Goli otok jedan je od najpoznatijih i najzloglasnijih zatvora u Europi nakon II. svjetskog rata. Hrvatski Alcatraz, kako su ga zvali otvoren je 1948. godine i od tada pa sve do 1988. kroz njega je prošlo više od 16 000 osuđenika. Istovremeno ih je znalo boraviti više od 3 500 tisuće.
Na Golom otoku bila su primjenjivana strašna kažnjavanja, a osuđenici prisiljavani na težak fizički rad. Sve s ciljem da osuđenik izgubi svoju osobnost, a mnogi su (njih oko 400) od iscrljenosti i bolesti izgubili živote. Iako su i za vrijeme Prvog svjetskog rata ovdje nakratko bili internirani ruski zarobljenici, najstrašnija povijest otoka zbivala se za vrijeme “Informbiroa” od 1949.-1958. Tada su ovdje zatvarani i mučeni politički zatvorenici, protivnici tadašnjeg Titovog komunističkog režima, odnosno sljedbenici Staljinovog režima.
Dolazak prvih osuđenika na Goli otok 9. 7. 1949.
Pri dolasku prvih osuđenika (9. srpnja 1949.) otok je bio potpuno gol, a pošumili u ga i izgradili sami osuđenici. Jake bure u zimskim mjesecima te nesnosne vrućine tijekom ljeta, otežavali su ionako tešku sudbinu.
1950. sagrađen je u uvali Senjskoj tzv. Logor R-5 gdje su kaznu izdržavale žene – političke osuđenice, a od 1958. na Goli otok počinju stizati i ostale kategorije osuđenika (kriminalci…), kada režim postaje nešto blaži. Bijeg s Golog otoka bio je gotovo nemoguć (strogi nadzor, jake morske struje, udaljenost od kopna…), a sve se odvijalo u najvećoj tajnosti.
Upravna zgrada
Izgrađena je ze vrijeme Informbiroa 1950. od kamenih blokova klesanih isključivo ručnim radom zatvorenika. Bila je najljepša i najuređenija zgrada na otoku, te su je zbog toga osuđenici zvali “hotel”. Tu je bilo smješteno rukovodstvo zatvora, referenti i uprava. Odmah do nje nalazila se brijačnica i trgovina za rukovodioce zatvora.
Posjetna zgrada
Prva zgrada izgrađena na otoku (1949. g.) a osuđenici su je zvali “Kamena”. Do izgradnje “Hotela” (nove upravne zgrade) ovdje je bila smještena prva uprava zatvora. Nakon preseljenja uprave, u ovoj zgradi borave policajci – časnici. 1956. g., završetkom Informbiroa, zgrada se koristi za posjete osuđenicima. Svaki osuđenik koji je bio uzornog ponašanja imao je pravo na jednu posjetu mjesečno i to samo od strane najuže obitelji. Posjete su trajale od 2 sata do 2 dana, ovisno o vladanju osuđenika (izvršavanje radnih zadataka, poslušnost…).
Kuglana – kino
Ova zgrada izgrađena 1951., a zbog staze za kuglanje namijenjene isključivo čuvarima prozvana je “Kuglana”. Osim kuglanja u njoj su se održavale razne proslave, banketi i zabave. Kasnije je zgrada koristila za prikazivanje političkih dokumentarnih filmova za čuvare i osuđenike.
Industrijski pogoni
Svi osuđenici imali su svoje radno vrijemo od 8 sati koje su provodili radeći u jednom od 3 pogona (ovisno o psihofizičkim sposobnostima). Za prekovremeni rad i rad preko norme bili su nagrađivani pa čak i plaćani.
Drvni pogon: u njemu se radio drveni namještaj za izvoz (Amerika i Meksiko). Osuđenici su se na otoku doškolovali za određene poslove, te su proizvodili visokokvalitetni namještaj (stolovi i stolice).
Metalni pogon: tu su se proizvodili razni metalni proizvodi kao priprema za metalnu industriju (traktorske šasije, prirubnice za cijevi, dijelovi za brodogradnju…).
Kameni pogon: tu su se proizvodile visoko kvalitetne teraco pločice, betonski blokovi za zidanje… Kamen se vadio u nekoliko otočnih kamenoloma, separirao se, te obrađivao za razne potrebe.
