Depresija Danakil smještena je u Afarskom trokutu koji obuhvaća SI Etiopije, J Eritreje i gotovo cijeli Džibuti.
Piše: Dunja Hrkač
Na oko 100 m ispod razine mora, depresija Danakil predstavlja jedno od najtoplijih, najsuših i najnižih mjesta na Zemlji. S prosječnim temperaturama između 30 ⁰C do 50 ⁰C, a nerijetko temperature rastu i do 60 ⁰C, smatra se najnegostoljubivijim i najokrutnijim mjestom na Zemlji te s pravom nosi reputaciju „pakla na Zemlji“.
Spektakularni krajolici slanih jezera, vulkana i neonskih kiselih izvora oduzimaju dah. Definitivno ovdje imate osjećaj kao da ste na nekoj drugoj planeti.
„Psihodelično“ putovanje u pustinju Danakil započelo je iz glavnog grada Etiopije, Addis Ababe, iz kojeg se letom u trajanju od 1h stiže u Semeru, grad smješten na samom rubu pustinje Danakil. Ugodnih 20 ⁰C u Addis Ababi zamjenjujem s nepodnošljivih 50 ⁰C u Danakilu. Izlazim s aerodroma Semera, a prva misao koja mi prolazi kroz glavu je: „Ovo je pakao!“ Neopisiva vrućina, gotovo neizdrživa, u kombinaciji s vrućim vjetrom – za dobrodošlicu.
I već na putu s aerodroma prema Semeri otkrivam mračnu stranu tajanstvene i pomalo zastrašujuće pustinje Danakil. Česte erupcije vulkana i snažne pješčane oluje nisu zaobišle Danakil niti vikend prije mog dolaska, pa će uspon na vulkan Erta Ale biti pravi izazov, s obzirom na ogromnu količinu dima koju i dalje izbacuje. Pješčana oluja koja je Danakil pogodila u nedjelju, dan prije mog dolaska ovdje, u potpunosti je razorila grad Afreru smještenu na istoimenom jezeru, a kamioni koji prevoze gorivo nisu vozili, pa ga tako ni Semera nije dobila. Gorivo je dostavljeno u grad u ponedjeljak, pa je početak putovanja u Danakil pomaknut za jedan dan, a umjesto planiranih 3, u Danakilu ćemo provesti 4 dana.
AFAR SELO
Neplanirano zadržavanje u Semeri iskoristili smo za posjet Afar selu. Afari su kušitsko-nomadski narod koji živi na Rogu Afrike, u Etiopiji, Somaliji, Eritreji i Džibutiju. Afari u Etiopiji nastanjuju jednu od najsurovijih regija na svijetu, poznatu kao Afarska ravnica ili pustinja Danakil.
Afari su ratničko pleme, vrlo vješti u korištenju noževa i bodeža. Ponosan su narod, a ugled stječu ubijanjem neprijatelja. Nomadski su stočari, uzgajaju koze, ovce, krave i deve.
Njihova se prehrana temelji na mlijeku i mesu, a Islam je prevladavajuća religija. Afari koji žive u pustinji Danakil bave se rudarenjem soli kojeg ovaj narod naziva „bijelim zlatom“.
Nakon pola sata vožnje iz Semere stižemo u Afar selo. Trošne kolibe podignute usred ničega djeluju poput fatamorgane. Nevjerojatno da netko živi u Danakilu, gdje nitko i ništa ne može preživjeti, ali život je i ovdje pronašao način.
I već nakon sat vremena boravka pod paklenim suncem Danakila osjećam slabost. Na rubu sam kolapsa. A onda se niotkud pojavljuje pripadnik plemena Afar koji mi nosi devino mlijeko i vraća me u život.
JEZERO AFRERA
Jezero Afrera jedno je od dva hiperslana jezera pustinje Danakil, utonulo 120 m u duboku depresiju. Očaravajuća tirkizna boja jezera svjetluca na horizontu, a oko nje se uzdižu veličanstveni vulkani.
Ekstremna koncentracija soli u Afreri rezultira nakupljanjem hrpa soli na obalama jezera. Afrera je glavno mjesto za vađenje soli za Afare, s improviziranim pravokutnim bazenima izgrađenim na obalama jezera koji hvataju vodu koja ubrzo isparava na suncu, ostavljajući za sobom vrijedne kristale soli.
U jezeru Afrera nalazi se najniži otok na svijetu, poznat pod nazivom Deset.
Ovo jezero još se naziva i jezero Giulietti, po talijanskom istraživaču Giuseppeu Mariji Giuliettiju, kojeg je na obali jezera ubilo lokalno pleme.
