Matea Parlov Koštro, aktualna europska doprvakinja u maratonu polako se sprema za svoje druge Olimpijske igre. Prve su bile u Tokiju, pod specifičnim uvjetima, za vrijeme pandemije. Obitelj joj je jako važna i roditelji su oduvijek bili potpora. Danas je tu i suprug s kojim želi proširiti obitelj, a potom se ponovno vratiti na trkačke staze.
Sanjala sam loptu…
– Moja prva ljubav nije bila atletika već rukomet. Počela sam trenirati rukomet u drugom razredu osnovne škole. Na nagovor profesora tjelesnog u osmom razredu sam išla trčati 600 metara na prvenstvu škola. Nagrada je bila ona koja me privukla. Naime, tko je trčao za školu dobio je jedan dan slobodno od nastave. To jednostavno nisam mogla propustiti bez obzira na to što sam bila odlična učenica. Na toj utrci primijetila me Nina Katalinić, poznata zagrebačka atletska trenerica, lovkinja na talente. Čim sam ušla u cilj povukla me za rukav i pitala – tko si ti? Naravno da je odmah znala da nigdje ne treniram, jer bi me već ranije primijetila. Nije joj bilo jasno kako netko tko nema veze s atletikom tako dobro trči. Kako je na tom natjecanju bio i moj otac, sve je brzo dogovoreno – priča Matea.
Ostavili ste loptu da bi trenirali nešto možda dosadniji sport koji nema tolike dinamike kao rukomet…
– U početku sam ipak ostala u rukometu i trenirala atletiku, No, brzo sam shvatila da ne mogu sve stizati pa sam se odlučila, za atletiku jer su tu počele stizati prve pobjede, pa poziv u reprezentaciju Hrvatske. Prvih par mjeseci mi je lopta jako nedostajala, čak sam sanjala da igram rukomet.
Rukomet ima taktiku, nadmudrivanje, što ima maraton?
– Ima isto i taktiku i nadmudrivanje suparnica, ali na malo drugačiji način. Ovisi od utrke do utrke kakva je taktika. Drugačija je ako se ide samo na plasman, drugačije je ako se ide na rezultat. Obavezno prije utrke pogledam startnu listu i točno znam kako koja djevojka diše. Naravno gledam samo ove bolje.
Tata me ugurao u sport
U sportu je potpora obitelji jako važna. Kakav je slučaj bio s vama?
– Roditelji su uz mene bili od početka. Tata me je ugurao u sport. On je bio taj koji me stalno vozio na trening, u školu. Mama je bila više emocionalna potpora. Danas mi je suprug velika podrška. Kako smo oboje kineziolozi jako dobro znamo što je sport i koja sve sport odricanja traži.
Gdje ste upoznali supruga?
– Na četvrtoj godini mog studija vodila sam jednu radionicu za dječji rođendan. On je u to vrijeme radio u nogometnom klubu Rudeš s djecom pa ih je doveo na rođendan. Malo po malo smo se počeli družiti, on je napravio taj prvi korak i evo već smo četiri godine u sretnom i skladnom braku. Svi me već pitaju kada ćemo proširiti obitelj, no to je jedna tema o kojoj mi je teško pričati. Želim obitelj, to mi je jako važno, ali kako sam još uvijek u vrhunskom sportu teško mi je izabrati trenutak kada ću napraviti stanku. U svakom slučaju želim se nakon što rodim vratiti na stazu. Danas imamo maratonke koje su odlične u četrdesetim godinama, a ja s 31 godinom spadam u mlađe maratonke.
Mate Parlov mi je uzor
S obzirom na to da Vam je suprug sportaš, poslušate li njegove savjete?
– Uvijek ima neki savjet, ali ga baš ne slušam, ha ha. On dolazi iz nogometa i ti savjeti ne prolaze u atletici. Najbolji savjet da mi je prije Europskog prvenstva na kojem sam osvojila srebrnu medalju. Rekao mi je da idem na sve ili ništa. Kako ništa već imam, poslušala sam ga da idem na sve.
Mate Parlov Vam je rođak?
– Da, on mi je najveći sportski uzor. Od malena slušam priče o njegovim borbama. U vrijeme njegove najveće slave mnogi nisu imali televizore da ga gledaju pa su odlazili kod susjeda koji je jedini imao televizor pa bi njih dvadesetak gledalo. Teško da ću nadmašiti njegove rezultate, ali ću probati da mu se barem približim.
Trener Vam je Slavko Petrović?
– Bio je vrhunski trkač, a kao trener je još bolji. Mogu slobodno reći da mi nije samo trener već i prijatelj.
Vaš osobni rekord je 2:25,45, o čemu razmišljate dok trčite tako dugo?
– Meni to vrijeme jako brzo prođe pa ne stignem ni o čemu razmišljati. Fokusirana sam na samu utrku, na okrepne stanice, da ne promašim bočicu za osvježenje, fokusirana sam na svaki kilometar staze zaključila je Matea Parlov Koštro.
Zanimljivo je da do Olimpijskih igara u Parizu Matea Parlov Koštro neće istrčati nijedan maraton, već će odraditi polumaraton i utrku na 10 kilometara kao glavnu probu.