Jedno od najizoliranijih područja na svijetu, dolina Omo krije najrazličitija plemena Afrike, smjestila se u regiji Južnih naroda na jugu Etiopije. Ovaj kraj je mističan, divlji, netaknut, a naseljava ga niz različitih plemena, od kojih svaki ima svoj jezik i običaje.
Piše: Dunja Hrkać
Ova dolina smatra se kolijevkom čovječanstva, a UNESCO ju je stavio na popis svjetske kulturne baštine. Dolina Omo poznata je i kao plemenski prsten, a „zalijeva“ ju istoimena rijeka koja u svojoj dužini od 750 km teče prema jugu i ulijeva se u jezero Turkana.
Putovanje u dolinu Omo započela sam iz Addis Ababe. Na putu prema prvoj destinaciji Arba Minch, zaustavljam se u Tiyi. Tiya je arheološko nalazište koje se nalazi u zoni Gurage u regiji Južnih naroda, 80 km južno od Addis Ababe. Čine ju 36 kamenih stela, na kojima su uklesani razni enigmatski simboli, ponajviše mačevi. Izrezbareni moliti su različitih veličina, od 1 – 5 m.
Zbog izuzetne kulturno povijesne vrijednosti nepoznate kulture, UNESCO je 1980. g. uvrstio nekropolu Tiya na popis mjesta svjetske baštine u Africi.
Nakon obilaska Tiye nastavljam put prema Arba Minchu. U popodnevnim satima dolazim u Arba Minch. Ovo područje naseljava Dorze pleme.
Dorze pleme
Ovo pleme živi na planini Gughe, nedaleko od gradića Arba Minch. Na putu do sela vozim se po planini prekrivenoj šumom iz koje „malo-malo“ iskaču Dorze djeca te na cesti izvode ples kako bi zaradili koji birr. Dolazim u selo. Na više od 2000 m nadmorske visine, iznad jezera Abaya živi pleme Dorze. Kolibe u kojima žive grade od bambusove stabljike i palminog lišća. Vrlo su visoke, jer ih termiti jedu. Stoga, grade ih što više kako bi duže trajale, neke čak i 100 godina.
Članovi plemena Dorze poznati su kao izvrsni tkalci, a za tkanje koriste tkalačke stanove. Njihov je tekstil visoke kvalitete i vrlo izdržljiv, šarenih razigranih boja.
Dorze pleme uzgaja „lažne banane“ – drvo nema plod, a od fermentirane kore drveta rade kruh ; kocho. Omiljena pića domaće proizvodnje su pivo i rakija. U Dorze selu okušala sam se u pravljenju kocha, a kušala sam i njihovu rakiju…uz kocho i med.
Nakon posjete Dorze plemena nastavljam putovanje dolinom Omo, sljedeće odredište je Aari pleme. Na putu prema plemenu Aari zaustavljam se u Key Afaru.
Key Afar tržnica
Tržnica Key Afar smjestila se između Weyta i Jinke. Četvrtak je, najvažniji tržni dan. „Rijeka“ ljudi iz Banna plemena „slijeva“ se prema tržnici. Žene nose drva za ogrjev, voće, povrće, jaja… Muškarci dolaze sa stokom radi prodaje. Jedna je to od posljednjih mjesta na svijetu gdje je još uvijek prisutna razmjena robe. Naravno i cjenkanje. Ovdje možete kupiti apsolutno sve; od voća i povrća do žitarica i začina, nakita, suknji od kozje kože ili stoku.
Nakon obilaska tržnice u Key Afaru dolazim u Aari selo.
Aari pleme
Narod Aari nastanjuje područje oko grada Jinke te se vjeruje da je najstarije i najveće pleme doline Omo. Aari su jedna od kulturno i ekonomski najdominantnijih plemena u dolini Omo, a poput većine drugih, Aari muškarcima je dopušteno oženiti onoliko žena koliko žele. Međutim ova praksa polako izumire, jer je Aari narod prihvatio kršćanstvo, pa je poligamija sve rjeđa.
Aari narod je veoma ljubazan, gosta tretiraju poput „kralja“ pa sam se u njihovom selu osjećala prihvaćeno i voljeno. Ovdje sam popila prvu slanu kavu u životu i bila je za zaborav. Također, tu sam ispekla svoju prvu injeru (etiopski kruh), a prisustvovala sam i prezentaciji izrade posuđa od gline u čemu su Aari narod pravi umjetnici.
