Oman i njegov glavni grad Muscat nisu tako razvikana turistička destinacija poput Dohe u Kataru ili Dubaija i Abu Dhabija u Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Opet, velik broj turista posjećuje i ovu najudaljeniju zemlju na Arapskom poluotoku.
Većinu njezina teritorija zauzima ravna pustinja, a planinski lanci nalaze se duž obale na sjeveru (najviši vrh zemlje, Shams, 2980 m) i jugu. Omanu pripada i eksklava Musandam, odvojena od ostatka zemlje teritorijem UAE, koja zauzima strateški važan položaj na južnoj obali Hormuškog tjesnaca na ulazu u Perzijski zaljev.
Piše: Damir Mrvec, Večernji list
Oman je stoljećima bio važno trgovačko središte.
Godine 1508. Portugalci su zauzeli glavnu luku Muscat i držali je do dolaska Osmanlija 1659. Turci su istjerani 1741. kad je Ahmed bin Said osnovao sadašnju vladarsku dinastiju. U početku 19. stoljeća, Oman je izrastao u važnu regionalnu silu s posjedima u Beludžistanu i Zanzibaru. Od 1891. do 1971. bio je britanski protektorat. Godinu dana prije odlaska Britanaca sultan Qaboos bin Said Al Said zbacio je svog oca Sa’ida bin Taimura, nakon čega je počeo modernizaciju zemlje, a 1996. i ograničenu demokratizaciju. Jedan je od rijetkih sultanata na svijetu. Qaboos bin Said Al Said aktualni je sultan Omana. Na vlast je došao 1970-ih godina nakon što je tron oduzeo svom ocu. I zemlja koja je do tada bila izolirana i zaostala, sa samo tri škole i jednom bolnicom, uz slabu ili nikakvu infrastrukturu, doživljava velik napredak.
Danas ćete primijetiti mnogobrojne škole i bolnice. Školovanje je besplatno, stipendijama se ohrabruje i studiranje u inozemstvu. Omancima s navršenih 30 godina država daje zemljište za gradnju kuće. Zdravstvo je također besplatno, plaće nisu oporezive…. Sultan će vas pratiti cijelo vrijeme posjeta Omanu, što kroz slike i fotografije na svim javim mjestima što kroz oslikane murale, i na koncu: na svakoj je novčanici.
Gradski transport je koma, ali zato taksi prijevoz funkcionira besprijekorno
Muscat nema razvijen gradski transport. Nema podzemnu željeznicu, a autobusi su tako rijetki da sam ih nabrojio na prste jedne ruke. Ali, zato ima golem broj taksija. Naime, ovdje je cijena litre benzina 0,60 centi. Stoga ne čudi što su na cestama samo automobili. Ovdje se ni u dućan udaljen sto metara ne ide bez automobila. Za turiste je najbolje da si uoči dolaska u Oman odmah na mobitelu instaliraju aplikaciju Otaxi i onda kreće avantura. Cijena vožnje itekako je prihvatljiva. U kojem god smjeru idete, a da je unutar 20 kilometara, cijena je pet eura. Naravno, kraće lokacije još su jeftinije, a ako idete malo dalje, vožnja će vas stajati najviše 10 eura, što je opet prihvatljivo. Taksisti su izuzetno ljubazni. S putnikom će progovoriti samo dvije-tri riječi. Obavezno vas pitaju kako ste, a poneki koji ulaze u nešto dulju komunikaciju pitat će smeta li vam glasna muzika ili prejaka klima. Rijetko tko će pitati odakle ste, što radite, koliko ostajete…
Nema policije, ni sudova, a o sudbini uhićenih odlučuje sultan krajem mjeseca
Zanimljivo je da u tjedan dana nisam vidio nijedno policijsko vozilo, nijednu policijsku patrolu… U Omanu, kao i u većini zemalja na Arapskom poluotoku, ogromne su kazne za bilo koju vrstu prekršaja. Ovdje nema sudova, odmah se ide u zatvor. Krađa u dućanu ili izazivanje prometne nesreće – isto je. Odmah idete u zatvor, priča nam simpatični recepcionar hotela u kojem smo odsjeli. A tko određuje visinu kazne, kako se zna tko kada izlazi iz zatvora? – Princip je jednostavan. Na kraju svakog mjeseca sultan u novinama objavi imena onih koji se puštaju iz zatvora. Onih čijih imena nema, ostaju do sljedećeg mjeseca. Neki ostaju i po desetak godina. I zato ovdje nema kriminala – zaključio je recepcionar.
