Sarah i Darjan, poznatiji na društvenim mrežama kao Twocroatsonajourney, sa svojim pratiteljima dijele priče o prekrasnim mjestima. U dvadesetak godina putničkog iskustva posjetili su više od 160 zemalja. Premda im brojke nisu bitne, niti im je cilj posjetiti sve zemlje svijeta, važno im je istinski uživati u svakom putovanju.
Osim strasti prema putovanjima dijele i ljubav prema plesu pa tako često zaplešu bachatu u najnevjerojatnijim kutcima svijeta… na Novoj Kaledoniji, brodiću na rijeci Nil u Egiptu ili u Sahari u Alžiru…
Njihov video na Instagramu gdje prikazuju ljepote alžirskog nacionalnog parka Tassili N’Ajjer u srcu najveće pustinje na svijetu i plešu na pješčanim dinama je sakupio više od 130 000 pregleda i 2 000 lajkova.
Prvo zajedničko putovanje im je bilo krstarenje po Mediteranu i Atlantiku s posjetima predivnoj Madeiri i Kanarskim otocima, a potom je uslijedilo daleko putovanje upravo na Fidži i Novu Kaledoniju gdje su otkrili svoju ljubav prema egzotičnim destinacijama.
U Aziji, na Šri Lanci su se zaručili na vrhu planine s koje puca pogled na Sigiryu – Lavlju Stijenu, simbol Šri Lanke.
– Bio je to nezaboravan trenutak, šećer na kraju divnog dana ispunjenog predivnim iskustvima poput kupanja u rijeci sa slonovima, otkriva nam dvojac Twocroatsonajourney.
Zapadna Afrika
– Njihovo posljednje veliko putovanje iz veljače 2023. bila je Zapadna Afrika gdje ropstvo, glad i običaji nisu strani pojmovi.
Fantastična je, kao i sve što smo tamo doživjeli. Vratili smo se puno zahvalniji za sve što imamo.
Naš video iz Afrike gdje nosim kapu s rogovima Antilope plemena Tamberma ima više od 70 000 pregleda.
– U Africi smo se susreli s ljudima i to ne rijetko, kojima je sapun luksuz. Najčešće su nas pitali za sapun i olovke. Vjerovali ili ne, u Gani zdravstvo i školstvo nisu besplatni. Iako na zdravstvo svi plaćaju porez, svejedno moraju platiti prilikom svakog odlaska doktoru. Toga se prisjetimo svaki put kad nam padne napamet žaliti se na hrvatski zdravsteni sustav.
Hrana
Na obali se zadržava puno više turista, dok u unutrašnjosti Gane, Toga i Benina danima ne bismo vidjeli bijelce ili druge turiste.
Stoga, ponuda restorana je svakako bogatija na obali. U unutrašnjosti restorana kao takvih nema. Standard restorana i sami restorani su ovdje sasvim nešto drugo od onog na što smo navikli u Europi. Kaže se da onaj tko je bio u Africi i nije iskusio glad, taj nije bio u pravoj Africi. U nekim ruralnim područjima glad stanovništva i djece je bila evidentna. Ako i imaju dovoljno hrane za svoje potrebe onda često svaki dan konzumiraju iste namirnice poput palente ili griza, otkriva nam dvojac Twocroatsonajourney.
– U Zapadnoj Africi su nam se razrušile sve predrasude i stereotipi vezani za voodoo. Voodoo je u Africi njihova autohtona i originalna religija, religija njihovih predaka, religija koja im je u krvi, koja teče njihovim venama. Kršćanstvo i voodoo u Zapadnoj Africi opstaju i žive bok uz bok. Stanovnici često odlaze ujutro u crkvu, a navečer sudjeluju u voodoo obredima. Voodoo je u ovom dijelu svijeta religija ravnopravna sa svim ostalim religijama, a ubraja se u animizam tj. štovanje duša predaka.
Stara izreka Yoruba naroda kaže : “Ono što jesmo, postali smo stojeći na ramenima onih koji su bili prije nas”.
– Istaknuli bismo Egungun ritual predaka – tradicionalnu ceremoniju Egungun maski. Taj šaroliki ples maski doživjeli smo u Beninu i ima posebno značenje za taj narod Zapadne Afrike.
Egungun – kult predaka – plesni je ritual koji nosi simboliku čašćenja predaka.
Za Yoruba narod koji živi na području istočnog Benina i zapadne Nigerije, njihovi preminuli preci se otkrivaju svojim potomcima preko posrednika poznatog kao Egungun.
– Egungun mogu izvoditi samo pripadnici tajnog društva maskaradera u koje bivaju odabrani samo muškarci.
– Svaki obiteljski klan za ovu zadaću imenuje određene članove koji će biti inicirani. Obitelj ih izabire već u vrlo ranoj dobi te oni zatim slijede tajnu obuku koja može trajati godinama i desetljećima.
– Obučavanje odabranih osoba za izvođenje Egungun-a se odvija u strogoj tajnosti da čak ni ostali pripadnici plemena ne znaju tko je ispod maske i tko je član tajnog društva.
