Singapur je grad s najviše superlativa. Oni koji žive tamo, najbolje znaju što znači najsigurniji, najskuplji, najčišći, najuređeniji, najnapredniji…. grad na svijetu.
Jedan od njih je Zagrepčanin Bojan Mirković, kojega je prije nekoliko godina u Singapur odvela odbojka. Danas je trener s najvišim licencama Svjetske odbojkaške federacije. Igrao je u zagrebačkoj Mladosti, bio je hrvatski reprezentativac, a onda je krenuo u trenerske vode i vrlo brzo postao prvi hrvatski odbojkaški instruktor i najmlađi u svijetu kojem je to uspjelo pod okriljem Svjetske odbojkaške federacije (FIVB).
U Singapuru baš sve savršeno funkcionira
– Singapur je zaista unikatan i u mnogo sfera specifičan. Jedna od manjih država svijeta, a ujedno i jedna od najrazvijenijih. Opravdano se o Singapuru govori u superlativima. Ovaj grad-država je visokorazvijena tržišna ekonomija s visokim stupnjem sigurnosti i bez korupcije. Singapurska luka je uz Šangaj najprometnija na svijetu, privlači strane ulagače, nezaposlenost je manja od 2%, dok je PDV recimo svega 7% (od 1. siječnja bit će 8%). Država je futuristički orijentirana, tehnološki izuzetno napredna i stalno se gleda 20, 30 pa i stotinu godina unaprijed. Vlada svake godine javno iznese listu novih projekata i točno se zna na što se troši novac od poreza. Spomenute projekte uvijek s guštom pregledam i moram reći da su fascinantni.
U Singapuru je svuda čisto, moderno, luksuzno i organizirano. Sigurni ste u svemu. Oni vas cijene i možete uspjeti. Nema one čudnovate balkanske razbarušenosti i lako ćemo. Oni naprosto nemaju razvijen osjećaj da nešto naprave po sistemu – snađi se. Sve je propisano.
Ovdje živi jako puno stranaca, a službeni jezik je engleski i to je izvrsno, objašnjava Bojan Mirković.
Božić i Novu godinu čekamo u japankama
– Singapur je tropski otok i 365 dana živimo na sunčanih 30 stupnjeva. Zimogrozan sam i sretan što “preskačemo zimu”, minus, maglu i kratke dane. Mjesece provodimo na otvorenom u kratkim majicama i hlačama kroz cijelu godinu. Malo je neobično dočekati Božic i Novu u japankama ali svejedno uživamo.
Što se tiče mog iskustva nakon 8 godina provedenih ovdje, dodao bih još dva NAJ – javni prijevoz i aerodrom.
Javni prijevoz u Singapuru je savršen. Cijeli je grad prekriven autobusima i metroom koji je brz, čist (zabranjena je konzumacija jela i pića), jeftin, ne kasni i klimatiziran je. Stalno se otvaraju nove linije, nove stanice, više vlakova, više autobusa…
Aerodrom u Singapuru je toliko impresivan da o njemu možemo raditi zasebnu priču. Kao putnik prošao sam 70-ak aerodroma na svim kontinentima i niti jedan se ne može mjeriti sa Changijem. Iz Singapura možete letjeti direktnim letom s 4 različita terminala (peti se već gradi) u preko 400 gradova diljem svijeta. Changi nudi putnicima toliko sadržaja i zabave da uopće nemate osjećaj da ste na aerodromu. Od besplatnog kina, masaža, bazena, stotine kafića i restorana, bezbroj samostalnih check-in šaltera, zabavnog parka….Prije tri godine u sklopu Changija otvoren je i JEWEL. U definiciji je to shopping centar međutim daleko od običnog. To je urbana oaza koju krasi 40 metara visoki ‘’rain vortex’’ koji stvara ‘’wow efekt’’ čim uđete. U Jewel-u imate preko 2000 stabala i palmi, 100 000 raznih grmova. Roboti su česta pojava – neki patroliraju kao prometni policajci ispred ulaska u Jewel kako se automobili ne bi zadržavali, neki nose vodu turistima, neki čiste, pjevaju a u hotelima obavljaju ‘’room service’’.
