Patuljasti vodenkonj izgledom je jako sličan svojem rođaku nilskom konju, no zapravo je drugačija vrsta, potpuno različitog mentaliteta. Blažeg i privrženijeg. Obitelj patuljastih vodenkonja, stanovnika zagrebačkog ZOO-a, krajem studenoga prošle godine povećala se za jednoga člana. Točnije članicu.
Inola i Otto postali su roditelji preslatkoj bebici, a najmlađa članica zagrebačkog Zoološkog vrta već je osvojila srca svih zaposlenika, volontera i posjetitelja.
Beba patuljastog vodenkonja na svijet je stigla prije nepuna dva mjeseca, odlično napreduje, naučila je plivati, roniti i polako počinje jesti krutu hranu. Nedostaje joj još samo ime, o kojem će odlučiti pratitelji na Facebook stranici Zoološkog vrta. Za sad je stiglo gotovo 2000 prijedloga, a glasati se može do 25. siječnja. Od pristiglih prijedloga u uži krug ući će 10 imena s najvećim brojem, a onda će naši vrijedni volonteri odabrati ime bebici, rekao nam je ravnatelj Zoološkog vrta Damir Skok.
– Dok se za nilskog konja zna da je jedna od najopasnijih životinja Afrike, dok je patuljasti vodenkonj puno manje teritorijalno zaštitnički nastrojen. Živi na zapadnoj obali Afrike, ugrožena je vrsta i zato smo jako sretni što možemo doprinijeti njezinoj zaštiti. Njihov najveći problem je gubitak staništa zbog velikih plantaža kakaovca koje se šire. Patuljasti vodenkonji su više šumske nego vodene životinje. Naravno da trebaju vodu, no više se zadržavaju u šumi, a kako se te plantaže šire, krče se šume i tako oni ostaju bez svoga staništa. I zato smo sretni što možemo sudjelovati u njihovom spašavanju i očuvanju vrste, objašnjava Skok.
Beba je stigla na svijet za 15 minuta
– Bili smo jako oprezni s obzirom da je Inoli to bio prvi porod. Kad je sve krenulo rano ujutro, bili smo uz nju, no ona je odlično sve odradila. Slijedila je vlastiti instinkt i beba je za 15 minuta bila vani, a Inola se pokazala kao jako dobra i brižna majka. Ženkica je pri okotu težila svega 5,7 kg, a danas već ima više od 17 kg. Malo smo prvih dana pomagali oko sisanja, pridržavajući majci stražnje noge, no to su njih dvije jako brzo savladale, kazao je Damir Skok.
Beba sjajno napreduje, razigrana je i vesela. Sisat će šest mjeseci, za sada u prosjeku svakih sat vremena. Polako je počela jesti i krutu hranu, a inače se hrane sa salatom, radičem, ciklom, rukolom, korabom, lisnatim peletama, slamom i sijenom itd. U svakom slučaju i sami smo se uvjerili da su vodenkonji veliki gurmani. Ništa od ponuđenog nisu odbili.
– Patuljasti vodenkonji za razliku od nilskih, žive u parovima. Može ih se naravno naći i u grupama, ali većinom žive kao monogamni parovi. Isto tako, ne znaju odmah plivati, pa smo radili još neke preinake u nastambi kako bi se bebica naviknula najprije na plitku vodu. No, sad pliva kao Đurđa Bjedov!
I ne samo da pliva, već i roni po nekoliko minuta. Malena puno vremena provodi u vodi i naočigled uživa u brčkanju, plivanju i ronjenju. Naime, patuljasti vodenkonj može zadržati dah ispod vode i do 10 minuta.
Inola i Otto stigli su iz Njemačke. Otto je došao prije 26, a Inola prije 4 godine. Oboje su stigli kao dvogodišnjaci i ovo im je prva beba. Otac je sada privremeno ogradom odvojen od majke i bebe, jer još uvijek osjeća veliku privlačnost prema Inoli.
Dnevni ritam je uglavnom spavanje
– Patuljasti vodenkonji uglavnom imaju isti ritam. Ujutro kad se probude, odu do bazena obaviti nuždu. Nakon toga malo plivaju, nahrane se i ponovno idu spavati. Takav ritam ponavlja se još dva do tri puta tijekom dana. Mladunče nakon sisanja zaspi u roku od par sekundi, otkrila nam je Dijana Beneta, kuratorica za sisavce ZOO-a.
Mlijeko vodenkonja je jako koncentrirano i sisanje kratko traje, između 10 i 90 sekundi. Ovisno o tome koliko majka dopusti ili koliko mladunče treba.
Karakterno je malena ista kao majka. Ima čak iste pokrete, ali to je sasvim normalno s obzirom na to da ona oponaša majku u svemu. Sad je već počela polako jesti i krutu hranu, ima male zubiće kojima već polako prihvaća to lišće koje može trgati, zaključila je Dijana Beneta.
Dakle, bebica za sad u svojoj nastambi ima sve. Ljubav i pažnju roditelja, volontera i zaposlenika ZOO-a, te uvjete za rast i razvoj. Samo još čeka ime.
Fotografije: Domagoj Sever