljnoj angažiranosti zaposlenika.
Saša Perko, direktor grupacije tvrtki DOMinvest, često govori o problemima u ovom sektoru. Cilj mu je da se naprave ključne promjene koje bi napravile razliku. Iako pomaka u zadnjih deset godina ima, one su prema mišljenju ovog stručnjaka izuzetno spore. Zbog toga teško da bi u bližoj budućnosti cijene nekretnina mogle padati. Ako bi zakonodavac utjecao na ubrzanje administrativnih procesa, potaknuo veću odgovornost među projektantima i izvođačima, inicirao donošenje digitalne strategije, poticao edukaciju i inovativnost, a ponajprije ostanak teško stečenog znanja u sektoru, možda u narednim godinama doživimo manje povećanje cijena nekretnina.
FOTO i grafike: DOMinvest grupa