Vincekovo po Križevačkim štatutima održava se svake godine u nekom od vinograda križevačkog područja. Ove godine manifestacija se održava u subotu 20. siječnja 2024. godine u klijetima na Karanskom brdu.
Svetkovina Vincekova prvi je od pet zapovjedanih pučkih vinogradarskih blagdana: sv. Jurja, sv. Ivana, sv. Martina i sv. Mihovila. Program predviđa posebnu »spelanciju«, blagoslov trsa po Križevačkim štatutima.
Prema narodnim običajima na dan sv. Vinka vinogradari odlaze u vinograde i odrežu dvije-tri rozgve sa tri pupa koje se potom stave u pehar s vodom pokraj prozora. Za izvjesno vrijeme loza potjera pupove, zatim i male grozdove na temelju kojih vinogradar utvrdi hoće li godina biti rodna i plodna. U ceremoniji, koja se obavlja na otvorenom, uz domaćina sudjeluju i biskup, peharnik, zvonar, pjevači i tamburaši, a loza se kiti kobasicama koje simboliziraju plodnost budućeg uroda. Prvi dio ceremonije izvodi se na otvorenom u vinogradu, a drugi se odvija u klijeti ili vinskom podrumu uz dobru kapljicu, domaća starinska jela i pića.
Od pamtivijeka je poznata velika gostoljubivost Hrvata prema svim gostima koji dolaze s poštenim namjerama. Budući da su Križevci jedan od najstarijih gradova u sjevernom dijelu Hrvatske, Križevčani prednjače u tome. O njihovoj gostoljubivosti se uvijek rado priča – naš čovjek je, za proveseliti se, razbiti monotoniju svakodnevice lako znao naći povoda da to učini, ali je to uvijek bilo u društvu veselih prijatelja i na način da svakome ostane u sjećanju.
Što su Križevački štatuti?
Upravo na tome počivaju Križevački štatuti – skup jedinstvenih pravila i regula ponašanja u veselim društvima uz razne vinske svečanosti. Jer, da bi se na pučkim veselicama sve poštivalo, nikoga ne vrijeđalo i da ne bi bilo pijanih, tu su bili Križevački štatuti, jedina pisana pravila lijepog ponašanja za stolom. Spominju se još od 18. stoljeća i bez njih je prava zabava i veselica bila teško zamisliva. Osim toga, Štatuti imaju i u domoljubnom, sociološkom i književnom smislu vrijednost. Naime, prema Štatutima, u svakom društvu moraju se održati tri zdravice: „zdravica domovini, pajdašiji i lepšem spolu“, a pri izgovaranju se njegovao stari, „cifrasti“, način govorenja.
Dva su osnovna pravila kojih se drže „Štatuti“. Prvo kaže „da je živa istina kako vince razblažuje i razveseljuje čovjeka, da iz njega čini društvenjaka i veseljaka, a mnoge brige mu umanjuje i uljepšava“. Ali drugo pravilo govori „da vino i svako žestoko piće ako se troši nerazumijevanjem i prekomjernošću ne samo da truje i razara naš život, nego čini čovjeka nečovjekom i dovodi do mnogoga duševnoga i tjelesnoga zla.“ Stoga, kaže dalje, „budimo prijatelji vesele pobratimske društvenosti, učvršćujmo staru hrvatsku gostoljubivost, ne tuđimo se od čestitoga i trijeznoga domaćeg pajdaštva, ali bježimo kao od kuge od svake prekomjernosti koja ubija ozbiljan polet i zanos, a prouzrokuje mnogo zla.“
Križevački štatuti dakle zagovaraju ponajprije veselje i radost u dobrom društvu gdje se njeguju prijateljstva, gostoljubivost i dobri međuljudski odnosi, ali izričito upozoravaju da se pijenje vina i žestokih pića čini s razumom, jer sve što se radi preko mjere nije dobro ni za pojedinca, a niti za društvo.
Fotografije: TZ grada Križevci