Prosječna cijena kvadrata stana – 12 000 eura!
– Kad smo kod ovoga NAJskuplji, da, mnoga istraživanja pokazuju da je to istina, ali hajdemo malo pojasniti. Iako u posljednjih 10 godina Singapur, New York i Tel Aviv čine top 3 najskuplja grada na svijetu i izmjenjuju se na samome vrhu , to baš i nije tako. Vjerovali ili ne, puno manje novca potrošit će turist koji dođe u Singapur, nego onaj u Zurichu, Oslu ili San Franciscu. U Singapuru ipak imate izbor, npr. možete pojesti njihov čuveni chicken rice za 3$ na jednom od stotine raznih food courtova a i možete otići na vrh MBS-a i jesti za 500$ po osobi. Možete s metroom proći pola grada za 2$, taxijem za 25$ ili rentati luksuzni auto za 1000$. Za mnogo toga Singapur ima jeftiniju, skuplju i luksuznu opciju i svatko bira što mu odgovara.
– Ono što Singapur čini izrazito skupim i stavlja ga na vrh te spomenute liste jesu automobili i nekretnine. Naime, kvadrat stana ovdje, kao i svugdje ovisno o lokaciji varira. Prosječna cijena kvadrata stana je cca 12 000 eura, a u samome centru grada i više od 24 000! Ako ste stranac, na tu cijenu plaćate još i 30% poreza (lokalci 5%). Kao što smo spomenuli, porez u Singapuru jest nizak, ali kada se radi o nekretninama on je puno viši za strance s obzirom na to da je Singapur teritorijalno mali. Isto tako, stan kupujete na 99 godina! Nakon toga država je vlasnik tog istog stana.
Digitalna dozvola koja omogućuje kupnju automobila stoji 60 000 eura!
– Kad smo kod automobila, njihov broj u Singapuru je limitiran! Ne možete otići u auto kuću i kupili novo vozilo. Prvo vam treba dozvola – COE (Certificate Of Entitlement). To je digitalna dozvola koja vam omogućuje da kupite vozilo i ona traje svega 10 godina. Cijena COE je trenutno više 60 000 EUR. Tek kada ste ponosni vlasnik COE-a možete kupiti auto koji ćete platiti mnogo skuplje nego u Europi ili SAD-u. Onda slijedi registracija, osiguranje, cestarina…. Uglavnom, automobil je pravi luksuz ovdje. Nemamo ga, ali kao što sam rekao, javni prijevoz je ovdje fantastičan i automobil nije potreban. U jugoistočnoj Aziji mnogo gradova, poput Bangkoka ili Jakarte, muku muče s gužvama. Sate i sate tamo možete izgubiti u prometu, čekajući u kolonama. Singapur takvih problema nikada neće imati. Ovdje uvijek znate da u bilo koje doba dana ili noći možete stići od točke A do točke B u gotovo istom vremenskom intervalu. Nema gužvi, a ljudi oprezno voze i nitko nikome ne trubi i ne ‘’skida sve po spisku’’.
Kriminal je sveden na minimum
– Kad guglate malo o Singapuru, odmah vam iskaču ti rigorozni zakoni. Istina, za drogu je smrtna kazna, ima i bičevanja za određene zločine, pljuvanje na cesti se kažnjava, kao i pušenje na neoznačenim mjestima… Dakle, udare te i po džepu i po tijelu, ovisno o čemu je riječ. Ovdje se zakon provodi, isti je za sve, a i stranačka iskaznica neće vas izvući iz problema. Međutim, valja napomenuti, kako ćete rijetko policiju vidjeti na ulicama. Sve što trebate, jest normalno se ponašati. Nikada ovdje nismo dobili apsolutno nikakvu kaznu, a i najiskrenije – ne poznajemo nekoga tko jest. Generalno, život je ovdje ‘’easygoing’’. Singapurci poštuju zakon, sva pravila i norme ponašanja. Stranci slijede primjer i nitko nema nikakvih problema. Oni koji krše zakon, vrlo brzo se pronađu – kamere su posvuda na cestama, u svakoj metro stanici i centrima… Nema išaranih zidova i fasada, neodvezenog smeća, opušaka po pločniku, itd.