Kao i u svim zemljama ovog područja, alkohol se ne konzumira i ne može se kupiti, no ipak iznimka su bolji hoteli i zračne luke. Međutim, vrlo se lako izdrži na vodi i fantastičnim svježim sokovima. Ali, iznenadio sam se u jednom restoranu. Naime, uz burger naručio sam i dobio pivo koje je bilo na meniju. Da, ali to je bilo pivo s 0,006 posto alkohola. I da, to je daleko najskuplje piće u cjeniku – 12 eura. Ostalo iz ponude je pristupačno, čak bismo rekli da je Oman puno jeftiniji od Hrvatske. Pogotovo ako kupujete u velikim samoposlugama. Ima svega, od domaćih do europskih proizvoda. Jedino su malo slabiji s ponudom voća. To je zemlja u kojoj voće baš ne uspijeva pa uglavnom sve uvoze. Banane su prilično loše kvalitete, baš kao i grožđe i jabuke.
Kako se odijevaju stanovnici Omana?
Muškarci nose dishdashu – bijelu odoru do nožnih prstiju, bez ovratnika, koja se kopča oko vrata. Tassel je ukras koji se spušta od vrata. Nekad je bio umočen u parfem. Žene nose hijab ili abayu. Samo poneke pokrivaju svoja lica i ruke, ali većina to ne čini. Abaya ima različite stilove. Prema zakonu žene u državnoj službi ne smiju pokrivati lica. Za vrijeme praznika kao što je Eid žene nose tradicionalne nošnje u živim bojama. Sastoje se od tunika srednjih dužina koje se nose preko hlača. Međutim, preporučljivo je poštovati dress code islamske zajednice i tradicionalno društvo, posebice izvan Muscata. Duge hlače i za muškarce i za žene, bez majica koje imaju naramenice, bikinija itd. Ako ne poštujete kodeks odijevanja, vjerojatno vam nitko ništa neće reći, ali će vas doživljavati kao nepristojne turiste bez poštovanja.
Po sultanovu dekretu dozvoljene su samo niske zgrade određenih boja
Za razliku od Dohe i Dubaija, u Muscatu nema visokih zgrada. Po sultanovu dekretu, nijedna zgrada ne smije biti viša od sedam katova. Dozvoljene boje su bijela, svjetlosiva i krem. Bez obzira na funkciju zgrade, na svakoj se nalazi poneki diskretan detalj tradicionalne arhitekture: kupola, nazubljen gornji rub fasade kao na starim tvrđavama, neka arabeska ili na krovovima spremnici za vodu u obliku kule. Primjećujemo da su ulice čiste i uredne. Rezultat ove stroge kontrole gradnje je privlačan i besprijekorno čist grad s ujednačenom panoramom, koji se smjestio u krilu krševitih brda. Toliko različito od slike koju imamo o nekom arapskom gradu.
Biti u Muscatu a ne posjetiti riblju tržnicu bio bi veliki propust.
Trebalo je rano ustati jer je radno vrijeme od šest do devet. Tržnica je na otvorenome, pod nadstrešnicom. Stolova nema. Riba se izlaže na podu, na uzdignutim podlogama između kojih prolaze kupci. Poneki ispod ribe postave tepih. To izgleda urednije, no što se higijene tiče, bolje je ribu staviti na keramički pod. Kasnije se to ispere šmrkom, ali ne znam kako održavaju tepihe. S 2000 kilometara obale i 130 vrsta riba ribolov je važan faktor u privredi Omana. Prevladavaju tune. Na cijeni je i kingfish, kraljevska skuša, koja zna biti duža od metra. I lignje su ogromne, po pola metra u prosjeku. Veliko more – velike ribe. Ima i sitne ribe. Picovi, orade, zubaci, listovi, trilje… Cijene nisu istaknute. Ne može se jednostavno doći, kupiti i otići. Za svaku se kupnju treba cjenkati.