Na jezero Afrera krećemo Land Cruiserom iz Semere. Na putu prema Afreri, na autocesti koja povezuje Etiopiju i Džibuti ulazimo u snažnu pješčanu oluju. Doslovno se ne vidi prst pred nosom. Sljedećih nekoliko minuta vozimo se kroz vrtlog pijeska.
Nedaleko od jezera Afrera smjestio se i istoimeni grad, kojeg je prije dva dana u potpunosti razorila pješčana oluja. Vožnja kroz grad djeluje sablasno. Povrijeđeni ljudi, uništene kuće i vozila s humanitarnom pomoći.
Nakon izlaska iz grada ubrzo stižemo na jezero Afrera. Krajolik je impresivan, djeluje poput „raja na Zemlji“ koji se vrlo brzo pretvara u „pakao na Zemlji“. Ovdje ćemo pričekati dva Land Cruisera s kineskim turisticama, hranom i hladnim pićima te s njima nastavljamo putovanje Danakil pustinjom. Međutim, oni kasne 2 sata, a naše zalihe vode iz minute u minutu postaju sve toplije. Uživanje u krajolicima Afrere ubrzo se pretvorilo u borbu za preživljavanje. Rano je poslijepodne, sunce neumorno prži, pa smo spas od vrućine odlučili potražiti u jezeru Afrera. Dolazimo do jezera, a voda samo što ne vrije. Odustajemo od „osvježavanja“ u jezeru. Očajan, u nadi da će se rashladiti, Slovak Ivan uskače u vrući termalni izvor, u kojem kratko boravi, ali sav je izgorio. Nakon dva sata čekanja konačno stižu Land Cruiseri. Slijedi ručak, pa nastavak putovanja na vulkan Erta Ale.
ERTA ALE
Erta Ale je aktivan bazaltni vulkan, visok 613 m. Nalazi se u Danakil depresiji, području na granici između Etiopije i Eritreje. Njegovo ime na Afarskom jeziku znači „planina koja se dimi“, a njezin južni prilaz lokalno stanovništvo naziva „Vrata u pakao“.
Erta Ale je najaktivniji vulkan u Etiopiji te jedan od najaktivnijih na svijetu. Okolni teren jedan je od najnemilosrdnijih na Zemlji, a čitava regija povremeno doživljava etničke sukobe koji su rezultirali otmicama i ubojstvima turista, pa je uspon na Erta Ale organiziran u pratnji turističkog vodiča i naoružanog čuvara iz plemena Afar.
U poslijepodnevnim satima stižemo u bazni kamp u podnožju vulkana.
Nakon večere kreću pripreme za uspon. Uzimamo vodu, čeone lampe i medicinske maske. Trosatni uspon na Erta Ale nije bio zahtjevan. Krajolik je bio vizualno zapanjujuć, nestvaran. Izvanzemaljski. I već u podnožju vulkana osjećam miris otrovnog dima koji bijesno suklja iz kratera. Vulkan je vikend uoči našeg dolaska eruptirao dim i izazvao potres. Mi smo prva grupa koja kreće na uspon nakon erupcije. Uspon je bio vrlo riskantan, jer često erupciji lave prethodi erupcija dima. Stižemo na vrh, na plato koji podsjeća na Mjesečevu površinu.
Ovdje dim postaje zastrašujuć, stavljamo maske na lica, ali strašni naleti dima nas guše. Ovdje Slovak Jan okružen oblacima dima pali cigaretu. Dakle prizor je nestvaran. Povukao je dim cigarete te se počeo gušiti u kašlju. Naravno cigaretu je odmah ugasio. Još 5 min hodanja i stižemo do kratera vulkana. Noć je, a gusti dim prekrio je krater pa smo ostali uskraćeni za spektakularne doživljaje jezera lave. Oštar miris sumpora koji nam je ulazio u oči, nosnice i usta natjerao nas je da se ubrzo nakon dolaska do kratera vratimo u bazni kamp, gdje ćemo noć provesti spavajući pod otvorenim nebom okruženi tisućama zvijezda.
Uspon na Erta Ale u istom trenutku bio je spektakularan i zastrašujuć. Definitivno iskustvo koje ću pamtiti cijeli život.
JEZERO KARUM
Nakon višesatne vožnje kroz očaravajuće krajolike mistične Danakil pustinje stižemo na Planine soli.
Još jedno bizarno područje Danakil depresije. Kamene formacije soli uzdižu se iz pustinje stvarajući nestvaran krajolik. Planine soli su prilično visoke, a klaustrofobični prolazi između oštrih stijena vode do svojevrsnih dvorana napravljenih od soli.