Istina, ne mogu se kupiti žvakaće gume u cijeloj zemlji. Oni žele čiste pločnike i školske klupe, no to ne znači da vi ne možete konzumirati žvakaće gume. U Singapur možete sa sobom unijeti par paketića za vlastitu upotrebu i normalno žvakati. Samo pazite da ih uredno bacite u koš za smeće i nema problema.
Obožavamo Singapur, ali srce uvijek posebno kuca kad putujemo u Hrvatsku
– Već 26 godina sam u odbojci. Sport i odbojka su moj život. Nakon igračke karijere, jednostavno sam morao ostati u odbojci. Krenuo sam s međunarodnim trenerskim tečajevima pod okriljem FIVB-a i prvu razinu završio u Indiji, a drugu u Tajlandu i tamo sam bio proglašen najboljim trenerom. Mjesec dana poslije toga dobio sam poziv od Amerikanaca da dođem u njihovu odbojkašku akademiju u Singapuru. Brzo smo se dogovorili i idući dan sam već bio u avionu. Evo, prošlo je više od 8 godina kako sam preselio u ‘’Little Red Dot’’. Predivnih 8 godina prepunih nezaboravnih trenutaka, sreće, uspjeha, poznanstava, doživljaja… Supruga Anastasia je Ukrajinka, upoznali smo se tijekom jednoga ljeta u Splitu, a od 2016. zajedno živimo u Singapuru gdje smo se i oženili. Ovdje nam se rodila i kćer Naomi, tako da nam je Singapur sada dom. Osjećamo se super ovdje, život je visoko kvalitetan i volimo ovu zemlju. Singapur je uređen gotovo do savršenstva. Mislim da je privilegija ovdje živjeti, stvarno obožavamo “Lavlji grad”. Međutim, i dalje su nam ljetni mjeseci najdraži – jer tada slijedi povratak u Lijepu našu! Nema do ljeta na Jadranskoj obali. Koliko god nam je lijepo ovdje, srce uvijek posebno kuca kad se vraćamo u Hrvatsku.
Kako sam osnovao IVC – International Volleyball Club u Singapuru
Kroz prvu godinu rada u američkoj akademiji, vidio sam sve mogućnosti ovdje i dokazao se kao trener. Nakon prve sezone, dosta sam razmišljao, preispitivao, skupljao informacije i radio križaljku – financijsku i stručnu, te definirao što sve moram napraviti. Nekoliko mjeseci kasnije, potpisao sam sporazumni raskid ugovora i krenuo svojim putem. Osnovao sam IVC – International Volleyball Club. Bilo je riskantno, ali sam bio odlučan. Osnivanje tvrtke, odnosno kluba, najluđih je mjesec dana u mom životu. Obavljao sam sastanke, pozive, dogovarao i radio redovno po 20 sati dnevno. Bilo je baš ludo, ali adrenalin me držao, i nisam posustajao. Čak i u trenucima kada su mi odbili radnu dozvolu…Nije bilo lagano, ali mi Hrvati uvijek nađemo put do uspjeha. I evo ga, od prvog dana, pa sve do ovog razgovara – klub kontinuirano raste. Za vrijeme pandemije Singapur je imao izuzetno striktne Covid mjere, međutim i u tom periodu uspjeli smo napraviti korak naprijed. Krenuo sam s jednom IVC ekipom, a sada ih imamo ukupno 10 (7 ženskih i tri muške). IVC treninzi su u centru Singapura, u prestižnom švicarskom country clubu s teretanom, bazenima, restoranima i klimatiziranom dvoranom. Imamo ugovor i s dvije međunarodne škole koje su među najvećima u svijetu – Singapore American School i United World College, tako da i tamo vodimo neke programe. Samo prošle godine IVC je odradio više od 400 treninga, a ove godine smo imali još više i treninga i kampova. Jako sam ponosan na sve postignuto ovdje.
