Hvar je otok bogate povijesti i kulturno-povijesne baštine, čija se tradicija brižno čuva. Vrhunac svih tradicionalnih običaja može se doživjeti u Velikom tjednu, a središnji događaj pučko tradicionalne pobožnosti tijekom korizme je procesija Za križen.
Održava se u središnjem dijelu otoka Hvara, a sudjeluje 6 župa, 6 križonoša i 6 procesija. Pod okriljem noći, točno u 22 sata u noći s Velikog četvrtka na Veliki petak, hodočasnici iz župnih crkava u Jelsi, Vrboskoj, Vrbanju, Svirčima, Vrisniku i Pitvama kreću na put dug 24 kilometara. Put ide u krug, zaustavljajući se u crkvama i kapelicama mjesta na trasi, završavajući u 7 ujutro dolaskom u župu iz koje je krenula.
Za križen na popisu UNECO-a
U bogatoj povijesti dugoj pet stoljeća ova procesija prkosila je ratu, bolesti i drugim pošastima, a vjera i snaga Hvarana sačuvale su je do danas. Njezin kontinuitet je izraz povezanosti mještana ovog otoka s obiteljskim, kulturnim i vjerskim nasljeđem, ali i duboke nade u vrijeme koje tek dolazi.
Vrijednost procesije Za križen prepoznata je i od strane UNESCO-a te se nalazi na popisu nematerijalne kulturne baštine čovječanstva.
Isusova muku se simbolično prikazuje kroz figuru križonoše koji tijekom cijele procesije nosi križ s korpusom težak od 10 do 20 kilograma. Iako zahtjevan, ovaj zadatak iznimna je čast na koju se dugo čeka pa su liste popunjene i po 20 godina unaprijed. Među križonošama tako postoje oni čiji su očevi i djedovi također nosili križ, svjedočeći snagu koju ima ovaj običaj za cijelu zajednicu.
Križonoše bosi ili u čarapama
Na put kroz samo srce otoka Hvara križonoše iz šest mjesta kreću bosi ili samo u čarapama. Odluče li se za čarape, one se za ovu priliku posebno pletu od ovčje vune te ostaju kao uspomena, a križonoše se na kraju u njima i ukopaju. Za one koji odluče križ nositi bosonogi, ova odluka često je znak pomicanja vlastitih granica, ali i osobnog zavjeta. Što motivira križonoše da se odvaže na ovaj put znaju samo oni koji su poziv osjetili u svom srcu. Ponekad je to obiteljska tradicija, zavjet, izraz zahvalnosti ili molitva kao znak vjere u očima nevidljivo.
Nakon cjelovečernjeg pohoda procesije se vraćaju u matične župe te se, uz male razlike među mjestima, pjevaju završni stihovi: “Ti nam s majkom bi proslavljen / po sve vike vikov Amen“.
Posebno je dojmljiv sam kraj procesije koji je u Jelsi drugačiji nego u drugim mjestima, a čini ga T”rk” križonoše. Iako cijelu noć nosi križ uz tek povremeno stajanje i klečanje, bez sjedenja, zadnjih tridesetak metar u sebi nalazi posljednje atome snage te trči ususret župniku. Na jelšanskoj se Pjaci tako susreću svećenik i križonoša koji mu s Križem pada u zagrljaj na blagoslov. Ovaj posebno dirljiv trenutak prati mnogobrojna svjetina, a po povratku u župnu crkvu slijedi koncert zbora sa starim jelšanskim napjevima.
Fotografije: Vedran Rafael Janić/TZ Jelsa