Mutrah Souq
Nakon riblje tržnice vrijeme je za Mutrah Souq, jedan od najvećih bazara u ovom dijelu svijeta. Prodaje se doslovce sve, od igle do lokomotive. Turisti najviše kupuju tradicionalne omanske kape, a meni bi trebao turban. Naime, stariji muškarci ne nose kape, već turbane. Osim suvenira najviše se prodaju parfemi, ima ih na tisuće vrsta. Prodavači vas na svakom koraku pozivaju u svoju radnju, ali nisu naporni. Kada vide da ste nezainteresirani, odustaju. Cijelim bazarom širi se miris tamjana. Kažu da je Oman domovina tamjana. Trgovina tamjanom odredila je njegovu povijest. U antičko doba bio je vredniji od zlata. Gotovo 5000 godina, do otkrića nafte, smola stabla bosvelije ili tamjanova drva bila je najdragocjenija roba juga Arapskog poluotoka. Omanci njeguju ritual mirisa. Uobičajeno je da se mirisni dim širi iz svake prodavaonice u sokaku, jer ga tu prodaju. Ali to je tako u svakom restoranu i omanskom domu. Sandalovina, smirna i sivi amber najčešći su dodaci, ali to ovisi o domaćinu, raspoloženju i prigodi, svatko dodaje miris koji mu odgovara. Širenje mirisa nije ograničeno samo na prostore jer Omanci vole namirisati sve. Osobito automobile. I sebe.
Sporedne ulice su zanimljivije. Tu su dućani za domaće stanovnike. Neke su tematske pa cijela ulica nudi isti proizvod. Neke su toliko uske da se dvije malo jače osobe jedva mogu mimoići. Nepredvidivo vijugaju. Ako se zađe malo dublje, lako se izgubiš. Dogodilo mi se baš to. Uostalom, gdje je čar ako uđete u bazar i ne izgubite se? Zanimljivo je da ima prodavača iz svih krajeva svijeta.
– O, pa vi jako sličite na Branka Ivankovića. Znate Branka, zar ne? Nogometni trener. Radio je tu godinama. Ja sam iz Irana, a tamo je Branko ostavio dubok trag – zaskočio me prodavač zlatnina.
– A kakav je nogomet u Omanu? – pitam ga.
– Uh, jako loš. Ne pratim koliko je slab. Više volim pogledati europski nogomet, Barcelonu, Real, PSG ili Liverpool – kaže.
– A HNL ne pratite? – nasmijem se.
– Molim, što ste rekli? Nije mi poznat taj pojam – iskreno će.
– Ma, u redu je – mahnem i odem dalje.
S morske strane Muscat nadvisuju portugalske utvrde Mirani i Jalali. Portugalci su ih, za zaštitu luke, izgradili u 16. stoljeću. Jalali je do vladavine sultana Qaboosa bila zloglasni omanski zatvor, a Qaboos ju je za svoje goste pretvorio u povijesni muzej. U utvrdu se ulazi iz njegove palače. Ispred utvrde Miriani je vojna straža te i dalje čuva luku. Naime, Al Alam je jedini objekt u luci. Primijetili smo da ima jako puno autopraonica. Odgovor je jednostavan – zakonom je zabranjeno voziti prljav auto, za to se može dobiti i kazna. Zato Pakistanci trljaju ruke. Oni su najčešće vlasnici autopraonica. Posao cvate…
Na izlazu iz Muscata posjećujemo Amouage – Valove emocija. Tvornica mirisa u vlasništvu sultanove obitelji osnovana je 1983. Nije to bio sultanov hir. Svjesni važnosti mirisa u omanskoj kulturi i tisućljetne povijesti trgovanja tamjanom, smirnom i ružinom vodicom, osnovali su je kako bi održali i širili nasljeđe i tradiciju. Unajmili su legendarnog stručnjaka za parfeme Guya Roberta i platili mu da osmisli najskuplji parfem na svijetu. Tako je nastao Amouage Gold. Jedinstven i prepoznatljiv, čiju jezgru mirisa, uz dvadeset drugih, čine dva najpoznatija omanska sastojka – tamjan iz Dhofara i ruže iz Jebel Akhdara. Amouage je tako postao najpoznatiji omanski brend.