Želio sam dovesti u klub i nekolicinu trenera iz Hrvatske i još uvijek to želim, ali trenutno nije moguće jer ovdje žele da kompanije u stranom vlasništvu zapošljavaju domaće ljude. Tako da trenutno zapošljavam lokalne trenere i istovremeno ih educiram.
Radio sam kao instruktor FIVB-a u Afganistanu
– Kako bih dobio licencu instruktora, prvo sam položio sva tri trenerska tečaja: Level 1 – India, Level 2 – Tajland i Level 3 – Bahrein. S obzirom na to da sam na dva od tri levela bio proglašen najboljim trenerom po ocjenama na praktičnim i teorijskim ispitima, te uz nekoliko preporuka postojećih FIVB instruktora, predao sam svoju kandidaturu i počeo se dokazivati na tom polju. Radio sam neke odbojkaške projekte s japanskim stručnjacima u Tokyu i Osaki te dobio priliku da kao instruktor vodim tečaj na Filipinima. Ubrzo je uslijedila prilika da radim kao instruktor FIVB, ni manje ni više, nego u Afganistanu! To je bila avantura s glavom u torbi i vječitim strahom. Kad je prvo što vidiš – oružje, pancirka i šljem, jasno ti je kamo si stigao.
– Zvučalo je kao vic u samom startu, jer u ambasadi vade vize Amerikanac, Rus i Hrvat, te zajedno putuju iz jedne od najsigurnijih zemalja na svijetu u Afganistan! A samo dva mjeseca prije odlaska, čitamo na BBC-u o napadu na hotel InterContinental, u kojem je poginulo puno ljudi. Nije mi svejedno, no pakiram se i odlazim. Od samog dolaska pa do kraja tečaja imali smo osobnog tjelohranitelja, organiziranu oružanu pratnju i kretanje u vojnom konvoju. Barem jedan vojnik je bio 0-24 uz nas. Ti sjedneš, on sjedne. Ti se digneš, on se digne, hoda uz tebe konstantno. Postoji opravdani strah od samoubilačkih napada ali i otmica. Naravno da je već drugi dan našeg boravka tamo bio samoubilački napad svega par kilometara od lokacije na kojoj smo radili. Čisto onako da se ne opustiš. Domaćini su nas nakon spomenutog napada odveli van Kabula, u provinciju Panjshir (koja je predivna) i spavali smo u dobro čuvanoj kući čovjeka koji je jako visoko pozicioniran u ministarstvu obrane. Bio je to dugi put po planinama prožet velikim strahom. Ne znaš tko je tko, a stalno vidiš oružje, vojsku, policiju, u uniformama ali i u civilu. Tada ti je sve i svašta sumnjivo. Do tamo smo prošli 10 vojnih “check-pointa”… Tečaj kao tečaj je bio odlično organiziran i sve je prošlo u najboljem redu. Bilo je to i više nego vatreno krštenje FIVB licence za instruktora. Obećao sam roditeljima i supruzi da više takve destinacije ne dolaze u obzir, jer njima je vjerojatno bilo gore nego meni.
– Ova godina je zaista bila sjajna po tom pitanju jer sam u FIVB rasporedu imao i Level 1 i Level 2 na Tajlandu. To su mi bili najdraži, jer ipak je u Bangkoku razvojni centar FIVB i tamo su uvijek bili najbolje organizirani tečajevi gdje se prijavljuju mnogi poznati (bivši) reprezentativci iz različitih zemalja. Pravi je gušt obrazovati i surađivati s takvim kadrom. Za 2022. godinu sam gotov, a raspored za iduću definiramo u siječnju.
COVID Afrika
– Supruga i ja obožavamo putovati, a “Spring break” je doba godine kada posjećujemo destinacije koje su nam na vrhu liste želja. Nakon Tokija 2016., Maldiva 2017., Havaja 2018., Novog Zelanda 2019., na red je napokon stigla Afrika! Naš prvi odlazak na “najtopliji kontinent” trebao je trajati tri tjedna i izgledati ovako: Singapur – Mauricijus – JAR (Cape Town) – Namibija – Zambija – Bocvana – Zimbabve – JAR (Johannesburg) – Singapur.
