Filipini su otočni biseri Azije, smaragdni raj kojega morate doživjeti, a ovaj vodič donosi sve što morate znati kako bi vaš odmor bio nezaboravan.
Piše: Zlatko Karlo
Uvriježeno vrijeme godišnjih odmora nama je nekako usred ljeta, od svibnja do rujna, a špica je, naravno, srpanj i kolovoz. Obilje lijepog vremena obilježava to razdoblje, ali i nesnošljive gužve, barem kod nas na Jadranu…
Kako godina traje 12 mjeseci nekako se nameće samo po sebi da bi bilo dobro još je jednom ‘prepoloviti’, negdje usred zime. Ako niste pobornik zimovanja, onda je odlazak na drugi kontinet savršena opcija. Mi smo stoga u veljači odabrali Filipine, otočnu državu u jugoistočnoj Aziji dugu oko 1700 km, s oko 7100 otoka od kojih je stalno nastanjeno njih oko 860.
Peta je to po veličini otočna država na svijetu, 12. po broju stanovnika, trenutno 7 sati vremenske razlike ispred nas, zemlja u kojoj je više 80% stanovništva rimokatoličke vjere. Što i ne čudi kada se zna da su ih, nakon što ih je Magelan ‘otkrio’ 1521. godine, iako su otoci naseljeni već 25.000 godina, Španjolci kolonizirali, pokrštavajući stanovništvo, i tamo ostali pune 333 godine. Zato također nije čudan podatak da se u nekim zagrebačkim župama obavlja u posljednje vrijeme više krštenja filipinske no hrvatske djece. Jer, migracije Filipinaca u potrazi za boljim životom velike su, procjenjuje se da ih preko 11 milijuna živi izvan svoje države, a odnedavno ti radišni i vrlo simpatični ljudi sreću pronalaze i na našim prostorima.
Amerikanci su ih ‘preuzeli’ nakon rata sa Španjolcima 1898. godine, da bi u travnju 1946. Filipini proglasili neovisnost. Katolička vjera, engleski jezik i košarka kao nacionalni sport, sve je to nasljeđe prošlosti.
Filipini, kao iz crtića Nemo
Definitivno su dugačiji no ostali azijski narodi u tom području Tihog oceana. Mnogi Filipinci, napose Filipinke, vrlo često nose šeširiće, kape, čak zaštite za lice i suncobrane, ne bi li tako zaštitili lice, ne zbog previsokog sunčevog faktora već da im ten ostane što blijeđi.
Za Filipine je preporuka odrediti najmanje 15-ak dana, jer sve manje od toga neće vam dati dovoljno jasnu sliku o toj prelijepoj zemlji kristalno čistog mora, laguna koje podsjećaju na nevjerojatne setove iz filmova te koraljnih grebena na kojima možete zaroniti u jedan potpuno drugi, šareni svijet. Oni koji su primjerice gledali crtić Nemo mogli bi to shvatiti, jer na Filipinima je jednako tako, pa i bolje…
Od Milana do Manile
Putovali smo iz Milana preko Abu Dhabija do 20 i više milijunske Manile, grada s najvećom koncentracijom ljudi na kvadratni km, preko 44.000, megapolisa kojeg treba tek kratko obići jer svako zadržavanje u tom prenapučenom gradu u kojem je promet kaotičan poput svih drugih azijskih velikih gradova, a ljudi doslovno spavaju, jedu i vrše nuždu na cesti, samo bespotrebno skraćuje boravak u fantastičnoj prirodi kakvu inače Filipini nude. Dakle, brzinski: Intramuros, stoljećima stara povijesna četvrt, poput zagrebačkog Kaptola ili Gradeca, u prijevodu – unutar zida.
Tu je i barokna crkva Sv. Augustina iz 16. st, danas na popisu UNESCO-ve svjetske kulturne baštine. Poželjno je iznajmiti bicikl, i to onaj napravljen od bambusa, još bolje s lokalnim vodičem…
Za Kinesku četvrt usred Manile kažu da je najstarija takova na svijetu, a ogromna tržnica Divisoria, na otvorenom i zatvorenom prostoru nudi sve što možete poželjeti, brandirane proizvode po često nevjerojatno niskim cijenama, koje doduše prati i takova kvaliteta. Tu je i katedrala Porta Sancta, stara više od 500 godina. U toj četvrti nije ništa čudno ući u bar kojeg krase plakati Lenjina, Mao Ce Tunga, Staljina, Marksa, Che Guevare…
Manila
Manila, na otoku Luzonu, je zapravo odlična polazišna točka na prelijepe otoke. Palawan, na zapadu zemlje, dug je 400-tinjak km zajedno s okolnim manjim otocima, i velika je turistička meka Filipina, posebice EL Nido, gdje se mogu naći velebni turistički resorti ali i pristupačni smješaji u malim pansionima za manje od 30 eura.
Hrana, ako nemate skrupula prema azijskoj kuhinji, i ako vam nije problem jesti obroke pripremljene skoro pa na cesti, odlična je, kvalitetom i cijenom. Preferiraju povrće, rižu naravno u svim oblicima jer kruha gotovo da i nema, ribu, piletinu te svinjetinu.
