U emisiji Put pobjednice na SPTV gostovala je Ria Glas, vaterpolistica ŽAVK Mladost i članica hrvatske ženske vaterpolske reprezentacije, jedna od sportašica nove generacije koja sa svojom ekipom ispisuje važne stranice hrvatskog ženskog vaterpola. U svega deset godina otkako je hrvatska reprezentacija počela igrati na velikim natjecanjima, povijesno šesto mjesto na Europskom prvenstvu na Madeiri, ogroman je napredak, ali ne i slučajnost.
Ria je govorila o odricanju, timskom duhu, izbornici Miji Šimunić, obiteljskoj podršci, studiranju uz sport i snovima koji sežu sve do igranja u inozemstvu i, jednog dana, možda i Olimpijskih igara.
Povijesni rezultat koji nije došao slučajno
Šesto mjesto na Europskom prvenstvu za hrvatsku žensku vaterpolsku reprezentaciju nije bilo samo odličan rezultat, nego i potvrda da se godinama radi ozbiljno, strpljivo i kvalitetno.
– To je povijesni rezultat za nas i dokaz da se trud, odricanje i svakodnevni rad na kraju isplate. Iza toga stoji puno treninga, puno priprema i velika želja cijele ekipe da napravimo iskorak – rekla je Ria Glas.
Napredak reprezentacije vidi se iz godine u godinu. Od osmog mjesta do plasmana među šest najboljih u Europi, ova generacija jasno pokazuje da hrvatski ženski vaterpolo ide prema gore.
– Puno nam znače kvalitetne pripreme i utakmice s drugim reprezentacijama. Upravo kroz takve susrete najviše napredujemo, uigravamo se i gradimo ono što je najvažnije – povjerenje i timski duh.
Snaga reprezentacije je u zajedništvu
Rezultat nije plod samo jedne kvalitete, nego spoj svega, rada, discipline, taktike i međusobne povezanosti, istaknula je Ria Glas i dodala:
– Rekla bih da je pomalo od svega, ali timski duh nam je stvarno jako važan. Bliske smo, slušamo jedna drugu, poštujemo dogovor i taktiku i to se na kraju vidi i u bazenu.
Upravo se ta povezanost često spominje i kada se govori o ovoj reprezentaciji. Ria ne skriva koliko joj znači ozračje koje vlada u ekipi.
– Ta obiteljska atmosfera jako je važna. I izvan bazena i u njemu moramo biti povezane. Uvijek će doći dan kada je netko umoran, kada je teško ili nije u svom najboljem izdanju, ali zato su tu druge cure da ju podignu. Mislim da nas upravo to krasi.
Ria Glas danas je i u akademskom i u sportskom smislu sportašica čija karijera raste, no njezin sportski put nije bio lagan. U Zagreb je došla iz Slavonskog Broda sa samo 16 godina, odvojivši se od obitelji, doma i prijatelja.
– Bilo je jako teško. Prvi put sam se odvojila od roditelja, kuće i svega poznatoga. Živjela sam u učeničkom domu i išla u Sportsku gimnaziju. Bilo je trenutaka kada sam se pitala je li to za mene, ali sada, kad pogledam unatrag, nije mi nimalo žao.
Prije vaterpola, Ria Glas trenirala je odbojku, kojom su se bavili i njezini roditelji, a zatim i plivanjem.
– U odbojku sam krenula stopama mame i tate, a na plivanje sam otišla zbog leđa. Kasnije sam probala vaterpolo i odmah sam se u njemu pronašla. Privukao me taj timski dio, zajedništvo i energija koju taj sport nosi.
Posebno mjesto u njezinoj sportskoj priči ima izbornica Mia Šimunić, s kojom je prošla put od mlađih reprezentativnih selekcija do seniorske reprezentacije.
– Poznajemo se godinama i ona je u meni nešto prepoznala još dok sam bila djevojčica. Na neki način bila je dio mojeg odrastanja i uvijek sam mogla računati na nju. Jako mi je drago što je toliko dugo uz sve nas u reprezentaciji. Mi smo zapravo vrlo mlada ekipa i to gledam kao veliki plus. Ako ostanemo zajedno i nastavimo ovako raditi, vjerujem da možemo napraviti još veće stvari.
Studij, sport i život u Zagrebu, može li se živjeti od vaterpola?
Uz vaterpolsku karijeru, Ria gradi i akademsku. Studira sportski menadžment i priznaje da nije uvijek jednostavno uskladiti sve obveze.
– Nije lako, ali uz dobru organizaciju sve se može. Zadovoljna sam i fakultetom i uvjetima koje imam u klubu. To mi puno znači jer mogu kvalitetno trenirati i istovremeno graditi obrazovanje.
Danas u Zagrebu igra za Mladost, od kojega je dobila stan na korištenje, te živi s još dvije suigračice, a mjesečno stiže i stipendija. Može li se živjeti od vaterpola?
– Da, može, imam mjesečnu stipendiju od kluba, koji meni i još dvjema suigračicama plaća stan i hranu. To je velika pomoć i zaista mogu reći da se može živjeti od vaterpola. Klub mi omogućuje dobre uvjete za život i trening, a to mi je kao sportašici jako važno. Kad imate podršku i stabilnost, puno je lakše fokusirati se na napredak.
Sport joj nije donio samo rezultate, nego i iskustva koja će, kako kaže, pamtiti cijeli život. Putovanja s reprezentacijom posebno su joj ostala u sjećanju.
– Prošle smo stvarno puno putovale. Bile smo u Kini, Singapuru i Brazilu i to su iskustva koja se ne zaboravljaju. Upoznaš druge kulture, vidiš svijet, a sve to prolaziš sa svojim suigračicama koje su ti ujedno i prijateljice.
Jeste li već imali ponuda iz inozemnih klubova?
– Ponude dolaze i kako smo ekipno sve uspješnije, tako ih je sve više. Naravno da je lijepo čuti kada vas traže klubovi iz jačih liga i zemalja u kojima je vaterpolo razvijeniji. Ipak, zasad sam u Mladosti i mislim da će tako ostati dok ne završim fakultet. Nakon toga ćemo vidjeti što dalje, zaključila je Ria Glas.
Hrvatski ženski vaterpolo raste, a s njim raste i generacija igračica koja više ne želi samo sudjelovati, nego i ozbiljno konkurirati najboljima. Ria Glas jedna je od onih koja taj put već živi — mirno, predano i s jasnim pogledom prema naprijed.
Fotografije: HVS, European aquatics, ŽAVK Mladost, Tomislav Franić