U trenutku kad krećemo na Mauricijus, život u Singapuru teče normalno i situacija s pandemijom je pod kontrolom. U isto vrijeme, na cijelom južnom dijelu afričkog kontinenta nema potvrđenih slučajeva Coronavirusa i u zemlje se ulazi normalno, bez testiranja i karantena. Svih šest zemalja koje smo trebali posjetiti u nadolazeća tri tjedna, nisu imale niti jedan potvrđeni slučaj i nikakve mjere na snazi.
– Nekoliko dana uživali smo u ovom raju na zemlji bez ikakvih briga. Kristalno čist ocean, bijele pješčane plaže, okruženi palmama, sunčano vrijeme… Imali smo vremena obići sjever, jug, istok i zapad otoka, uživati na Le Morne Brabantu, obići glavna turistička odredišta te posjetiti neke luksuzne resorte koji nude opciju dolaska u obliku ‘’all inclusive day use’’. Nije jeftino, međutim vrijedno je svakog centa. Savršena usluga, vrhunska hrana, unikatni kokteli, skijanje na vodi, fantastične plaže – san snova! U takvoj okolini, lako je odvratiti misli od bilo kakvih problema, tako da nam je Covid bio posljednja stvar na pameti. No, ne zadugo. U rekordnom roku sve se promijenilo. Preko noći, ali doslovno. Predsjednik države proglasio je ‘’lockdown’’ u ponoć! Zatvaraju se hoteli, restorani, kafići , trgovine, ali i aerodrom!
– Odmah nakon što je predsjednik objavio lockdown, pokušali smo se vratiti u Singapur i otkazati ostatak putovanja po Africi. Međutim, to više nije bilo moguće. Istovremeno, situacija u Singapuru se naglo promijenila i Covid više nije bio “pod kontrolom”. Povratkom velikog broja ljudi u Singapur iz novih žarišta (Europe i Amerike) – broj slučajeva raste velikom brzinom i počinje ‘’drugo poluvrijeme’’ borbe protiv COVID-a. Vlada donosi nove mjere. Jedna od njih označuje zabranu povratka u Singapur svim strancima koji žive i rade u Singapuru bez prvotne dozvole nadležnog ministarstva. Odmah smo se prijavili za istu, međutim ona je uredno bila odbijena. Previše se ljudi pokušalo vratiti čim su čuli za nove mjere. Pokušavali smo iznova, svakoga dana, no ishod je bio isti. Nismo se mogli, ni smjeli vratiti kući.
Međutim, morali smo pod hitno napustiti naš otok iz snova. Većina letova odmah je bila otkazana i nije bilo previše mogućnosti i odabira gdje otići. Dakle, morali smo naći let za destinaciju koja bi zadovoljavala sljedeće uvjete: da već imamo vizu za ulazak ili nam ona ne treba, da postoji let do tamo, i da zemlja već nije u lockdownu. Što se tiče viza, kod nas je specifična situacija s obzirom na to da je supruga iz Ukrajine, a ja iz Hrvatske. Mnogo je zemalja (pogotovo u Aziji) po kojima redovno putujemo, a da jedno od nas treba vizu. Letova je ionako bilo na kapaljku, pa je broj opcija u totalu bio 1 – Južnoafrička Republika!
Super, ionako je to bila iduća planirana destinacija putovanja. Trebalo je jedino promijeniti let i ići ranije. S obzirom na novonastalu situaciju, Air Mauritius je to učinio za nas bez ikakve naknade, jer druge opcije nije bilo. Naime, naš let za Cape Town bio je posljednji komercijalni let s Mauricijusa!
Vize smo imali, smještaj je bio bukiran, rent-a-car isto tako, a ono najvažnije , u JAR-u je tada život tekao normalno i bilo je to vrijeme prije početka COVID krize.