Tijekom kišne sezone cijelo područje poplavljeno je vodom koja dolazi s visoravni Etiopije, otapajući soli u tlu. Kada voda ispari tijekom sušne sezone, na tlu ostaju neobični geometrijski oblici.
Nakon posjeta Planinama soli, na putu prema jezeru Karum, zaustavljamo se uz hiperslani bazen, nastao u pukotini slane pustinje, 127 m ispod razine mora.
Bazen je prirodno čudo, fascinantan te iako izgleda primamljivo treba mu prići sa oprezom. Voda je izuzetno slana te može biti štetna za kožu i oči. Mi smo u bazen uronili noge koje smo poslije temeljito isprali.
Nastavljamo vožnju prema jezeru Karum na koje stižemo predvečer. Jezero Karum ili Assale više nalikuje arktičkoj pustinji nego slanom jezeru.
Površinu jezera čini bijela kora soli, prošarana nepravilnim konturama, koja uranja u vodu jezera.
Nalazi se 116 m ispod razine mora te je jedno od najnižih slanih ravnica na svijetu. Jezero izgleda nadrealno te je bez sumnje jedno od najunikatnijih mjesta na Zemlji, a njegova zapanjujuća ljepota nikoga neće ostaviti ravnodušnim. Tanak sloj vode na korama soli transformira površinu u savršeno ogledalo, odražavajući nebo, stvarajući predivne, sanjive prizore. Ovdje smo dočekali i zalazak sunca. Bio je nezaboravan.
A onda je uslijedila potpuna preobrazba jezera Karum. Na njegova bespuća pristižu kamioni s Afar rudarima. Jezero Karum stoljećima je žila kucavica lokalnog naroda Afar. I kreće bezvremenski spektakl. Afari ručno režu debelu koru soli te ju utovaruju u kamione.
U prošlosti su ploče soli prevozile karavane deva, a danas to čine kamioni, u Mek′ele, grad u regiji Tigraj.
U kasnim večernjim satima odlazimo prema kampu gdje ćemo provesti možda i najtežu noć u životu. Temperatura zraka tijekom noći nije se spuštala ispod 30 ⁰C. Zaspati u ovakvim ekstremnim vremenskim uvjetima bilo je nemoguće, a noć smo proveli polijevajući se vodom kako bi se bar malo rashladili. U 4 ujutro od paklene vrućine Danakila spasio nas je klimatizirani Land Cruiser. Krećemo u najtoplije mjesto na Zemlji, geološki dragulj Dallol.
DALLOL
Dallol je jedinstveni, kopneni hidrotermalni sustav u depresiji Danakil. Zbog svojeg izvanzemaljskog izgleda, kaleidoskopskih boja i mineralnih uzoraka te vrlo kiselih tekućina koje izbijaju iz njegovih hidrotermalnih izvora, mnogi ga nazivaju „Mars na Zemlji“. Dallol čine zelena kisela jezera i gejziri te pustinjska ravnica sumpora i soli. Leži na 120 m ispod razine mora. Ovo je najneobičnije mjesto na Zemlji.
U Dallol stižemo u 5 ujutro. I tada je temperatura zraka vrlo visoka, jer se Dallol ne hladi noću. Ne mogu ni zamisliti kako je ovdje u podne. U zraku se osjećaju otrovni plinovi sumpora i klora.
Zbog svojih raznobojnih izvora, pukotina i gejzira Dallol je jedno od vizualno najprivlačnijih i geološki najfascinantnijih odredišta na Zemlji.
Istovremeno, ovo je mjesto u kojem nije teško umrijeti. Dallol je mjesto s najvišom prosječnom godišnjom temperaturom. Izvori plave i zelene tekućine su sumporna kiselina dovoljno koncentrirana da otopi potplat cipele. Ni slučajno se ovi izvori ne smiju dotaknuti, a nedavno poskliznuće djevojke u izvor završio je amputacijom nogu. Čvrsta obuća je neophodna te se cijelo vrijeme moraju slijediti upute lokalnih vodiča. Dallol je jedno od najimpresivnijih mjesta na Zemlji, a izgleda kao površina nekog dalekog planeta. Svakako vrijedi posjetiti.
Dallol je posljednji lokalitet koji smo posjetili prije povratka u grad Mek′ele u kojem završava ovo nezaboravno i jedinstveno putovanje. Putovanje Danakil depresijom bilo je poput odlaska u neki drugi svijet, svijet oskudnih resursa i pukog preživljavanja, ali i svijet spektakularnih, vanzemaljskih krajolika.
Tekst i foto: Dunja Hrkač