Za vrijeme Informbiroa postojalo je i brodogradilište u kojem su za nekoliko godina izgrađena 3 drvena broda nosivosti 110 tona (“1. Maj”, “13. Maj” i “25. Maj”), a koje je kasnije služilo kao remontno brodogradilište.
Karanten
Karanten je bio svojevrstan prijemno-otpusni odjel u kojem su svi osuđenici po dolasku morali provesti mjesec dana. To vrijeme služilo je za upoznavanje s kućnim redom i pravilima ponašanja, a nešto kraće su zatvorenici ovdje boravili i prilikom odlaska. Tu su dobivali svoj matični broj, razduživali civilnu i zaduživali zatvorsku odjeću i obuću. Prilikom pregleda ustanovile bi im se psihofizičke sposobnosti po kojima su se raspoređivali na određena radna mjesta. Uz karanten je bila i bolnica za osuđenike i službenike, u kojoj su se obavljali i operacijski zahvati. Ispred zgrade nalazi se tzv. Petrova rupa u kojoj su se provodila mučenja osuđenika.
Zatvor u zatvoru – Odjel 102
Izgrađen je sa svrhom pojačanog nadzora nad problematičnim osuđenicima koji su na bilo koji način kršili kućni red. Dok su ostali osuđenici na otoku bar donekle imali slobodu kretanja u odjelu 102 kretanje je bilo ograničeno na jednosatnu šetnju dnevno i to u krugu 50 m2. U prizemlju se nalazi 20 samica a na katu je stacionar za oko 50 osuđenika. Iza odjela 102 nalazila se bolnica i škola (izgrađena nakon 1958.) u kojoj su se osuđenici mogli školovati za razne zanate.
Raportna zgrada
Izgrađena je za vrijeme Informbiroa 1950. i u njoj su prvotno na katu boravili stražari, a u prizemlju su bile samice. Kasnije se tu nalazila matična evidencija, materijalna služba (logistika) za osiguravanje hrane, pića i svih drugih potrepština. U novije vrijeme su u njoj boravili odgajatelji kod kojih su osuđenici išli na razgovore. Svaka grupa osuđenika imala je svog odgajatelja koji je pratio njihov rad i ponašanje te pomagao u rješavanju njihovih problema.
Žica
Kompleks zgrada ograđen žicom po kojoj je i dobio naziv. U žici su se nalazile barake za spavanje (paviljoni), kantina ili menza, pekara, kotlovnica, praonica rublja, skladište hrane. Oko žice su se nalazila stražarska mjesta s reflektorima, te su osuđenici bili pod stalnim strogim nadzorom. Početkom 70.-tih na katu kantine uredile su se spavaone za oko 300 osuđenika kamenog pogona (odjel 1), te se gradi zgrada metalnog i drvenog pogona (odjel 2 i 3) za oko 400 do 500 osuđenika. Izgradnjom tih odjela prvobitni paviljoni se napuštaju, a početkom 80.-tih kompletno se ruše. Iza odjela 2 i 3 bilo je jedno od najmodernijih kina u državi sagrađeno 50.-tih godina u kojem su se prikazivali filmovi, igrale kazališne predstave itd. Jedna od najvažnijih zgrada u žici bila je tzv. CENTAR sagrađena 1949.g. u kojoj se vodila kartoteka osuđenika, cenzura pošte, brojno stanje i sva ostala potrebna evidencija. U njoj je boravio nadzornik osiguranja za cijeli kompleks. U novije vrijeme za osuđenike su izgrađena sportska igrališta.
1989. godine upravljanje Golim otokom preuzima tadašnja Općina Rab, HTP Imperial i GP Jedinstvo, te se otok uređuje za turističko razgledavanje i izlete. 1992. zbog ratnih zbivanja Goli otok se zatvara te se godinama devastira i prepušta propadanju.
Danas je Goli otok otvoren za turiste koji brodovima organizirano dolaze vidjeti zloglasni zatvor od kojega su ostale tek ruševine. Kako stići na Goli otok, upoznati i taj dio prošlosti te cijene aranžmana pogledajte OVDJE.
Naslovna fotografija: Tea Rožman Svedrović