Kao i proteklog tjedna na Mauricijusu, po dolasku sve se čini odlično i nitko niti ne spominje priču o virusu, a mi slijedimo našu JAR bucket listu, dok ne sredimo papire za povratak u Singapur. Cape Town je divan grad, ima puno toga za obići i vidjeti, kafići i restorani su vrlo kvalitetni, a cijene pristupačne. Vrijeme je bilo savršeno….sve je štimalo! Odlazimo na Rt dobre nade, družimo se s afričkim pingvinima na Boulders beachu, istražujemo grad.
Međutim, ubrzo se sve mijenja. Predsjednik JAR-a obznanjuje ‘’lockdown’’ na 21 dan i daje stanovništvu 48 sati da se pripremi za taj period. Nakon toga, zatvara se sve uključujući i zračne luke! Jedino trgovine s namirnicama i ljekarne, smiju nastaviti s radom.
Trebalo je puno truda, vremena i novca da isplaniramo novi način kako napustiti Afriku prije početka lockdowna. U jednom trenutku imali smo tri avionske karte!
Prva – povratak u Singapur posljednji dan prije zatvaranja aerodroma sa Singapore Airlinesom. Međutim, iako smo sve dane boravka u JAR-u kontinuirano radili na tome da dobijemo dozvolu za povratak u Singapur, to se nije dogodilo. Nismo smjeli ići na taj let.
Druga – let za glavni grad Namibije, Windhoek, kao dio naše ranije planirane afričke rute. Nismo mogli ići niti na taj let. Zašto? Namibija je isto proglasila ‘’lockdown’’ kao mjeru borbe protiv COVID-a. Iako su imali samo dva potvrđena slučaja u tom periodu, znajući što se dogodilo ostalim državama koje nisu reagirale na vrijeme, poduzete su oštre mjere.
Treća – odlazak u Hrvatsku, točnije rodni grad Zagreb. Iako je situacija bila kaotična i osim borbe s virusom dogodili su se i potresi u našem glavnom gradu, to nam je bila jedina opcija. Let je trebao biti 24. ožujka 2020. s Emiratesom preko Dubaija. I to je bilo u redu, no problem je nastao s vezanim letom Dubai – Zagreb, jer se on događa iza ponoći, dakle 25. ožujka. Zašto je to bio problem? Ujedinjeni Arapski Emirati objavili su da se s 25. 3. svi letovi Emiratesa, Etihada i FlyDubai otkazuju do daljnjega! Onoga trenutka kada smo kupovali kartu za taj let, on je bio u sustavu na web stranici Fly Emirates. Kako je bio kaos nakon što je objavljen lockdown i na tisuće turista pokušavale su napustiti JAR, za svaki slučaj, zvali smo Emiratesov ured u Cape Townu da provjerimo sve informacije. Uvjeravali su nas da će oba leta biti prema planu. Međutim, dosad neviđene scene odmah po dolasku u zračnu luku, jasno su nam dale do znanja da puno toga ne ide po planu. U zračnoj luci je po razno raznim redovima, šalterima, uredima, bilo na tisuće ljudi koji su imali avionsku kartu za neku od destinacija. Svi su pokušali otići negdje zadnjim letovima, no malo tko je uspio. Mi na naš let naravno nismo smjeli, niti mogli ići. Da smo to učinili, ostali bi zaključani na aerodromu u Dubaiju kao Tom Hanks u filmu Terminal. Naime, u UAE se više nije smjelo ući.
Dakle, mogli smo birati – ostati zaključani u Namibiji, na aerodromu u Dubaiju ili ostati u JAR-u. Odlučili smo se naravno za prekrasni Cape Town.
Produženi covid odmor u Cape Townu
– Počeo je lockdown. Srećom, ranije smo se nagradili s fantastičnim smještajem u Cape Townu u sklopu našeg planiranog odmora: prekrasna vila s lijepim dvorištem, bazenom, super doručkom i lociran u najluksuznijem i najsigurnijem dijelu grada. I ono najvažnije, mali broj soba, tako da nismo bili okruženi s puno drugih turista. Naravno, onoga trena kad smo bukirali taj smještaj, nismo znali da ćemo tu ustvari provesti puno veći broj noćenja nego što je to bilo planirano.
