Zdravka Poljaković-Skurić obnaša vrlo zahtjevnu funkciju predsjednice Hrvatskog konjičkog saveza. No, uz tu funkciju ima još nekoliko važnih..Naime, ona je ni manje ni više spec. neurolog, uže specijalizacije iz intenzivne neurologije, redovni profesor Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Pročelnica je Zavoda za intenzivno liječenje i cerebrovaskularne bolesti Klinike za neurologiju KBC Zagreb, osnivač i voditelj Referentnog centra za intenzivnu neurologiju i endovaskularno liječenje moždanog udara i krvožilnih malformacija Ministarstva zdravstva RH.
Osnovala je Udrugu za aktivnosti s pomoću konja za osobe s invaliditetom, čega je i instruktor, s ciljem omogućavanja dodatnih rehabilitacijskih procesa. Udruga prvenstveno radi za djecu s posebnim potrebama i osobe s invaliditetom nakon moždanog udara i ostalih neuroloških poremećaja i to s pomoću aktivnosti s konjima i na konju.
Važan cilj Udruge je i osigurati značaj i jasno mjesto ovog, još uvijek nedovoljno prihvaćenog vida rehabilitacije u Hrvatskoj, a po uzoru na većinu zemalja u Europskoj uniji gdje je hipoterapija priznata, uspješna i jedinstvena dodatna metoda na putu osposobljavanja invalidnih osoba za samostalan život.
– Konji i konjički sport su moja dugogodišnja ljubav, tako da je nekako ovaj izbor za predsjednicu Hrvatskog konjičkog saveza možda logičan nastavak svih ovih mojih godina u sportu. Lijepo je u svakom slučaju da Savez vodi žena nakon toliko godina. Činjenica je da u ovom sportu u mlađim dobnim skupinama ima daleko više žena odnosno djevojčica i djevojaka nego dječaka i muškaraca. To je prekrasan sport i zaista možeš biti u njemu jako dugo. Kasnije se taj omjer mijenja, pa s nekih 30-40 godina muških jahača bude više nego ženskih. Konjički sport je isto tako jedan od rijetkih gdje se žene i muškarci ravnopravno natječu. Ne postoji muška i ženska kategorija, već se svi natječu na istoj razini i u istim utakmicama. Stoga je možda i čudno da i ranije žena nije bila na čelu HKS-a, ističe Zdravka Poljaković Skurić.
Je li teško biti žena na tako važnoj funkciji predsjednice jednog nacionalnog Saveza?
– Ni najmanje. Pogotovo jer u konjičkom sportu ima više ženskih nego muških natjecatelja. Pogotovo u dresurnom jahanju. Imamo i velik broj ženskih jahačica u preponskom jahanju. Tek je manjak žena, što je nekako logično u kasačkom i galopskom sportu. Ima žena džokeja, ali u jednom malom broju. Imam sjajne odnose s muškim kolegama u ovom sportu, pogotovo kada je riječ o dodjeli nekih zadataka. Nikome nije ispod časti što mora slušati ženu i za sada imam odličnu suradnju sa svim klubovima.
Ciljevi su sigurno vratiti ovaj sport na nekadašnje grane kada je na Hipodromu znalo biti i po 10 000 gledatelja?
– Mislim da kod nas u konjičkom sportu definitivno nije na razini kojoj pripada, ali ima nade za popravak. Da nema, ne bih se ni upuštala u preuzimanje čelne pozicije Saveza. Činjenica je da publike nema, da se premalo promoviramo, činjenica je da trebamo poraditi na sponzorima, a i činjenica je da su konjička natjecanja meni osobno zanimljiva, makar trajala 12 sati. Objektivno, prosječnom gledatelju nešto što traje cijeli dan nije nužno najinteresantnije. Dakle, ona moraju biti obogaćena nekim drugim sadržajem. To se čak na Hipodromu u doba kad smo imali spomenute svjetske kupove i događalo. Uvijek je uz utakmice tu bio dodatni sadržaj za djecu, pa biranje žene s najljepšim šeširom, a uvijek je tu bio i glazbeni dio programa. Tako, publika se zadržavala na natjecanjima cijeli dan. Eto, to su neke od mogućnosti da se publika privuče na naša natjecanja – zaključila je Zdravka Poljaković.
Ovaj tekst objavljen je uz financijsku potporu Agencije za elektroničke iz Programa za poticanje novinarske izvrsnosti.