Sportski direktor odbojkaškog kluba Mladost Darko Antunović, novi je predsjednik Zagrebačkog odbojkaškog saveza. Izabran je jednoglasno na izbornoj Skupštini održanoj u svibnju u Zagrebu, a na mjesto predsjednika dolazi nakon što je Miro Pavlović u dva mandata napravio velike pozitivne pomake za odbojkaški sport Grada Zagreba.
Darko Antunović iza sebe ima ogromno iskustvo u upravljačkim sportskim strukturama. Nakon bogate igračke karijere i funkcije sportskog direktora u Beču, vraća se u Zagreb i preuzima sportski dio upravljanja u najtrofejnijem hrvatskom odbojkaškom klub HAOK Mladost. Tim povodom s novim predsjednikom razgovarali smo o trenutačnom stanju i budućnosti zagrebačke odbojke.
Klupski sport je nositelj kompletnog sporta u Hrvatskoj, a klubovi su nam trenutačno na izmaku snaga. Svi! Počevši od nogometa, pa sve do onih tzv. najmanjih. Svi spominju GNK Dinamo u kontekstu financijski dobrostojećeg kluba, a oni ako se ne plasiraju u Ligu prvaka ili Europsku ligu, ode im pola budžeta. Da ne spominjem ostale sportove. Kako da mi funkcioniramo u odnosu na klubove u okruženju kad nama 28 najboljih odbojkaških klubova (ženskih i muških), zajedno raspolaže s oko 3 – 3,5 milijuna eura. Svi zajedno! I sad se mi trebamo boriti u Ligi prvaka, gdje svaki klub raspolaže s minimalno 5 milijuna eura.
Financijranje klubova
Naši se klubovi mogu financirati iz svega nekoliko stavki: lokalna zajednica koja naravno smanjuje sredstva uslijed potresa, kovida i svih ostalih nedaća. Nadalje, sredstva od države idu savezima koji dalje odlučuju kome će i koliko proslijediti. I na krjau, sponzori koji nemaju nikakav interes, jer na sve još moraju platiti PDV. I da vas hoće sponzorirati, zamislite reklame kad klub ne može dobiti europsku utakmicu. Koji sponzor želi takvu reklamu?
Javne tvrtke ne smiju ulagati u klubove, već samo u nacionalne saveze. I sad imate situaciju da je država odvojila dosad najveći iznos za sport, međutim kad se to sve počne dijeliti do klubova ne dođe skoro pa ništa. A klubovi bi trebali nositi hrvatski sport. I što nam se onda događa? Reprezentacije nam ne mogu niti blizu medaljama na velikim natjecanjima, što je prije petnaestak godina bilo nezamislivo. Nogomet je tu jedini izuzetak, jer je to malo drugačiji biznis. Financira se na drugačiji način i reprezentaciju pretežito nose igrači koji igraju vani.
Stanje će biti će još i gore, ako nam klubovi ne ozdrave i ne budu konkurentni
Nama je iz Mladosti samo prošle godine otišlo 5 igračica, 5 igrača i treneri. U redu, Mladost je institucija i može to nadomjestiti, ali ne svake godine. Jako puno mladih igrača nam odlazi van u klubove loše kvalitete, gdje ne igraju i sad bi se trebali vratiti u reprezentaciju kao nositelji igre. To ne ide. No, otišli su zato što im mi ovdje ne možemo ponuditi niti osnovni minimum. To je začarani krug i ako se brzo nešto ne promijeni, sport će nam se još više urušiti.
Prije petnaestak godina Hrvatska je bila nositelj sportova u regiji. Sad su nas svi pretekli i Srbija i Slovenije i BiH i Mađarska i Austrija. Ako se ne riješi sustav financiranja, bit će još gore. Od tolikog iznosa koji je država odvojila, klubovi su na izdisaju. Dakle, negdje nešto ne štima!
Savezi su namireni i normalno funkcioniraju. Njihova financijska konstrukcija je zatvorena i imaju sve što im treba. Dobivaju sredstva od Hrvatskog olimpijskog odbora za programe, od Ministarstva sporta i javnih tvrtki.
Problem je što kod nas ne postoje kriteriji po kojima svaki savez mora raspodijeliti sredstva klubovima.Na primjer, po broju članova kluba, broju reprezentativaca iz određenog kluba, rezultat, tradicija itd. Može se riješiti, samo treba imati volje. Kod nas u odbojci se sada gleda prošlogodišnji rezultat, međutim lipanj je, a još uvijek niti jedan odbojkaški klub nije dobio nikakva sredstva.
Koji je bio motiv da se prihvatite uloge predsjednika Zagrebačkog odbojkaškog saveza?
