Krenulo je sve prije 101 godinu, a Hrvatsko planinarsko društvo Zrin Petrinja danas je jedno od najstarijih u Hrvatskoj.
Svaki stoljetnjak je vrijedan. Takva brojka znači da nešto dugo traje, da ima tradiciju i kvalitetu.
HPD Zrin Petrinja osnovao je 12. veljače 1922. godine Vladimir Stahuljak, a uz njega izuzetan doprinos društvu u njegovim počecima dao je Matija Filjak, najprije tajnik Društva, a potom i predsjednik po kojem je i nazvan planinarski dom na vrhu Hrastovičke gore (ili Hrastovačke kako ju također zovu). Ovaj zaljubljenik u prirodu zaslužan je za razvoj planinarstva na području Banovine, ali i utemeljenje staza i puteva po Hrastovičkoj gori.
Cepeliš je najviši vrh Hrastovičke gore (415 m), u narodu zvan i Piramida po geodetskom stupu izgrađenom 1864. godine. Na starim vojnim kartama ime ove gore je Vučjak.
Do vrha vodi nekoliko staza, od kojih svatko ovisno o kondiciji, mogućnostima i željama može odabrati pravu za sebe.
Staze uglavnom počinju u selu Hrastovica (na istočnom podnožju gore), no startati možete i iz Petrinje od koje će vam do vrha Cepeliš trebati oko 2 sata. Iz Hrastovice pak možete nešto strmijom stazom do Cepeliša za sat vremena, ili preko Starog grada Hrastovice za sat i pol. A možete i napraviti kružnu turu, što je svakako i najzanimljivije.
Markacije u Petrinji počinju na mostu na Petrinjčici u Ulici Matije Gupca, vode nasipom uz Petrinjčicu do zadnjeg mosta, te tada Ulicom Mate Bučara pored zapuštenog restorana Vila. Nakon križanja s drugim markiranim putom iz Petrinje markacije ulaze u šumu i dalje kroz selo Cepeliš vode za vrh Hrastovičke gore.
PD Matija Filjak
PD Matija Filjak nalazi se na 415 m nadmorske visine, a konačno je završen 2007. godine. Velika kuća s prizemljem i katom opremljena je s 26 kreveta, 30-ak sjedećih mjesta u prizemlju te velikim dvorišnim prostorom u sklopu kojega je i neobičan Vrt osjetila. Ovdje, u vrtu mirisa, okusa i boja svim osjetilima možete doživjeti prirodu oko sebe.
Na vrhu Cepeliš je geodetska piramida koju su krajiške vlasti podignule 1864. godine. Pored nje su i danas vidljivi ostaci odnosno temelji nekadašnje planinarske kuće podignute prije Drugog svjetskog rata. Zanimljivo je i da je kuća rastavljena u drvene grede koje su seljani svojedobno premjestili u jedno od obližnjih sela za izgradnju vlasititIh objekata.
U to doba nije bilo građevinskog materijala pa su u nestašici bili primorani uzeti već postojeće. Stoga sve do 80-ih godina prošloga stoljeća nije niti bilo objekta na vrhu. Tada je, po uzoru na stari sagrađen novi Dom, objašnjava predsjednica HPD Zrin Petrinja Kristina Suppe.
HPD Zrin Petrinja okuplja 160 članova svih uzrasta
Kristina Suppe predsjednica je HPD Zrin Petrinja već drugi mandat, odnosno treću godinu. Planinarenjem se bavi već dugi niz godina, a aktivna je i u upravljačkom dijelu društva. Iskusna je i u organizaciji i vođenju izleta, često volontira, tj. dežura na planinarskom domu, vodila je razne radionice, uvodila mlade u planinarenje, pa se i slijedom svega odlučila prihvatiti uloge predsjednice.
– HPD Zrin Petrinja trenutačno okuplja 160 članova, no veseli me što taj broj iz godine u godinu raste. Tu su uključene sve dobne skupine, od djece, roditelja, baka i djedova. Dio aktivnijih sudjeluje u gotovo svim aktivnostima i često ih ovdje možete sresti. To su oni dobri duhovi koji nose cijelu priču. Tijekom godine organiziramo izlete za naše članove, najčešće tijekom vikenda.
– Dvaput godišnje, na proljeće i jesen imamo radne akcije. U proljeće u Vrtu osjetila plijevimo i obilježavamo biljke, zatim uređujemo Dom, stavljamo zaštitu na drveni dio itd. U jesen se radna akcija održava prvi vikend u listopadu kada pripremamo sve za Festival kestena. To nam je najposjećeniji događaj. Prvi dan je planinarska kestenijada i dolaze nam društva iz Hrvatske, Slovenije i BiH. Okupi se tada i do četrdesetak društava, pa nas bude gore 500-1000. Imamo tada i glazbeno-zabavni program za odrasle i djecu. Naši OPG-ovci promoviraju i prodaju svoje proizvode. Sve naravno kombiniramo s kuhanim i pečenim kestenima, kolačima i ostalim proizvodima od kestena, ističe Kristina Suppe.
Vrela pitke vode
Inače, na području Hrastovičke gore koja je stanište brojnim biljnim vrstama i raznoj divljači mogu se pronaći okamine školjki, zvjezdača, morskih puževa, crvenih algi, koralja, ježinaca… Napokon, sav taj biljni i životinjski svijet na području je nekadašnjeg Panonskog mora.
Hrastovički kraj bogat je i vrelima pitke vode, a poznato ih je čak 19. Neka vrela su imala kopanje za napajanje stoke na kojima su mještani običavali točiti vodu prilikom odlaska na rad u polja ili vinograde, a također su i odnosili domovima za kuhanje i pranje.
Nekada davno zdenci su služili i za pranje odjeće. Komadom odjeće se lupalo po drvenom koritu, na rifljači se rublje trljalo kako bi se uklonila nečistoća uz dodatak pepela.
Ovaj mali grad velikoga srca i divnih ljudi dat će vam bezbroj lijepih uspomena, a one s planinarenja bit će samo jedna od njih.
Foto: Tea Rožman Svedrović i Domagoj Sever