Plivačica Ana Blažević jedna je od najboljih hrvatskih sportašica. Prsašica koja je predanim radom i upornošću stigla do iznimnih uspjeha usprkos mnogim “stručnjacima” koji su predviđali sasvim suprotno. Godinama niže sjajne rezultate, ruši rekorde, a sve je odjeknulo do daleke Amerike. Ponude vrhunskih sveučilišta počele su pristizati na Aninu adresu, no ona ih je redom odbijala, jer smatra da u Hrvatskoj ima odlične uvjete i trenericu Klaru Šiljeg nitko ne može zamijeniti.
Izuzetna povezanost naše najbolje prsašice Ane Blažević s trenericom zasigurno je jedan od čimbenika ovako velikog uspjeha. 100 i 200 m prsno su njezine discipline, a trenutačno je vlasnica čak osam hrvatskih rekorda. Prošle godine dvaput je oborila vlastiti seniorski rekord na 200 prsno, a na Europskom prvenstvu krajem 2023. godine rušila sam ga još tri puta u 25-metarskom bazenu.
Jedan od najvećih uspjeha ostvarenih u karijeri, a koji je imao jak odjek u javnosti, bio je kada si 2022. oborila hrvatski rekord na 200 m prsno koji je više od 20 godina bio u vlasništvu Mirne Jukić.
– Za mene je to bio jedan mali korak, ali puno mi je značio. Mirna Jukić mi je oduvijek uzor i baš mi je bila velika motivacija srušiti taj rekord. Nas dvije se poznajemo iako ona već dugo živi u Austriji. Kad sam srušila taj njezin rekord odmah mi je čestitala na uspjehu i to mi puno znači. Ona je jedna izvrsna osoba i ta predanost kod nje je nešto što bi svatko morao imati u sebi. Tako da mi je bila čast plivati brže od nekog njezinog rezultata.
– Očekivala sam dobar rezultat i znala sam da mogu, ali puno se toga mora poklopiti. Više sam bila sretna kad sam vidjela reakciju moje trenerice i svih drugih plivača. To mi je najvažnije, jer kada vi oborite rekord, a nitko nije uz vas, onda je to samo još jedan rezultat.
Anina trenerica Klara Šiljeg jedna je od najveći plivačkih stručnjaka. Bivša izbornica hrvatske reprezentacije trenirala je mnoge sjajne plivače, među kojima i leđašicu Sanju Jovanović.
– Klara i ja imamo jako lijepi odnos i velika mi je potpora. Radimo zajedno već šest godina, a krenulo je sve kao neka suradnja na četiri godine dok se ja ne spremim za odlazak na studij u Ameriku. Tada sam bila članica PK Trešnjevka i kada je Klara osnovala svoj klub PK Maksimir prešla sam tamo. Na kraju sam ja odustala od Amerike, ostala ovdje i nadam se da ćemo još dugo godina raditi skupa. Odlično se slažemo što je super, jer smo doslovno 24 sata zajedno pogotovo, kad idemo na natjecanja i pripreme. Zahvalna sam što imamo takav odnos, što joj mogu doslovno sve reći i povjeriti se. Ima razumijevanja za sve. Koliko se ona daje u taj posao, način na koji radi sa mnom mi jednostavno ne dozvoljava da dođem na trening i kažem da mi se ne da. Izuzetno ju poštujem.
Kakva je ekipa s kojom treniraš?
– Ekipa je odlična. Ima plivača koji uz treninge studiraju na zaista teškim fakultetima i to me na neki način potiče, jer nam svima pokazuju da je sve moguće. Nije lako studirati i plivati na visokom nivou, ali je moguće kada to stvarno želiš. Bodrimo jedni druge na natjecanjima, navijamo i potpora smo si kada je sve super, ali i u danima kada je teško. U svakom slučaju imam super prijatelje i ekipu na treningu. Baš uživamo.
Kako si uopće završila u plivanju?
Krenula sam s pet godina dolaziti na bazen, onako triput tjedno pa što bude, jer mi je sestra trenirala plivanje. Kroz godine sam shvatila da to volim, našla sam se u tome i evo prolazi već šesnaesta godina da treniram.
Vidiš li se za koju godinu u plivanju možda kao trenerica ili razmišljaš u nekom drugom smjeru?