Zadnjih osam godina, odnosno dva mandata predsjednik je bio Miro Pavlović, predsjednik HAOK Mladost. U to vrijeme ZOS se stvarno stabilizirao kako u financijskom, tako i u sportskom dijelu i dobro je riješen sustav raspodjele sredstava klubovima. Nakon osam godina jednostavno je rekao da više nema snage niti vremena zbog drugih poslovnih obaveza. Stoga je nekako bilo logično da najveći hrvatski klub ponovno da predsjednika ZOS-a i ja sam to prihvatio. Drago mi je da sam imao jednoglasnu podršku svih klubova. To mi je bilo jako bitno. Sad je na nama da nastavimo dobro utabani put u Savezu. Imamo nešto što nema niti jedan sport, a to je gradsko natjecanje za mlađe dobne kategorije koje se odvija tijekom cijele sezone. Iz tjedna u tjedan u dvorani se okuplja mnoštvo djece. Samo u prošloj sezoni bilo je 14 liga i 135 ekipa u natjecanju. I to nam daje nadu. Mislim da to niti jedan sport nema. Količina djece je jedino s čime mi u odbojci nemamo problema, posebno u ženskoj.
Imamo još jedan problem, a to su članarine. Nekada su se djeca sportom bavila besplatno. Danas mnogi klubovi opstaju isključivo zbog članarina. I onda se događa da imate hrpu djece, a nemate dovoljno prostora i dvorana. Na treningu vam je četrdesetak djece. Teško tu možete bilo što napraviti po pitanju treninga, a s druge strane klub bez članarine ne može opstati.
Želio bih svim igračicama i igračima osigurati najbolje moguće uvjete. I sam sam bio igrač i znam što to znači. Međutim, kad klub iz mjeseca u mjesec mora gledati kako će preživjeti, teško dugoročno možeš nešto planirati. A u sportu je planiranje i to dugoročno, kriterij broj jedan.
Što Zagrebački odbojkaški savez može sada napraviti da pomogne klubovima?
ZOS godinama organizira i financira natjecanja za sve prve ekipe. Sve što dobije od javnih sredstava Zagrebački odbojkaški savez prosljeđuje klubovima. Minimum minimuma ostaje za funkcioniranje saveza. Naš je plan povećati taj iznos i pomoći klubovima još više. Nadam se povećanju iz javnih sredstava, ali ćemo probati napraviti još jedan projekt vezan za ovo natjecanje mlađih dobnih kategorija koje sam spominjao i po kojem smo jedinstveni te pronaći način za osiguranje dodatnih sredstava. Tu je tolika masa djece, koja nisu na ulicama, učimo ih zdravom načinu života i mislim da bi sponzorima to trebalo biti zanimljivo.
Mi smo tu u službi klubova. Jednostavno tako mora biti od samog vrha, Hrvatskog olimpijskog odbora, Ministarstva sporta pa do nacionalnih saveza. Njihova funkcija je da pomognu klubovima, jer tamo je 99,9% sportaša i trenera.
Tjelesni je u školama potpuno zanemaren, sveden na tamo neki usputni predmet za podizanje prosjeka. Djeca se sve manje kreću, sve smo deblja nacija, što se onda prelijeva na zdravstveni sustav
Jedina mogućnost da se taj problem zaustavi je da djecu usmjerimo na sport. Dugo godina sam proveo u Austriji. Tamo su u školama odavno krenuli s jednim satom tjelesnog odgoja dnevno. Na početku su bili strašni otpori. Međutim, kad su vidjeli kolike su uštede u zdravstvenom sustavu, privredi, koliko su bolji rezultati te djece u svim ostalim predmetima, shvatili su da je to dobar smjer. A kod nas to nije prepoznato. Mi s dva sata tjelesnog odgoja tjedno, gdje se vjerojatno uči za neke druge “važnije” predmete, uz sav ovaj virtualni svijet koji ih je preuzeo, jedino što možemo učiniti jest preusmjeriti ih u sport. Djeca koja nam dolaze u klub, prvo godinu dana uče trčati. To je prije bilo nemoguće. U tom pogledu ne vidim baš lijepu perspektivu za našu djecu. I baš iz tog razloga moramo napraviti sve da ih uključimo u sport.
Mladost je oduvijek bila sinonim zagrebačke, pa i hrvatske odbojke. Kakvi su natjecateljski planovi za sljedeću sezonu?
Mladost je institucija. Oduvijek je to bila, prije svih nas i ostat će nakon nas. To je klub koji ima najviše trofeja. Imamo više od 110 naslova samo s prvenstava i kupova.
Mladost je kao i svake godine prijavila 14 natjecanja za sljedeću sezonu. Obje ekipe (ženska i muška) igrat će kvalifikacije za Ligu prvaka i Srednjoeuropsku ligu, Superligu i sve ostale niže lige, Kupove i još ostala natjecanja u drugim dobnim kategorijama.
Nama je rok za prijavu europskih natjecanja bio 19. svibnja i mi smo prijavili ekipe. Istovremeno, ne znamo uopće kakva će nam biti ekipa, tko će igrati i kakva će biti financijska situacija. Prijavili smo to s nekakvom nadom da će se sve popraviti. Bit će teško zadržati sve naše najbolje igrače, no popunit ćemo to s mlađima.
Želimo našim igračima dati najbolje uvjete. Trudimo se dovesti najbolje trenere, najviše treniramo, imamo dva zaposlena doktora, dva fizioterapeuta, dva kondicijska trenera. To rijetko koji kluba danas može imati. Mladost je jednostavno tradicija koja traje od 1946. godine, zaključio je Darko Antunović.
Fotografije: Domagoj Sever