Dassanech je narod nestvarne ljepote i fascinantnih običaja, a njihova toplina je nevjerojatna.
Piše: Dunja Hrkać
Dassanech ili u prijevodu „Ljudi delte“, narod je koji naseljava dijelove južne Etiopije, sjeverne Kenije i Južnog Sudana, a broji oko 88 000 pripadnika. Govore dassanech jezikom, koji pripada kušitskoj grani afro-azijske obitelji.
Dassanech je stočarski narod, međutim posljednjih godina postali su prvenstveno agro-stočari. U sukobima sa svojim susjedima, plemenima Turkana, Hamer i Nyangatom, zbog prirodnih resursa i stalne pljačke stoke, izgubili su većinu svoje zemlje istočno i zapadno od jezera Turkana i „Ilemi trokuta“ u Južnom Sudanu te su preselili u područja bliže rijeci Omo.
Svakodnevni život Dassanech naroda
Poput mnogim stočarskih naroda diljem ove regije Afrike, Dassanech je visoko egalitarno društvo, s društvenim sustavom kojeg čine dobne skupine i klanske loze. Pleme je podijeljeno u 8 klanskih loza : Elele, Shirr, Narich, Riele, Inkoria, Oro, Kuoro i Randal. Svaki klan ima vlastite običaje i identitet. U središtu života Dassanech naroda njihova je stoka.
Muškarci brinu o stoci koja daje mlijeko, meso i kožu. Od kože izrađuju odjeću, koriste ju za gradnju kuća i izradu prostirki za spavanje. Goveda i koze daju im mlijeko, a meso se priprema za posebne prigode (rođenje djeteta, vjenčanja, Dimi ceremonije) i u sušnoj sezoni. Broj stoke određuje status unutar plemena.
Za razliku od bujnih zelenih brežuljaka domovine Hamer ili Mursi naroda, zemlja Dassanech naroda je polusušna. Oni žive na delti rijeke Omo koja se ovdje ulijeva u jezero Turkana. Unatoč rijeci i jezeru ovo je nevjerojatno suha regija. Nema ničega osim pustinje na istoku, zapadu i jugu, dnevne temperature kreću se od 35 °C do 40 °C, a malarični komarci i ce-ce muhe dodatno otežavaju život ovog naroda.
U razdoblju kišne sezone uzgajaju usjeve – sirak, kukuruz, bundeve, grah i moringu. Sirak kuhaju s vodom u kašu, a njegovom fermentacijom rade pivo.
Također se koristi i za izradu rakije. Kukuruz peku. Moringu kuhaju u vodi, a rade od njega i čaj. Zbog svojih izvanrednih ljekovitih svojstava (ovu biljku nazivaju i „drvo života“) Dassanech narodu nije potreban antibiotik. Poznato je da je moringa antioksidans – i to veoma jak.
S obzirom na geografski položaj, odnosno život uz rijeku Omo, Dassanech narod bavi se i ribarstvom. Love grgeče, somove, smuđeve…a „nose“ i reputaciju fenomenalnih lovaca na krokodile.
Ribu love koristeći ribarske mreže, a krokodile noću harpunom iz malih kanua.
Unutar sela žene su te koje grade i ruše kolibe tijekom migracija. Naime, dio Dassanech naroda još uvijek vodi nomadski način života, dok je dio njih prešao na sjedilački.
Njihove su kolibe kružne konstrukcije bez unutarnjih podjela, sastavljene od štapova, grana i limenih ploča.
Unutar koliba nalazi se ognjište i prostor gdje polažu životinjsku kožu za spavanje. Kolibe su izrazito prozračne što je veoma važno za život u tako vrućem okruženju.
Postoji samo jedan ulaz, mali otvor koji se prema potrebi zatvara životinjskom kožom.
Ljepota Dassanech naroda: ljepota i simbolika tradicije
Dassanech narod posebnu pažnju posvećuje ljepoti.
I žene i muškarci svoja tijela ukrašavaju nakitom izrađenim od perli ili žice, a dio izrađuju radi prodaje.
U posebnim prilikama (npr. Dimi ceremonija) Dassanechi prakticiraju oslikavanje tijela prirodnim bojama napravljenim od zemlje, mljevenog kamena i vode.
Dimi ceremonija
Dimi ceremonija najvažniji je obred Dassanech naroda.
Ovaj ritual povezan je s blagoslovom i obrezivanjem djevojčica, što je preuvjet za brak, a održava se kada djevojčica navrši 8 – 10 godina. Dassanech je poligamni narod.
Pripadnici Dassanech naroda žene se vrlo mladi, djevojke sa 17 godina, a muškarci s 20. Djevojčice i njihove obitelji blagoslovit će starješina klana. Primarna svrha blagoslova je osigurati plodnost djevojčica. Tijekom Dimi ceremonije djevojčice oblače tradicionalne suknje od kravlje kože, a na glavu stavljaju metalni ukras s ptičjim perom. Plešu i jedu meso.
Muškarci za ovu prigodu oblače svečanu odjeću od leopardove ili gepardove kože, a na glavu stavljaju perike od nojevog perja.
Na potkoljenice stavljaju zvončiće za plesanje, a na kožu nanose prirodnu boju napravljenu od zemlje i mljevenog kamena.
Žene oblače suknje od kravlje kože te kao i muškarci na kožu nanose prirodnu boju.
Očevi djevojčica će biti odlikovani, nakon obreda oni postaju starješine.
Edimita
Obrezivanje muškaraca, poznato i kao Edimita, također je dio tradicije i preduvijet za brak. Za potrebe Edimite klan gradi posebne kolibe u kojima će dječaci provesti sljedeća tri mjeseca. Tijekom tog razdoblja dječaci plešu, jedu meso, pečene žitarice i piju mlijeko. Nakon obrezivanja vraćaju se kući roditeljima.
Unatoč surovim uvjetima života (život bez struje i pitke vode, bez ijednog drveta koji bi stvorio hlad, a nebo iznad njih gori) oni ne skidaju osmijeh s lica. Stoga, želite li doživjeti autentičnu Afriku i stvoriti uspomene za cijeli život, posjetite ovaj narod koji nikoga ne ostavlja ravnodušnim.
Tekst i fotografije: Dunja Hrkać