Odbojkaški klub Dinamo osnovan je prije 9 godina i u to kratko vrijeme stvoreno je pravo sportsko čudo. Ne odbojkaško, već ukupno sportsko čudo. Teško ćemo naći u hrvatskoj povijesti klub koji je u tako malo vremena toliko napravio. I nije to samo zasluga pojedinca ili nekolicine odbojkašica, već grupe entuzijasta. OK Dinamo je pokret koji guraju svi, uprava, treneri i 1200 odbojkašica. Tu leži njegova snaga.
Bespredmetno je govoriti o kvaliteti i interesu, jer s jedne strane postoje liste čekanja odbojkašica za upis u klub, a s druge ne postoji dobna kategorija u kojoj nema medalje s državnog prvenstva. Seniorska ekipa u zadnje je tri godine napravila ogroman iskorak i nikad nije bila bliže osvajanju naslova državnih prvakinja i pobjednica Kupa kao ove godine. Finale protiv Mladosti u oba finala bilo je jako blizu prelamanja na stranu Dinama. O još jednoj sezoni iz snova, uspjesima koje bilježi modri klub i lavicama koje strelovitom brzinom jurišaju u sami vrh hrvatske odbojke razgovarali smo s trenerom seniorki Igorom Šimunčićem. Stručnjak koji je seniorsku ekipu preuzeo prije tri godine i doveo ih do dva najveća rezultata u povijesti kluba: finala hrvatskog Kupa i državnog prvenstva. Malo je nedostajalo za naslov, a presudila je, reći će Šimunčić, tek nešto duža klupa Mladosti.
– U prošloj sezoni igračice nisu bile spremne i sve je došlo pomalo neočekivano. U ovoj sezoni su postale svjesnije toga, ali još to nije to. One moraju biti svjesne što OK Dinamo danas znači u ženskoj odbojci. U onom trenutku kad shvate da su snaga u kojoj mogu sa svakim, tada ćemo mi biti konkurentni do kraja za trofeje. Mi smo se u ovoj sezoni još uvijek u nekim utakmicama i u nekim dijelovima sezone borili s vlastitim samopouzdanjem i s onime jesmo li mi to toliko dobri da postignemo nešto više? Mi smo sada u pogonu za koji možemo reći da je poluprofesionalni.
Puno ste napravili u ove tri godine otkako ste preuzeli seniorsku momčad.
– U klub sam došao 2021. godine iz Austrije gdje sam vodio Amstetten. Vratio sam se zbog obitelji, a kad su se iz Dinama javili i ponudili mi da vodim seniorke, imao sam samo jedan uvjet – potpunu autonomiju onoga što radim. Dakle, bez uplitanja u moj rad. Financije nisu igrale nikakvu ulogu, već da ja određujem kad je trening, koliko se trenira, tko igra, kad igra i zaista mogu reći da u ove tri godine nitko nikada nije pokušao intervenirati u moj rad. Tu leži prvi recept za uspjeh, ako se odlučite za nekoga, onda mu dajte slobodu da radi do kraja ono što treba i za što je odgovoran.
– Drugi faktor je vrijeme. Treba proći neko vrijeme da i ekipa i ljudi unutar kluba i oni izvan shvate što mi to radimo i da prepoznaju taj rad. Tako se raste. U ove tri godine objektivno nemamo odlazaka iz seniorske ekipe, izuzev nekih odbojkašica koje su se oprostile zbog obitelji, posla, trudnoće itd. To dovoljno govori o našoj kvaliteti i o tome da u ekipi imamo karakterne igračice. To je najvažnije danas u sportu. Znate kako kažu, u prvih 1000 u tenisu svi treniraju isto i svi znaju iste udarce, ali koliko je netko karakteran i koliko je spreman na odricanje i izlaz iz zone komfora, toliko je kvalitetan. Tako se selektiraju igračice za OK Dinamo i to nam daje rezultat.
– Imamo čvrste temelje kluba i tada je lakše graditi. Taj temelj su djeca, jedna ogromna baza koja stvara kvalitetu, usprkos tome što neki kažu da nismo nikada nikoga stvorili. Tu su Maša Mlinar koja igra u prvoj postavi seniorske ekipe, Iva Deak i Lucija Mišak koje su šestu sezonu u klubu. Čije su to igračice? Jasno je da su naše ako znamo da klub traje 9 godina, ističe trener seniorki OK Dinamo Igor Šimunčić.
Dinamo je pokret
– Dinamo je pokret i tko god dođe u klub vrlo brzo to shvati. Mi brinemo o svojim igračicama, naše maloljetne igračice nakon treninga koji završi kasno navečer vozimo kući, ne puštamo ih same. Kad treba nekome pomoći, odvesti liječniku ili bilo što drugo, tu smo i zato smo pokret. U nekom velikom klubu toga nema, tamo si samo broj, a u Dinamu si osoba o kojoj se brine i pazi od 0-24.
– Siguran sam da nije bilo lako u početku, trebalo je postaviti temelje za jedan mladi klub bez dvorane i uvjeta. Ja sam došao u klub kad je već bio u Superligi i kada je taj prvi dio bio odrađen, ali nastup u najvišem rangu natjecanja u Hrvatskoj donio je i obavezu nekih većih stvari. U prvoj godini smo u tom segmentu udarili temelj, u drugoj godini su se neki rezultati, po meni, dogodili malo prerano, kao i u ovoj trećoj u kojoj smo se potpuno ravnopravno borili za naslov prvaka Hrvatske i pobjednika Kupa. Prema tome, to treba nastaviti jer onog trenutka kad uđemo u stagnaciju, počinjemo padati. To nećemo dozvoliti. Sljedeće sezone nastavljamo tamo gdje smo stali ove, a hoće li biti trofeja ili neće, na to ponekad ne možete utjecati. To je jedan vrlo nezahvalan proces u sportu u kojem treba biti strpljiv, ponizan, pametan i samo raditi, a rezultat dođe prije ili kasnije, objašnjava Šimunčić.
