Namibija je ponajprije zemlja spektakularnih krajolika i netaknute prirode. Smještena je na jugozapadu Afrike i druga je najnenaseljenija država svijeta, nakon Mongolije. Na 824 000 četvornih kilometara živi tek 2 i pol milijuna stanovnika. I ono najvažnije, sigurna je, pa ćete se u njoj osjećati kao kod kuće.
Piše: Dunja Hrkać
Prije putovanja morate izvaditi vizu koju ćete dobiti preko Ambasade u Beču.
Valuta je Namibijski dolar, a po dolasku ih možete kupiti za eure ili dolare. Sve primaju, a svuda primaju i kreditne kartice.
U Namibiju se može putovati tijekom cijele godine. Kiša rijetko pada, a glavna kišna sezona traje od siječnja do kraja ožujka.
Nema obaveznih cjepiva, a malarija je prisutna u sjevernim predjelima od studenog do lipnja. Moj boravak u Namibiji trajao je 3 tjedna, od kraja srpnja do sredine kolovoza pa nije bilo potrebno piti antimalarike.
Voda iz slavine sigurna je za piće u cijeloj Namibiji, a prije dolaska imajte na umu da su utičnice tipa D ili M (s 3 ulazne pločice), pa ih donesite sa sobom. No, ako ih i nećete imati, tamo će vam ih ponuditi.
Početak u glavnom gradu Namibije
Putovanje kroz Namibiju započela sam u njezinom glavnom gradu Windhoeku do kojeg sam stigla aviokompanijom Emirates, uz presjedanje u Dubaiju i Johannesburgu. Aviokartu sam kupila 3 mjeseca prije putovanja po cijeni od 1100 eura. Glavni i najveći grad Windhoek smjestio se u središnjem dijelu države na 1700 m nadmorske visine i predstavlja političko, kulturno i ekonomsko središte ove bogate rudama afričke zemlje. Nalazi se u regiji Khomas i ima oko 280 000 stanovnika. Nije velik, pa je dovoljno izdvojiti jedan do dva dana za njegovo istraživanje.
Najpoznatije znamenitosti Windhoeka su Kristova crkva, Memorijalni muzej neovisnosti, Alte Feste, obrtnički centar i općina Katatura. Grad nudi pregršt izvrsnih restorana, od kojih svakako treba izdvojiti Joe’s Beerhouse. Ovdje se mogu probati tradicionalna Namibijska jela; meso od zebre, krokodila, antilopa -kudu, oriks i springbok. Od lokalnih delicija još treba izdvojiti kapanu, biltong, mopana crve, noja i braai (roštilj).
S obzirom na to da je Namibija pustinjska zemlja, prisutne su velike razlike u temperaturama; dnevne temperature variraju od 20-ak stupnjeva u srpnju i kolovozu do 40 stupnjeva u siječnju i veljači, a noći su hladne. Svakako treba ponijeti laganu pamučnu ili lanenu odjeću svjetlijih boja. Za ranojutarnje safarije i večeri topliju odjeću (duge hlače, jaknu ili vestu).
Također je potrebno ponijeti sredstva za zaštiti od sunca s visokim zaštitnim faktorom, sunčane naočale, pokrivalo za glavu te cipele ili tenisice za hodanje.
Dvotjedni safari
Nakon istraživanja glavnog grada krenula je prava avantura – dvotjedni safari u organizaciji lokalne turističke agencije Chameleon Safaris. Safari je koštao 2000$, a uključivalo je prijevoz, tri obroka dnevno (doručak ,ručak, večera s pićima), smještaj (kampiranje, hotel i guesthouse) u prekrasnim resortima Namibije te ulaznice za nacionalne parkove. Tura je bila grupna (sedam turista, vozač i vodič).
Iz Windhoeka smo krenuli na sjever zemlje, u prirodni rezervat Mt Etjo i Nacionalni park Etosha. Putem smo stali u Okahandji, poznatoj po najvećoj tržnici drvenih rukotvorina u Namibiji. Nakon gradske vreve dolazimo u divljinu. Park prirode Mt Etjo i NP Etosha bit će naš dom sljedeća tri dana.
Etosha je najveći Namibijski rezervat s divljim životinjama. Površina Etoshe je ogromna, kao pola Hrvatske. Etosha je zapravo velika slana dolina s mjestimičnim izvorima vode, koja dolazi iz zemlje i formira male bare koje omogućavaju životinjama preživljavanje. Suh zrak u kombinaciji sa suncem strašno isušuje kožu i usnice pa je korisno imati neki balzam za usne.
Dok se vozimo ovim parkovima prizori ostavljaju bez daha; krda slonova na pojilištima, žirafe koje brste akaciju, lavovi ljenčare u hladovini.
