Ana Vrsaljko jedna je od rijetkih hrvatskih košarkašica koja je imala iznimno dugačku karijeru. Ta je Zadranka igrala do 39. godine, a posljednju sezonu odigrala je za Ragusu iz Dubrovnika. Igrala je za Zadar, Šibenik, Gospić i Ragusu, a inozemnu kratku igračku avanturu imala je u Španjolskoj.
Nakon što je završila svoju košarkašku karijeru, Ana Vrsaljko okrenula je novu stranicu. S prijateljicom i suigračicom Anjom Grgin Gikiewicz pokrenula je međunarodni košarkaški kamp za djevojčice na otoku Ugljanu.
Trofeje bih izložila u konobi
– Iza mene je 25 godina profesionalnog igranja košarke. Počela sam trenirati s 14 godina. Košarka je bila prvi izbor što se tiče sporta. Mi smo velika sportska obitelj. Imam dva brata i sestru, a s obzirom na to da smo svi visoki, oba su brata prije mene trenirala košarku. Pet godina mlađa sestra Marija također je krenula za nama. Bila sam visoka i odmah su me “uvalili” među seniorke. Meni jedan od najdražih trenera na početku karijere, Hrvoje Vlaić stalno bi mi govorio: “Tvoj je zadatak da samo skačeš.” Bila sam poznata po visokom skoku. Zadar je u to vrijeme bio odličan sastav s nekoliko vrhunskih igračica poput Jurković, Gambiraže i moje sestre Marije. Nakon što sam u četvrtom razredu srednje škole otišla u Šibenik, potpisala sam za Jolly. Potom sam igrala za Gospić, a hrvatsku košarkašku avanturu završila sam u Dubrovniku, gdje sam zadnje sezone bila proglašena za najbolju igračicu lige. Moja je karijera zaista bila duga i uspješna i nadam se da ću jednog dana svojoj djeci moći sve to ispričati. Na moju žalost, još se nisam udala, još nije naišao pravi – kaže Ana uza smijeh.
Imate puno trofeja?
– Imam, sve u jednoj kutiji. Imam ideju da ih jednog dana izložim u svojoj konobi.
Zanimljivo da nikad niste igrali ni za jedan zagrebački klub?
– Zvala me jedne sezone prijateljica da dođem u Medveščak, ali mi je Dubrovnik bio bolja opcija. U Dubrovniku mi je bilo lijepo, ali i izazovno. Bila sam igračica koja je bila jako dobro plaćena i morala sam opravdati taj status. Nisam živjela u Dubrovniku, niti sam s njima trenirala. Dolazila bih samo na utakmice, a treninge sam odrađivala u Zadru. Meni je to bilo dosta naporno. Nije bilo lako putovati na utakmice iz Zadra u Dubrovnik. Pogotovo mi je bilo teško voziti nakon što bih odradila trening na Ugljanu; sjela bih u auto i vozila gotovo četiri sata do Dubrovnika. Na utakmicama sam davala sto posto pa bi se često događalo da nakon subotnje utakmice u nedjelju ne mogu ustati iz kreveta koliko me sve boljelo. Nagovarali su me da igram i u 40. godini, ali sam rekla dosta je. Bilo mi je čudno igrati sa suigračicama kojima bih mogla biti mama. Na kraju krajeva, povukla sam se kada sam bila na vrhu, kada sam s Ragusom osvojila prvenstvo i kup, tri godine zaredom.
Inozemstvo?
– Igrala sam samo u Španjolskoj, u klubu Logrones. Tamo sam bila samo jednu sezonu. Zašto se nisam zadržala dulje? Zato što su u to vrijeme dolazile Amerikanke s američkih sveučilišta i igrale bi za mali novac. Rušile su nama Europljankama cijenu. Tako su klubovi u Španjolskoj, Italiji, Francuskoj radije kupovali Amerikanke za 500 dolara mjesečno nego nas iz Europe. I onda sam se vratila doma.
Reprezentacija Hrvatske?
– Igrala sam u svim dobnim skupinama, od kadetkinja do seniorki.
Nakon godina provedenih pod svjetlima reflektora, Ana je odlučila svoje bogato znanje i iskustvo pretočiti u novi projekt – međunarodni košarkaški kamp za djevojčice nazvan Belece. On je kruna dvadesetogodišnjeg prijateljstva s Anjom Grgin Gikiewicz. Njih su se dvije upoznale upravo na sličnom kampu prije 20 godina. Ideja vodilja kampa jest pružiti novim generacijama djevojčica ne samo vrhunsku košarkašku poduku već i priliku za sklapanje prijateljstava i stvaranje uspomena za cijeli život.
– Kamp je smješten na idiličnoj lokaciji, na otoku Ugljanu, koji se nalazi na samo 25 minuta vožnje trajektom od Zadra. Za polaznice, djevojčice rođene od 2007. do 2014. godine, osiguran je šestodnevni boravak u hotelu Vila Stari dvor. Posebna pozornost posvećena je i zdravoj prehrani, za koju je zadužen nutricionist koji smišlja jelovnike. Treninzi se održavaju u Košarkaškoj dvorani Valentin Klarin te na vanjskim terenima, a djevojčice su podijeljene u grupe koje rade prema posebno osmišljenim programima. Cjelodnevni program ispunjen je aktivnostima koje jamče ne samo košarkaški napredak već i dobru zabavu, uz brojna iznenađenja – rekla je Ana, koja je odnedavno nova tajnica Košarkaškog saveza Zadarske županije.
I sestra se umirovila
Sestra Marija imala je možda uspješniju inozemnu karijeru, gdje je ona danas?
– Umirovila se. Udala se, rodila malu Ritu te trenutačno nema veze s košarkom. Uglavnom je u Zadru, pa se stalno viđamo. Žao mi je što nismo dulje igrale zajedno na visokoj razini, tek tri sezone u Gospiću. Prve dvije godine igrale smo zajedno u prvoj petorci, a dolaskom trenera Bralića ja sam se preselila na klupu – kazala za kraj Ana Vrsaljko.
Fotografije: Ana Vrsaljko, privatni album