Nono Raguseo je roman o dubrovačkoj povijesti koji vam jednostavno neće dati mira sve dok ne progutate i zadnje slovo. Autor Goran Cvjetinović kroz dva paralelna vremenska slijeda obuhvaća događanja dubrovačke povijesti u razdoblju od 1813.-1999. godine.
Dva vremenska slijeda pisao je po principu poglavlje za poglavlje. Prvi dio obuhvaća razdoblje od 1991.-1999. godine, odnosno radnja počinje 1991. kad glavni lik Orsat Gozze ima 95 godina. U tom periodu nono Orsat prepričava svome praunuku događanja koja su obilježila njegovo djetinjstvo. Ipak je sudjelovao u tri rata (Veliki rat, Španjolski građanski rat i Drugi svjetski rat), a i na pragu je četvrtog, Domovinskog rata. Stoga, uz sve ostalo njegove priče imaju težinu. Čak i za mladog praunuka, ali i nas čitatelje.
Drugi dio romana počinje 1813. godine i ustankom domicilnog stanovništva za obranu Republike u kojem sudjeluje Orsatov non Sabo Gozze, a završava 1896., godinom Orsatovog rođenja.
– Ideja je dugo u mojoj glavi. Htio sam pisati o Dubrovniku nakon pada Republike u smislu tragedije koja ga je pogodila nakon što je 457 godina imao vlastitu državu do promjena identiteta. S druge strane, htio sam napraviti antiratni roman i to ne samo kroz prikaz “onoga drugoga” u Domovinskom ratu nego i kroz ratove i revolucije koje su se dogodile od 1813. kada počinje vremenski tijek romana, objašnjava Goran Cvjetinović.
Nono Raguseo četvrti roman Gorana Cvjetinovića
Goran Cvjetinović voli povijest, posebno onu vezanu za svoj Grad. Kao književnik i povjesničar konstantno istražuje o toj temi, pa je tako Nono Raguseo njegov četvrti povijesni roman. Nakon Velike urote iz 2003. uslijedili su Feniks (2004.) i Lastovska buna (2005.), te je nakon dugih 18 godina Nono Raguseo pravo osvježenje.
– Dvije sam godine smišljao kako ispričati priču i čitao sam dosta radova iz tog razdoblja (osobito 19. stoljeće). Samo pisanje je onda išlo nešto brže. Sve se odvijalo od veljače do kraja prosinca 2022. godine, kad sam stavio zadnju točku, ističe Cvjetinović.
Napominje i da je u tom razdoblju imao nekoliko pauza. Kao strastveni zaljubljenik u prirodu i planinarenje, među ostalim 28 dana proveo je hodočasteći Camino de Santiago. U tom periodu s prijateljem i kolegom povjesničarom Andrejem Baderom propješačio je 810 km.
Goran Cvjetinović tu ne staje, pa tako trenutačno radi na projektu Camino Dubrovnik. Cilj je revitalizirati baštinu, gastronomiju, ali i sela i naselja kojima prolazi ruta.
Camino Croatia već ima dionice na Krku, Banovini, Braču, Podravini, Šibeniku i Imoti. Sada nam dolazi Camino Dubrovnik s pješačkom stazom dugom gotovo 150 kilometara i 6 etapa koje će spojiti samostan svetog Jakova u Dubrovniku s crkvom sv. Jakova u Međugorju.