Ekonomski sustav Aari plemena temelji se na poljoprivredi. Uzgajaju žitarice, pšenicu, kavu, mango, banane te razno korjenasto povrće. Također imaju i velika stada stoke. Sve u svemu, Aari narod živi jednostavnim životom, a ipak uspijevaju u svojoj jednostavnosti. Nakon druženja s pripadnicima Aari plemena odlazim u Turmi, u zemlju plemena Hamer. Ovdje posjećujem Dimeka tržnicu.
Dimeka pleme
Subota je, najvažniji tržni dan u Dimeki. Ovo je jedna od najšarenijih tržnica u regiji, a posjećuje ju najvećim dijelom pleme Hamer. Sve se ovdje odvija na prašnjavoj zemlji, na temperaturama iznad 30 °C. Asortiman sličan onome iz Key Afara. Čarolija boja, okusa i mirisa.
U popodnevnim satima posjećujem Hamer pleme te prisustvujem ceremoniji preskakanja bikova.
Hamer pleme
Ovo pleme živi na vrlo nepristupačnom području, na planinskim masivima, 35 km udaljenim od grada Turmi te još sat vremena uspona, po uskoj strmoj stazi, a oko vas litice i ponori „bez kraja“. Konačno dolazim u Hamer selo. Atmosfera je užarena, pripreme za ceremoniju preskakanja bikova su u „punom jeku“. Žene plešu u tradicionalnoj nošnji, sviraju s nogama na kojima su pričvršćena zvona, trube rogovima. Pije se domaće pivo od sirka. Ovoj ceremoniji prisustvovalo je 100-tinjak ljudi.
Ceremonija preskakanja bikova impresivan je prikaz hrabrosti, vještine i atletizma, stoljećima je to star obred prijelaza dječaka u svijet odraslih muškaraca. Prije obreda, ženski rođaci mladića odlaze u susret Mazama, muškarcima koji su upravo prošli obred skakanja na bikovima i koji privremeno žive odvojeni od ostatka plemena. Zahtijevaju da ih ti muškarci bičuju kako bi pokazale odanost svojim muškim rođacima. Ideja je između njih stvoriti snažnu vezu.
Budući da su tako stoički podnijele bol, ti muškarci bi ih trebali zaštititi u budućnosti.
Mladić koji će preskakati bikove prije ceremonije trlja se pijeskom, što predstavlja ritual pročišćavanja, namaže se balegom radi dobivanja snage, a glava mu se djelomično obrije i lice oboji.
Također ima trake od kore drveta omotane oko tijela. Sedam do deset bikova ljudi iz plemena poredaju te namažu balegom kako bi bili skliski. Mladić mora skočiti na bikova leđa te ih pregaziti minimalno 4 puta bez pada. Ako padne ceremonija završava, te mladić ponovno može pokušati preskočiti bikove za godinu dana. Ako uspije, preko njega se ogrne životinjska koža uz zvukove oduševljenog navijanja i slavlja. Mladić koji je preskakao bikove uspješno je izvršio zadatak na oduševljenje gomile.
Slavlje se potom nastavilo do ranih jutarnjih sati.
Karo pleme
Karo pleme s 1000-2000 pripadnika, najmanje je etničko pleme u Etiopiji. Poznati po tome što posebnu pažnju posvećuju svom izgledu, pripadnici Karo plemena oslikavaju svoja tijela i lica okerom, bijelom kredom, žutim mineralnim kamenjem i drugim prirodnim resursima. Dizajni se razlikuju po sadržaju, od jednostavnih linija i točkica do životinjskih motiva i otisaka ruku.
Muškarci koriste glinu za stvaranje složenih frizura i ukrasa za glavu koji označavaju status, ljepotu i hrabrost. Skarifikacija muškaraca i žena također je uobičajena praksa zbog svoje simbolike i estetske ljepote.
Karo pleme se bavi uzgojem sirka, kukuruza, graha i bundeve. Sirak je glavna namirnica koja se koristi za kuhanje kaše, miješa se s mlijekom ili vodom i fermentira za proizvodnju lokalnog piva. Pleme Karo jedno je od mnogih koje Afriku čine prekrasnim, raznolikim i kulturno očaravajućim kontinentom.
Nakon posjete Karo plemena odlazim na sam jug Etiopije, uz granicu s Kenijom. Ovdje živi Dassanech pleme.
Dassanech pleme
Ovo pleme je najjužnije pleme u Etiopiji, žive uz granicu s Kenijom, pa je za posjet ovom plemenu potrebna putovnica te prijelaz rijeke Omo u tradicionalnom čamcu. Dassanech narod također nastanjuje i dijelove sjeverne Kenije i Južnog Sudana. Njihova glavna domovina je u zoni Debub Omo regije Južnih naroda, uz jezero Turkana.