U ovom trenutku Odbojkaški klub Dinamo daje seniorskoj reprezentaciji Anu Trcol, jednu od onih koje spadaju u prvih 14, odnosno prve četiri na svojoj poziciji, Maša Mlinar i Karla Stošić su nominalno kadetske i juniorske reprezentativke, ali su stavljene na širi popis seniorske reprezentacije jer su to zaslužile svojim nastupima u Superligi i Kupu. Tu je još jedna nada kluba, Lorena Smojver koja je prošle godine na kadetskom prvenstvu Europe osvojila brončanu medalju. To su naše odbojkašice koje trenutačno imaju pozive u reprezentaciju. Danas, sutra će biti među nositeljicama igre seniorske reprezentacije, a siguran sam da će reprezentativnih poziva u budućnosti biti još.
Imate širok raspon godina seniorske ekipe. Je li to dobro?
Raspon godina naše seniorske ekipe je od 17 – 32, najmlađa Karla Stošić i najstarija Valentina Vrbanc. Dakle vrlo širok raspon i uoči sezone smo se pomalo pribojavali kako će svlačionica disati, ali teren je na kraju rekao sve. Imamo dosta igračica koje su iskusne i u sportskom i u životnom smislu. Prošle su dosta toga, završile fakultete, uspješni su poslovni ljudi u svojim tvrtkama i sigurno to svoje iskustvo mogu implementirati mlađima.
Sprema li Dinamo nova pojačanja za sljedeću sezonu?
– Bit će vjerojatno nekih odlazaka, ali o njima ne bih jer nisu još potvrđeni. Bit će i dolazaka, ali ni tu neću još ništa govoriti iako su potvrđeni. Objavit ćemo svakako kad dođe vrijeme za to.
Ok, recite nam barem koliko je tih novih pojačanja?
– U ovom trenutku dvije.
I dalje nastavljate s četiri natjecanja?
– Mi ćemo i sljedeće godine igrati dva međunarodna natjecanja CEV kup i Srednjoeuropsku ligu te domaće prvenstvo i Kup.
– Danas je hrvatska liga s TV prijenosima i medijskim praćenjem postala velik izlog. Mi primjerice razgovaramo s menadžerskim agencijama nekih naših igračica i oni vrlo dobro znaju tko je OK Dinamo, tko je trener, tko vodi klub i tko su igračice. Kad sam tek došao u klub domet nam je bio otići u Sloveniju odigrati prijateljsku utakmicu s Formisom ili Grosupljem, to su slovenski prvoligaši koji se bore za ostanak u prvoj ligi. Mi danas igramo prijateljsku utakmicu s Calcitom iz Kamnika koji je višestruki prvak Slovenije kod njih doma. 6. 4. smo išli kod njih i kad takva ekipa želi s tobom odigrati pripremnu utakmicu prije svog play offa, onda je to velika stvar. Rekao sam tada svojim igračicama da kad vas takva ekipa prepozna i želi s vama igrati, to morate osjetiti. Pritom nisam ja nazvao tenera te ekipe jer sam dobar s njim, pa reko ajde idemo odigrati utakmicu. Ne, to nikad ne prolazi. No, kad si kvalitetan to se prepoznaje.
Prepoznaju li država i grad kvalitetu koju Dinamo ima i daje? Kakva je financijska potpora i bi li Dinamo bez velike baze igračica koju je sam stvorio mogao financijski opstati?
– Upravo se o tome radi. Dinamo je samoodrživ, baza je tu i na njoj gradimo. Što se tiče nadogradnje Republika Hrvatska i Hrvatski odbojkaški savez sredstvima Hrvatskog olimpijskog odbora bitno participiraju u našem proračunu i to je stavka bez koje mi ne bismo mogli zamisliti igranje u Europskom kupu ili Srednjoeuropskoj ligi i hvala im na tome. Ja se nadam da će te potpore rasti u budućnosti, jer su ipak oni ti koji financiranjem usmjeravaju hrvatski sport.
– Što se tiče grada, ta potpora nije dovoljna. Tu mislim da smo dosta podcijenjeni i to bi trebalo ići puno bolje. Možda nas oni još uvijek ne prepoznaju kao klub ili brend i misle da to nije dovoljno dobro. U ovom trenutku to ne bih želio komentirati, ali je činjenica da smo klub koji ima 1200 članova djece koja treniraju odbojku na 20 lokacija u Zagrebu i koji paralelno vuče sa sobom seniorsku ekipu koja je dvaput u dvije sezone odigrala četiri finala natjecanja, ne znam što bih rekao dalje. Možda samo to će klub u jednom trenutku zatražiti na neki konvencionalan način svoja prava, odnosno zatražiti da nas se prepozna u određenim institucijama, jer pričali smo o tome i prošle sezone i jako sam tužan što i ove nastavljamo, ali Odbojkaški klub Dinamo i dalje trenira na jednoj trećini u Sportskoj dvorani Peščenica! Točka. – zaključuje Igor Šimunčić.
Fotografije: Renato Branđolica, OK Dinamo