Sada je bilo jasno, da ćemo još iduća tri tjedna provesti ovdje. S obzirom na situaciju, vlasnici su za sve nas koji smo ostali ‘’zaključani’’ u JAR-u, osigurali nižu cijenu smještaja. Šalili smo se da je to ‘’special Corona package’’, jer su s nama u vili boravili parovi iz Njemačke i Belgije.
Na tako lijepom mjestu, uz super vrijeme, bazen, WhatsApp, Netflix i društvene mreže – vrijeme je prolazilo jako brzo. Putem do trgovine, svaki bi dan prošetali uz ocean te ‘’napunili baterije’’. Baš smo uživali. No, kad su prijatelji i poznanici čuli gdje smo i kakva je situacija, mnogi su govorili da se pripremimo za nemile scene u Cape Townu. S obzirom na događaje iz prošlosti, očekivalo se puno pljački siromašnog dijela stanovništva. Naime, u JAR-u je veliki kontrast stanovišta. Ili imate jako puno novaca i živite u vilama ili preživljavate u teškim uvjetima. Najmanje je srednje klase. Na kraju se srećom, od svih tih priča i najava, ništa nije obistinilo. Dapače, osjećali smo se sigurno tijekom cijelog boravka u Cape Townu. Generalno govoreći, grad dosta podsjeća na našu Makarsku, a put od grada do Rta dobre nade, na vožnju Makarskom rivijerom. Umjesto Biokova imate Table Mountain, umjesto Jadranskog mora – Atlantski ocean, a umjesto naše rive – Cape Town Sea Point.
Onog trenutka kada je južnoafrički predsjednik objavio lockdown, kontaktirali smo Hrvatsko veleposlanstvo u Pretoriji. Čisto onako da se javimo gdje smo, tko smo, što smo u slučaju da nešto pođe po zlu. Veleposlanstvo RH funkcionira savršeno i ima odličan tim ljudi. Bili smo u kontaktu cijelo vrijeme.
S obzirom na to da je u JAR-u ostalo ‘’zaključano’’ više od 6 tisuća njemačkih turista, u međuvremenu je njemačka vlada u suradnji s Europskom unijom i JAR-om organizirala repatrijacijske (evakuacijske) letove iz Cape Towna za Frankfurt. Na svakom letu bilo je 80% Nijemaca i 20% ostalih građana EU. Zahvaljujući našem veleposlanstvu i njihovom sjajno odrađenom poslu i mi smo pronašli svoje mjesto na jednom od tih aviona. 13. dana lockdowna, stigle su propusnice, karte i sva ostala potrebna dokumentacija, te smo konačno bili spremni za put u Lijepu našu!
Nakon tri tjedna u Africi, bili smo u Europi. Iz Frankfurta ima svakodnevno samo jedan let za Zagreb. To je bio još jedini preostali redovni let Croatia Airlinesa u vrijeme pandemije. Karte smo kupili isti tren kada nam je potvrđen let Cape Town – Frankfurt i srećom, još uvijek je bilo mjesta na letu.
U Singapur smo se vratili nakon 6 mjeseci
Imao sam prilike u životu puno putovati po Europi i svijetu, odradim otprilike 50-ak letova svake godine. Bilo je tu apsolutno svega, međutim ništa se ne može mjeriti s ovim putovanjem iz JAR-a do Hrvatske. Za apsolutno sve bila su posebna pravila, a check-in se vršio na nacionalnom stadionu uz liječničke preglede.
I tako, htjeli smo tri tjedna u Africi – dobili smo tri tjedna u Africi. Nakon lockdowna na Mauricijusu, lockdowna u JAR-u, slijedila je dvotjedna samoizolacija u Hrvatskoj. U Singapur smo se vratili tek nakon pola godine kada su malo popustili s povratkom stranaca i počeli izdavati veći broj dozvola. Jasno da smo i karantenu morali odraditi u hotelu 15 dana.
Međutim, više o tome, jednom drugom prilikom. To je opsežna tema sama za sebe, zaključio je Bojan Mirković.