Dassanech pleme tradicionalno se bavi stočarstvom. Njihovo je društvo visoko egalitarno (temelji se na načelu jednakosti), s društvenim sustavom koji uključuje dobne skupine i klanske loze, a oboje uključuje jake recipročne odnose.
Ovo pleme je prvenstveno agropastoralni narod; uzgajaju sirak, kukuruz, bundeve i grah. Koze i goveda daju im mlijeko, a kolju se u sušnoj sezoni zbog mesa i kože. Sirak se kuha s vodom u kašu koja se jede uz varivo. Kukuruz se obično peče, a sirak fermentira u pivo.
Žive u kupolastim kućama napravljenim od grana, prekrivenih kožama i tkanim kutijama (koje se koriste za nošenje imovine na magarcima kada migriraju). Kolibe imaju ognjište, a na podu su prostirke za spavanje.
Njihovo selo „leži“ uz rijeku Omo, pa se Dassanech pleme bavi i ribolovom. Ovdje sam kušala pečenog smuđa. Prava poslastica za nepce.
Dassanech pleme na mene je ostavio možda i najdublji utisak, njihov pozitivan odnos prema životu usprkos siromaštvu, toplina i radost nikoga ne ostavljaju ravnodušnim. Njihovi osmijesi osvajaju.
.
Arbore pleme
Arbore, također poznati kao Erbore ili Ulde etnička su grupa koja živi uz jezero Chew Bahir, u jugozapadnoj regiji doline Omo.
Arbore su podijeljeni u samo 4 sela: Gandareb, Kulaama, Murale i Eegude, a populacija se procjenjuje na oko 10 000 ljudi. Žive u toplim i ravnim područjima i uglavnom se bave stočarstvom. Stoka je glavni izvor sredstava za život i statusni simbol, bogatstvo se mjeri brojem stoke koju član plemena posjeduje. O značaju stoke govori i naziv plemena koji doslovno znači „ Zemlja bikova“, „Ar“ znači bik, a „bore“ znači zemlja. Dovoljno je reći da nakon udaje žena dobije novo ime koje dodaje svom vlastitom, a to je isto ime kao i muževljevo omiljeno govedo.
Arbore često izvode tradicionalne ritualne plesove, vjeruju da pjevanje i ples eliminiraju negativnu energiju te time pleme napreduje. Neudane djevojke potpuno briju kosu, to je simbol djevičanstva, a glavu pokrivaju crnom maramom da bi se zaštitile od sunca, dok udate žene pletu kosu u kratke pletenice, a muškarci omotaju svoje glave komadom bijelog platna.
Arbore žene nose šarene modne dodatke, naušnice s perlama, ogrlice i narukvice.
U posebnim prilikama Arbore prakticiraju oslikavanje tijela koje se izvodi prirodnim bojama napravljenim od zemlje i mljevenog kamena, dok skarifikacije imaju samo poneki članovi plemena.
Konso pleme
Konso je posljednje pleme koje sam upoznala putujući dolinom rijeke Omo. Oko 350 000 pripadnika naroda Konso živi u središnjoj Etiopiji, južno od jezera Chamo u dolini Rift. Oni su farmeri, a žive u utvrđenim selima okruženi svojim poljoprivrednim zemljištem. Njihova se sela nalaze na vrhovima brda, zaštićeni utvrdama, a čine ih labirinti uskih krivudavih uličica, trgova i malih cvjetnjaka.
Svoje usjeve (suncokret, voće, žitarice, pamuk, sirak i kukuruz) uzgajaju na terasama. Ovakav jedinstven način uzgoja poljoprivrednih dobara UNESCO je 2011. g stavio na popis svjetske kulturne baštine.
Također su i izvrsni pčelari. Posjeduju krave, ovce i koze. Poznati su po svojim drvenim kipićima podignutim u čast važnih, preminulih ljudi. Ti se kipići nazivaju Waga.
Konso su snalažljivi, šarmantni i vrijedni ljudi, s reputacijom najvrjednijeg naroda u Etiopiji. Zamislite odrastanje u svijetu bez zidova, olovaka i mobitela, gdje ste okruženi samo tijelima, biljkama i životinjama, sa zadivljujućim dizajnom. Teško je povjerovati da u 21. stoljeću dok ljudi šalju satelite na Mars i mijenjaju izgled prirode, postoje narodi koji žive isto već tisućama godina. I zato oni su pravo bogatstvo i nasljeđe afričke kulture koju treba vrijedno i pažljivo čuvati.
Putovanje dolinom Omo zaista je bilo spektakularno putovanje koje mi je pružilo nevjerojatna iskustva, iskustva koja mijenjaju, iskustva koja obogaćuju.
Tekst i foto: Dunja Hrkać