Pivo, lokalni San Miguel, ili Red Horse, je i u restoranima oko 80-100 pesosa (1 euro je oko 58 pesosa), dok je u trgovinama, recimo lancu dućana 7/11, poput Konzuma, to cijena za litrenu bocu.
Biti na Filipinima, na njihovim pješčanim plažama, i odvojiti vrijeme samo za kupanje, a u veljači je more toplije nego kod nas u kolovozu, uz vanjsku temperaturu zraka preko 30 stupnjeva, bez velike vlage, zapravo je gubitak vremena. Postoji veliki broj izleta na okolne otoke, njihovim tradicionanim drvenim brodovima zvanim bangka, poput kanua s bambusovim potpornjima sa svake strane, kao krila, za stabilnost, grijeh je propustiti. Nude cjelodnevne izlete, s ronjenjem, kupanjem, ručkom, od 20-ak eura naviše.
Ako volite more, a držite se kraja, jer ljuljanje na valovima doista može nekome prouzročiti nelagodu, mogu se povoljno iznajmiti skuteri na cijeli dan, primjerice 7-8 eura za onaj od 125 ccm. Njima možete prokrstariti unutrašnjošću otoka, koja obiluje zelenilom, ali i mnogobrojim riječicama, potocima i vodopadima, ispod kojih se je poseban doživlja okupati.
Postoji niz starih tvrđava, ribarskih sela i gotovo neotkrivenih plaža koje čekaju samo na vas, i na kojima je spektakularan zalazak sunca, jer je horizont svuda posut vulkanskim hridima koje se oštro uzdižu iznad mora, počesto ozelenjenim u pravu džunglu.
Posvuda oko vas lutaju psi, neki i s ogrlicama, i žive u skladnoj simbiozi s ljudima. Spavaju posvuda, nerijetko i uz cestu, no ljudi će ih radije zaobići no trubom im prekidati san. Uzgred, truba je u ovom dijelu svijeta na motornim vozilima važnija od ‘žmigavaca’…
Bohol
Uz Palawan, jedan od najposjećenijih otoka je i Bohol, posebno omiljen kod ronioca, pogotovo Panglau, otok spojen mostom, jer uz ronjenje s koraljnim ribama svih mogućih boja, ovdje možete plivati i s ogromnim kornjačama, delfinima ili pak s bezbrojim jatom sardina koje vas jednostavno obavije.
U unutrašnjosti Bohola svakako treba posjetiti tzv. Čokoladna brda, geološku formaciju od preko 1500 brdašaca na oko 50 m2.
Brda su obrasla travom koja kada se osuši tijekom sušne sezone, a ona traje otprilike od studenog do travnja, neodoljivo podsjeća na boju čokolade, poput nekih pralina. U blizini je i šuma s tarzijusima ili avetnjacima, malim majmunčićima buljavih očiju koji stanu u ljudsku šaku, zaštićenom vrstom koja lovi noću a danju lijeno odmara u gustim krošnjama. Oči su im veće od mozga, a uz pomoć dugog repa skaču i do 5 metara u dalj za plijenom. Svakako treba zaviriti i u džunglu s riječne strane, ploveći rijekom Lomboc.
Banaua
Na otoku Luzonu treba, uz Manilu, vidjeti i rižina polja u Banaue, 1500 metara nadmorske visine visokim terasama koje pripadnici naroda Batad grade već preko 2000 godina, i koja počesto imaju nagib i od preko 70%. Nalaze se na UNESCO-vom popisu svjetske baštine, no i njih u tim ruralnim krajevima muče slične brige kao i svuda u svijetu, mladi odlaze u gradove za navodno boljim životom ostavljajući polako tradiciju zaboravu…
Do Banaue je najbolje ići noćnim autobusima koji kreću iz Manile oko 22:00 i ujutro iza 7:00 su na odredištu, uz opasku da se treba za taj put toplo obući, unatoč činjenici da je u Manili u vrijeme ukrcanjanja u bus oko 25 stupnjeva, jer su autobusi klimatizirani i onima iole osjetljivijima na temperaturne razlike ne gine prehlada, koja nerijetko može pokvariti cijeli nastavak puta.
U tom planinskom kraju vrijeme se brzo mijenja, kiša, oblaci, sunce, tako da je uvijek dobro u ruksaku imati barem duge rukave ili ‘šuškavac’.
Prijevozna su sredstva i tu, kao i na cijelim Filipinima, raznolika, od rikši na pogon rasklimanim biciklom, do motociklističkih trokolica s kabinama koje su plod čudesnih dizajnerskih zamisli kakve u Europi definitivno ne možete vidjeti. Niti bi ta vozila prošla na tehničkim pregledima u EU… Još jedna specifičnost su jeepneyi, ostaci američke vojske, koji su pretvoreni u komunalna vozila, poput buseva, i u koje se ulazi i izlazi na stražnja vrata kada to putnik poželi, često ukrašeni nevjerojatno kičastim uzorcima i biblijskim citatima…
O Filipinima bi se doista moglo pisati danima, doista je nevjerojatno zanimljiva zemlja, nama pristupačnih cijena, koju svakako treba vidjeti…
Tekst i fotografije: Zlatko Karlo