Posjet Himba plemenu
Četvrti dan bio je rezerviran za posjet Himba plemenu. Himba su stočarsko pleme, uzgajaju ovce i koze, a broj stoke određuje njihovo bogatstvo. Svoje meso i mlijeko smatraju najkvalitetnijim na svijetu. Najveći problem Himba plemena su česte suše. Voda je iznimno vrijedna pa ju ne koriste za potrebe higijene. Himba žene svakodnevno se kupaju u dimu tinjajućeg ugljena kojeg pomiješaju sa začinskim biljem. Miješanjem životinjske masnoće i oker pigmenta rade otijze, crvenu pastu koju nanose na kožu i kosu kako bi se zaštitile od oštre pustinjske klime i naglasile svoju ljepotu.
Obala kostura
Nakon posjeta plemenu himba zaputili smo se na zapad Namibije, na Obalu kostura. Obala je dobila ime po nasukanim kitovim kostima i skeletima brodova nasukanim na obali. Zbog hladnog oceana i vruće pustinje ovdje je često prisutna magla koja daje ovoj obali mističnu notu, a koja je i uzrok mnogih brodoloma. Ovdje se nalazi i Cape Cross, poznat kao najveća kolonija morskih lavova na svijetu. Južno od Cape Crossa smjestio se Swakopmund, grad i ribarska luka na obali Atlantika. Krasi ga njemačka arhitektura, lijepe plaže te brojni restorani sa svježom oceanskom ribom. Grad nudi nekoliko jednodnevnih izleta; vožnja kvadova u pustinji Namib, posjet Walvis Bay i Sandwich Harbour. Mi smo se odlučili za izlet u Sandwich Harbour. Ovaj izlet uključivao je odlazak u lagunu Walvis Bay, poznatu po ružičastim plamencima, adrenalinsku vožnju po dinama, bordanje na dinama, upoznavanje s florom i faunom pustinje Namib te posjet Sandwich Harbour, mjesto gdje dine „ulaze“ u ocean. Cijena ovog izleta bila je 100 eura.
Pustinja Namib
Nakon boravka u Swakopmundu odlazimo u unutrašnjost pustinje Namib. Ovdje svakako vrijedi posjetiti Dinu 45 na kojoj smo dočekali izlazak sunca (to je najfotografiranija dina u Namibiji koja je ime dobila po tome što je 45 km udaljena od mjesta Sesriema), Deadvlei-mrtvo jezero usred Namib pustinje gdje se nalaze poznata okamenjena drveća okružena najvišom dinom na svijetu „Big Daddy“, Sossusvlei te kanjon Sesriem gdje smo imali bliski susret s otrovnom pustinjskom zmijom rogatom zvečarkom.
Iz pustinje Namib zaputili smo se na jug Namibije. Posjetili smo Kolmanskop tzv. Grad duhova, nekada veliko nalazište dijamanata, Luderitz u kojem je ribolov glavni gospodarski motor grada. Posljednja dva lokaliteta koja smo posjetili na ovom predivnom putovanju bila su Fish River kanjon i Quiver šuma. Fish River kanjon drugi je najveći kanjon na svijetu i najveći u Africi. Spektakularan kanjon ukupno je dug oko 160 km, širok do 27 km, a na nekim mjestima dubina mu doseže 550 m.
Šuma u pustinji
Pustinja baš i nije mjesto u kojem bismo očekivali pronaći šumu, no u južnoj Namibiji upravo to je slučaj. Tamo naime raste šuma specifičnog drveta Quiver ( Aloidendron dichotomum). Stablo je ime dobilo po svojim šupljim granama koje tamošnje stanovništvo, pleme Bušmani, koriste za izradu tobolaca u koje spremaju svoje strijele. U ovoj neobičnoj šumi raste oko 250 stabala, a najstarija imaju 300 godina. Iz južne Namibije u glavni grad Windhoek vratili smo se vozeći se uz predivnu pustinju Kalahari.
U Namibiju je najbolje putovati između lipnja i listopada, jer zbog suše se životinje okupljaju na pojilištima, a temperature su ugodne.
I za kraj, još nekoliko zanimljivosti o zemlji koja me oduševila i u koju ću se sigurno vratiti.
– Uz Mali, Namibija je jedina država na svijetu u kojoj žive pustinjski slonovi. Svjetliji su, imaju duže noge i šira stopala. Dnevno mogu prijeći oko 200 km i mogu dugo izdržati bez vode.
– Namibija je ime dobila po pustinji Namib, jednoj od najstarijih pustinja svijeta.
– To je jedna od najboljih svjetskih destinacija za promatranje zvijezda jer nema naoblake niti svjetlosnog zagađenja.
– Ovdje također možete vidjeti i najveća gnijezda koja je neka ptica sagradila. To su gnijezda društvenih tkalja. Mogu biti teška i do tone, a u njima živi oko 400-tinjak ptica.
Tekst i fotografije: Dunja Hrkać
Vodiči naših čitatelja u suradnji sa Selectbox.hr
