Majerovo vrilo jedan je od tri velika izvora rijeke Gacke. Nalazi se u mjestu Sinac, selu udaljenom desetak kilometara od Otočca. Ovdje su stoljetni stari mlinovi koji leže na stvorenim jezercima u kojima je voda toliko čista da ju slobodno možete piti.
Na rijeci Gackoj i njezinim pritocima radilo je tijekom 20. stoljeća 60-ak mlinica. Danas ih tek nekoliko na vrelima u Sincu, selu nedaleko Otočca, još obavlja svoju zadaću mljevenja žita na stari način koristeći pogonsku snagu ove rijeke i čuvajući sjećanje na jedan od najstarijih obrta.
Majerovo vrilo
Jedan od njih je Majerov mlin. Već generacijama je u obitelji Majer koja vjerno čuva baštinu. Tu se još uvijek žito i kukuruz melju na tradicionalan način, a možete ga doživjeti individualno ili grupno.
Prethodnu najavu za posjet, razgledavanje i pokazivanje mljevenja žitarica, stupanja sukna i valjanja biljaca možete obaviti pozivom na broj mobitela 099-831 4381 (Jure Majer).
Ulazeći u Majerov mlin znači povratak u prošlost. Rustikalni ambijent, miris i zvuk prošlosti toliko će vas obuzeti da ćete se načas zapitati sanjate li. Vidjet ćete kako su se od davnina mljele žitarice, a melju se i danas, pa svakako u OPG-u Majer kupite brašno. Bit će to savršen gastro suvenir, a ovdje možete kupiti i domaće likere, med i druge domaće proizvode.
Rijeka Gacka treća je najduža ponornica na svijetu. Njezin je izvorni tok dugačak 32 km, no nakon izgradnje HE Senj 1960-ih skraćen je na 11 km, budući da se na području grada Otočca veći dio vode za potrebe hidroelektrane odvodi tunelima u umjetno Gusić jezero.
Otočac je nekada bio grad na vodi. U davna vremena bio je pravi mali “Wasserburg” uzdignut na brežuljku oko kojega je tekla rijeka Gacka. Dakle, uistinu je bio mali otok, otočić, pa mu otuda i ime Otočac. Na putu prema moru ili natrag, uvijek je tu. Prati nas kako jurimo autocestom pokušavajući skrenuti pozornost na sebe. No, mnogi od nas nesvjesni kakvu ljepotu čuva tek nakratko zavri u dolinu kojom dominira jedna od najčišćih rijeka na svijetu i nastavi dalje. A oni koji su ga barem jednom posjetili, uvijek mu se vraćaju.
Foto: Tea Rožman Svedrović