Izvođači Egungun-a se za ceremoniju pripremaju postom i molitvom
– Nakon što obuče kostim i stavi masku te uđe u plesni trans povezan s ritmom bubnjeva, plesač više nije dio materijalnog svijeta, već Yorube vjeruju da on postaje portal preko kojeg se duhovi preminulih vraćaju na Zemlju.
– Kult predaka Egungun odaje počast precima te ih ujedinjuje sa živima po vjerovanju Yoruba naroda. Za njih je ovo prilika kada mogu zatražiti zaštitu od svojih predaka te im prepustiti svoje nevolje i nedaće.
Ceremoniji uvijek prisustvuju čuvari sa štapovima jer prema tabuima vjere, nitko ne smije vidjeti bilo koji dio tijela osobe koja nosi masku. Vjeruju da se bilo kakav kontakt sa Egungun-om može pokazati poguban i za Egungun-a i za drugu osobu.
– Vjeruju da jednom kada uđe u trans, Egungun plesač postaje kanal za ulazak preminulog pretka u njegovo tijelo te tako predak komunicira sa zajednicom, obitelji, plemenom i gledateljima šaljući im blagoslove.
– Izrada ovih izrazito bogatih maski i kostima može koštati od 400 do 8 000 eura, a maska i kostim se prenose i nasljeđuju iz generacije u generaciju. Upozorili su nas da se ne dižemo i ne približavamo maskama jer posljedice mogu biti takve da Egungun ili čuvar krenu šibom na nas.
Posebni običaji u Gani
– Dok smo putovali sjeverom Gane, iznenada smo u jednom mjestu čuli glasnu glazbu preko mikrofona i vidjeli velik broj ljudi elegantno obučenih u crveno-crnu odjeću.
– Vodič nam je objasnio da se radi o sprovodu te smo se odlučili nakratko zaustaviti kako bi se upoznali s ovim vrlo važnim događajem u kulturi svih naroda Gane. Naš vodič je najprije razgovarao s poglavicom koji je bio na čelu ceremonije, kako bi zatražio i dobio dozvolu za naš posjet. Nakon toga smo u redu s ostalim sudionicima ušli u dvorište u kojem su pored tijela pokojnika bili članovi obitelji i poglavica te smo im izrazili svoju sućut, a na odlasku smo ostavili donaciju prema uputama našeg vodiča, i dalje praćeni glasnom glazbom.
– Pogrebi u Gani nisu samo prilika za žalovanje, već i prilika za slavljenje života i odavanje počasti preminuloj duši. Često obitelji troše više novca na pogrebe nego na vjenčanja.
– Kad se dogodi smrt, uloga šire obitelji je vrlo važna. Obitelj odlučuje tko je glavni ožalošćeni i ta osoba postaje odgovorna za donošenje odluka koje vode do pokopa preminule duše.
– Nakon smrti pojedinca, obitelj može ostaviti tijelo u mrtvačnici sve dok ima novca za plaćanje mrtvačnice. U međuvremenu, poruke će biti poslane svim daljnjim i bližim rođacima, pa i onima u inozemstvu.
– U većini plemena pogrebi se održavaju vikendom. Petkom za bdjenje, subotom za ukop, a nedjeljom za zahvalnicu. Stotine ljudi okupljaju se kako bi odali posljednju počast preminulim voljenima ili kako bi suosjećali s ožalošćenim prijateljem.
– Ljudi se dotjeraju i putuju kako bi prisustvovali sprovodu u drugom gradu ili selu, a zauzvrat se od ožalošćene obitelji očekuje da ih zabavi glazbom, plesom, pićem i hranom. Tijekom pogrebne ceremonije, dobronamjernici se potiču na davanje donacija za obitelji mrtvih.
Boja pogrebne odjeće
– U Gani, nošenje crne i crvene odjeće za pogrebne ceremonije kulturološki označava razdoblje tugovanja. Međutim, kada osoba doživi sedamdeset i više godina, vjeruje se da je ta osoba dugo živjela i bila je blagoslovljena, pa je njezin odlazak vrijeme za radost, a ne za tugu.
– Ljesovi su postali prepoznatljivost u Gani. Iako neki ljudi odlučuju pokopati svoje mrtve u ljesovima normalnog oblika, postoje drugi koji se proizvode obično u jarkim bojama, složenim i svečanim.
Često se nazivaju “ljesovi iz fantazije“, oni predstavljaju nešto o tome kako je preminuli živio ili o čemu je maštao, ili što podsjeća na omiljene predmete mrtvih. Tako npr. ribar može dobiti lijes s ribom, stolar čekić, fotograf kameru, glazbenik mikrofon. Netko pobožan može izabrati Bibliju. Tu su i ljesovi u obliku boca Coca-Cole, cipela i aviona…
Kao i mnogi drugi, putuju u svoje slobodno vrijeme, pored redovnih poslova koje rade, a svako novo putovanje željno iščekuju i pomno ga planiraju.
Želimo im mnogo sreće i još puno putničkih priča!