– Mislim da rijetko koji plivač ili sportaš baš skroz ode iz sporta, pa tako i ja želim na neki način ostati u sportu. Ne bih baš voljela biti trenerica, jer kad imaš nečiju karijeru u rukama, to je jako odgovorno. Onda kad još gledam koliko moja trenerica gubi živaca sa mnom, nekako posustajem u želji za trenerskim poslom. Ali me zanima psihologija, pa ću vidjeti nešto u tom smjeru, voljela bih jednog dana raditi kao sportski psiholog. Vidjet ćemo.
Ana Blažević jedna je od naših najboljih plivačica, no taj uspjeh nije slučajan. Trenira se svakodnevno, a ako je bazen zatvoren, tu je Jarun.
– U doba korone trenerica i ja snalazile smo se na sve moguće načine. Kad su donijeli odluku o zatvaranja bazena morale smo hitno naći rješenje gdje ću plivati. Nisam htjela izostati ni dana, jer sam znala da netko negdje vani trenira. Ne mogu je ne raditi dok drugi rade. Tako smo došle na ideju plivanja u Jarunu. To je taman bio kraj zime, Jarun hladan, pa smo nabavile nekakvo neoprensko odijelo u kojem sam plivala. Bilo je to jedno neobično iskustvo koje me naučilo zahvalnosti. Kad su se bazeni otvorili bila sam neizmjerno zahvalna na uvjetima koje imam i na tome da uopće imam gdje plivati. To me je dodatno očvrsnulo i dalo mi snage da još jače radim.
Imala si priliku otići na studij u SAD. Zašto si odbila?
– Razumijem stvarno sve koji odu, ali ja radim sa svojom trenericom u uvjetima kakve nemaju svi i sigurna sam da ih vani ne bih imala. Često trenerica i ja radimo jedan na jedan na treninzima, nekad i u grupi i to mi jako odgovara. Ovdje sam našla fakultet koji mi maksimalno izlazi u susret kad su u pitanju plivanje, treninzi i natjecanja. Posložila sam sve da mogu gurati jedno i drugo i uz to imam najbolju trenericu. Svakako mislim da je Amerika dobra za sportaše i svakome tko želi otići van preporučujem da ide, ali ja imam ovdje sve što mi treba i na tome sam zahvalna.
U kojim godinama prsašice ostvaruju najbolje rezultate?
– Trenutno najbolje prsašice svijeta imaju između 25 i 30 godina, tako da imam još vremena. Karijera je praktički tek počela. Nisam visoka, nemam veliki raspon ruku, ni duge noge, ali imam upornost. I u doba kad smo plivali kao kadeti i juniori strašno me frustrirala činjenica da ja treniram puno više od drugih djevojčica koje su više i jače, imaju bolje predispozicije i s manje truda me pobjeđuju na natjecanjima. To treba preživjeti, a za to treba biti uporan i ne odustati. Rezultati dođu kad tad, ako predano i uporno radiš. Ja volim to što radim i nikada me nikakvi lošiji rezultati neće maknuti s bazena.
Obitelj je vrlo važna, velika su potpora, ali svejedno želiš živjeti sama iako su ti roditelji u Zagrebu.
– Selim se u svoj stan i mislim da je to dobro za sve. Brzo ću se osamostaliti, bazen će mi biti puno bliže, a što se tiče kuhanja i tu imam rješenje. Moj nutricionist g. Brajković osmislio je neke jednostavne recepte i time mi olakšao cijelu situaciju. Da, bilo je lakše kad je mama sve to obavljala, ali vrijeme je da sad preuzmem i to kormilo. Nisam baš vješta u kuhinji kao u bazenu, ali ću i to svladati nadam se.
Što ti je plivanje donijelo u životu, osim rezultata i prijatelja?
– Prvenstveno discipliniranost, upornost i neodustajanje pod svaku cijenu. I tijekom školovanja sam primijetila da me je plivanje naučilo da ne odustajem lako i ne predajem se. Uvijek dajem 100 posto u svemu što radim. Ali mislim da je to blagodat sporta općenito, ne samo plivanja, zaključuje Ana Blažević.
Fotografije: Tomislav Franić
Intervju u suradnji s HOO.