Tjedan psihologije održava se već 16 godina, a o važnosti manifestacije govori podatak da iz godine u godinu sve više raste. Psiholozi će u ovom tjednu kroz niz predavanja, radionica i prezentacija za različite skupine govoriti o različitim temama, predstaviti struku zajednici, te poslati poruku kako život i pojedinca i zajednice može biti bolji, ugodniji i kvalitetniji. Vrlo važan dan za naše sportaše i sportske djelatnike u sklopu ove manifestacije je srijeda 22. 02. 2023., kad će se govoriti o poremećajima hranjenja u sportu. Jednog od mnogih problema s kojima se susreću posebno maldi sportaši, a koja je još uvijek tabu tema.
Da bi sportaš bio kompletan osim fizičke potrebna mu je i mentalna snaga. Najbolje to zna prof. dr. sc Renata Barić, sportska psihologinja s Kineziološkog fakulteta u Zagrebu, koja već godinama brine o našim sportašima i trenerima. Mnogi od njih osvajači su medalja na najvećim međunarodnim natjecanjima.
Predsjednica Sekcije za psihologiju sporta i tjelesnog vježbanja Hrvatskog psihološkog društva, koja je već tradicionalno je aktivna u Tjednu psihologije, najavila je teme koje će našim sportašima i sportskim djelatnicima biti od velikog značaja.
– Ove godine imamo nekoliko stručnih interaktivnih predavanja za odgajatelje, učitelje, sportaše, učenike i roditelje sportaša, studente i kolege psihologe i stručnjake srodnih struka. Obrađuju se teme vezane za ulogu sporta u psihosocijalnom razvoju djeteta, o ulozi sportske psihologije u školi i ulozi psihologa u uspjehu sportaša. Pričat ćemo o tome kako roditelji mogu dati podršku djetetu sportašu, kako sportski psiholog surađuje s kondicijskim trenerom u vrhunskom sportu i može li sport biti rizičan čimbenik mentalnog zdravlja. Također, organiziramo i tribinu na svojevrsnu tabu temu u sportu – Poremećaji hranjenja u sportu koja će se održati u srijedu 22.2. u 18h na Kineziološkom fakultetu na kojoj će vrhunski stručnjaci govoriti o etiologiji, simptomima i tretmanu poremećaja hranjenja koji su sve prisutniji na sportskim terenima, osobito u nekim sportovima poput estetskih sportova, sportova s težinskim kategorijama, atletike i slično, ističe Renata Barić.
Uloga sportskog psihologa u radu sa sportašima
– Sportski psiholog ima dvojaku ulogu. S jedne strane, on je trener koji se bavi psihološkim segmentom sportske pripreme i radi sa sportašima na usvajanju i uvježbavanju različitih tehnika i strategija koji im mogu pomoći za ostvarenje njihovih ciljeva na sportskim terenima. S druge strane, on je važan faktor podrške sportašu koji pomaže također da bolje razumije svoje mentalne procese, način na koji um kod njega/nje funkcionira i svoje unutarnje obrasce koji uvjetuju karakteristična doživljavanja i ponašanja. Kroz takvu suradnju sportaš lakše razumije i prihvaća sebe, nalazi rješenja, donosi odluke, mijenja ponašanja i stavlja na neki način svoj unutarnji svijet pod kontrolu u stresnim trenutcima. U suvremenom sportu zahtjevi i ulozi su visoki i biti sportaš, osobito vrhunski, nije nimalo lagan zadatak. Nekad je izazovno funkcionirati u takvom kompetitivnom i izazovnom socijalnom okruženju pa je rad sa sportskim psihologom od velike koristi sportašu i sve je više onih koji koriste taj tip usluge.
– Da bi sportaš bio uspješan u sportu prvenstveno mu treba intrinzična motivacija razvijena na visokoj razini. Nema tih novaca, ni vanjskih nagrada koji mogu biti toliko poticajni u trenutcima kad je teško, kad boli, kad je dosadno, kad nisi uspješan kao što je to ljubav za taj sport kojim se baviš. Osim toga, važno je da sportaši ravnopravno rade na svim segmentima svoje pripreme, tehničkom, taktičkom, kondicijskom i psihološkom. Važan je i sustav podrške tj. suportivno okruženje u kom sportaš djeluje. Tu se misli na podršku važnih osoba poput roditelja, trenera, suigrača, ali i saveza i sportskih struktura.
Što je poremećaj hranjenja?
– Poremećaj hranjenja je psihološki poremećaj koji se tipično pojavljuje u adolescenciji. Odlikuje ga zabrinutost zbog tjelesnog izgleda, preokupiranost težinom i trajne promjene u hranjenju ili u ponašanjima povezanima s hranjenjem, u smislu pretjerane restrikcije ili prejedanja ili odstupajućih ponašanja vezanih uz hranjenje što rezultira tjelesnim i/ili psihosocijalnim oštećenjima. Ovaj je problem prisutan i u sportu iako se o njemu jako malo govori i svojevrsna je tabu tema. Pogađa najčešće sportašice iako ima i sportaša koji pate od ovog poremećaja. Osim anoreksije i bulimije nervose postoji cijeli niz različitih nespecifičnih poremećaja hranjenja i njihova prevalencija u novije vrijeme raste sve više. Postoje neki sportovi koji su rizičniji za razvoj ovih poremećaja poput estetskih sportova (ritmička gimnastika, umjetničko klizanje, gimnastika, skokovi u vodu, ples, sinkronizirano plivanje) ili sportova u kojima su važne težinske kategorije (borilački sportovi, body building) te atletika, osobito trkačke discipline.
– Poremećaji hranjenja imaju bolju prognozu izlječenja što kraće traju. Traže specifičan psihoterapijski tretman uz pomoć nutricionista koji razumije podlogu poremećaja i traže vrijeme i veliko strpljenje. Radi se o psihološkom poremećaju koji djeluje iz pozadine, gotovo uvijek aktiviran i održavan nesvjesnim mehanizmima ne nužno povezanih samo sa sportom i dobivanje nekoliko kilograma, npr. u slučaju anoreksije ne rješava problem jer obrazac ostaje. Ono što je dodatan problem jest poteškoća prihvaćanja problema od strane samih sportaša, njihovih trenera i roditelja, uglavnom za dobrobit sporta i sportskog rezultata pri čemu se sportaš – osoba nalazi u drugom planu.
– Da bi se ovaj poremećaj, kao i svaki problem inače mogao početi rješavati, potrebno je suočavanje i važno je stvari nazvati pravim imenom. Nerijetko to u sportaša I u njihovoj užoj socijalnoj sredini izazove pravi tektonski poremećaj jer može rezultirati, u ozbiljnih slučajeva i zabranom bavljenja sportskom aktivnošću. Osoba koja ima problem često je sklona umanjivanju racionalizacijama, a njena je socijalna okolina navikla na takvo trpeće djelovanje i u toj interakciji odnosa poremećaj se održava. Tu do izražaja dolazi potreba za odgovornošću odraslih osoba, roditelja, trenera, saveza itd. koji uvijek i imperativno trebaju staviti dobrobit mlade osobe i zdravlje prije svega unatoč svim planovima, ciljevima i rezultatima. To na žalost, nije uvijek slučaj i postoje otpori. Zato je važno glasno progovarati o ovom problem, boriti se na taj način za zdravlje i za sportaše i njihovu dugoročnu dobrobit, čak ako to u tom trenutku ne slijedi interese sporta. Upravo o tom će biti riječi na našoj tribini, zaključila je Renata Barić.
