Modna kreatorica i kreativna direktorica Hippy Gardena Đurđica Vorkapić sa svojim timom godinama gradi prepoznatljiv, odmjeren i profinjen opus elegancije svojstvene nenametljivoj i samouvjerenoj ženi. No, nisu tu samo haljine.
– Hippy Garden se profilirao kao brend kroz večernje i svečane haljine. No, imamo i podbrend Hippy Basic koji ima taj jedan casual element. Nije toliko prisutan i popularan kao Hippy Garden, ali je stalno tu. Imamo i sestrinski brend From Croatia with love. To je jedan suvenirski program koji uključuje tekstil, kozmetiku i čokolade. Surađujemo s ozbiljnim hrvatskim proizvođačima tako da sada već desetak velikih firmi proizvodi za taj naš brend, ističe Đurđica.
Stalno govoriš u množini. Imamo, želimo, stvorili smo, radimo…
– Zbog toga što nikad nisam sama. Saša Momirović je moj partner i cijeli život stvaramo zajedno. No, tu je i cijeli naš tim. Ništa u životu ne možeš stvoriti sam, ja sam samo kreativni direktor, a sve ovo drugo stvara cijeli tim ljudi bez kojih Hippy Garden ne bi postojao. Ja samo radim u službi svoga brenda.
– Vrlo rano sam krenula upoznavati modu. Od svoje šesnaeste godine vezana sam uz tekstil i mašine. Sa 17 sam krenula raditi u jednom od tada jačih hrvatskih proizvođačkih brendova. To su bile zlatne godine proizvodnje. Naučila jako puno i o proizvodnji i o trgovini. Nekako mi je bilo logično nakon svega stvoriti hrvatski brend.
– Cijela priča krenula je iz rodnog Karlovca prije 23 godine. Tamo sam otvorila trgovinu s tekstilom, koja se zvala Hippy. Kasnije, kako se počela razvijati modna priča vezana u Cro-à-Porter i ostale projekte, mi smo jednostavno Hippyju dodali ime Garden i tako je nastao Hippy Garden.
Kakvi su danas mladi dizajneri?
– Imam jako puno mladih ljudi oko sebe koji imaju talent i jako veliku želju za znanjem. No, veliki dio njih nema strpljenja. Mladi ljudi danas sve žele instant i sve na brzinu. S druge strane, ima onih koji žele sve znati, uče, upijaju doslovno sve. Spremni su sudjelovati u svim procesima proizvodnje i to me veseli. Takvi će uspjeti. Jednostavno moraš biti uporan. Preko noći se ne radi ništa. Moraš biti u pogonu, osjetiti tkaninu, težinu, papir. Moraš osjetiti sve.
– Čini mi se da smo dobrano ušli u doba 3D tehnologije, novih vještina i znanja, novih načina obrade materijala i konstrukcije. Tako da mislim da ćemo vrlo brzo doći do toga da zamišljenu tkaninu, model ili kroj jednostavno preneseš na računalo koje ga potom samo izbaci gotovog. To nam je budućnost, nažalost. Tradicionalni način proizvodnje u Hrvatskoj izumire. Malo je mojih kolega koji još uvijek rade tako, no možda se baš zato danas više cijeni takav rad, objašnjava Đurđica.
Uskoro kreće još jedan projekt, predivna priča o hrvatskim “tihim” ženama
– Kroz našu Modnu udrugu Kombinat napravili smo puno predivnih projekata, a sada krećemo s jednim potpuno drugačijim. Predstavljat ćemo stvarne žene Hrvatske. One žene koje drže hrvatsku ekonomiju, ali koje su cijelo vrijeme tihe i koje se nemaju priliku istaknuti. Želimo ih izvući iz tog dijela i pokazati da su baš one prava Hrvatska s kojom se trebamo ponositi. To su one žene koje rade, šute, stvaraju, trpe, a kojima nikad nitko nije rekao hvala. Iz tog razloga radimo ovaj projekt.
– Startamo na Brijunima 2. rujna 2023. Odabrali smo ih jer ove godine slave 40 godina od proglašenja nacionalnim parkom. Želimo pokazati najljepši dio Hrvatske i povezati ga s našom najljepšom pričom. Ugostit ćemo dvadeset žena na večeri koju će kuhati masterchefica Priska Thuring. Dala nam je veliku podršku i hvala joj na tome. Kad je čula o kakvom se projektu radi rekla je da želi kuhati za te žene.
Na tom prekrasnom Brijunu ugostit ćemo dvadeset žena koje smo odabrali u suradnji s općinama u kojima radimo večere. Sada je ovih 20, a sljedeći put će biti drugih 20. Želim napomenuti da ovo nije nikakvo natjecanje. Ovdje ne postoji najbolja. Tu su sve jednake, one su sve najbolje.
– Sljedeće godine ćemo nastaviti priču u pet novih općina i reći svim tim ženama HVALA!
Nakon Brijuna priča s večerama za žene nastavlja se u Baračevim špiljama, Vranskom jezeru, zatim slijedi Nuštar i na kraju Pelješac, zaključila je Đurđica Vorkapić.
Fotografije: Šime Eškinja