Andrea Sedloska jedna je od brojnih strankinja u ovogodišnjem sastavu rukometašica Lokomotive. No ova je Makedonka već dugi niz godina u Zagrebu, pa je svi vode kao domaću.
– Rukomet nije bio prvi sport koji sam trenirala. Moj prvi izbor bila je sportska gimnastika. Tek sam kasnije počela trenirati rukomet. Taj sam sport izabrala jer volim izazove, brz ritam i borbu, jednostavno me motivira. Počela sam ga trenirati u Austriji. Prva trenerica bila mi je Anke. Poslije sam prešla u skopski Vardar. Tamo me jedno vrijeme trenirao Raul Gonzalez, Španjolac koji je s muškom ekipom dvaput osvojio Ligu prvaka.
Odlično djetinjstvo
Kakvo je bilo vaše djetinjstvo?
– Meni je bilo super. Tata Goce bio je poznati nogometaš pa sam često putovala. Naime, često smo se zbog njegove nogometne karijere selili pa sam imala prilike upoznati kulture različitih zemalja. Sve to je bilo predivno iskustvo i zahvalna sam svojim roditeljima što su mi to omogućili. Već kao mala maštala sam da jednog dana postanem vrhunska rukometašica, a taj san me i danas vodi. Imam stariju sestru i mlađeg brata. Sestra nije u sportu, ali izuzetno je talentirana za štošta, a brat Blagoje je nogometaš.
S koliko godina ste se vratili u Zagreb, ovoga puta ne zbog tatine karijere, već zbog svoje, rukometne?
– U Zagrebu sam živjela kao mala, dok je tata igrao za Dinamo, a ponovno sam se zbog rukometa vratila kada sam imala 17 godina. Kada smo se obiteljski vratili u Hrvatsku, otvorila mi se prilika da potpišem ugovor za Lokomotivu. Bila sam jako sretna zbog toga. U Zagrebu mi je bilo super jer je sva obitelj bila na okupu, nisam bila sama i to mi je puno značilo. Zagreb je predivan grad, topao, živ, pun lijepih ljudi i mjesta. Ima tu neku posebnu energiju zbog koje se osjećam od prvog trenutka lijepo.
Je li tata bio sretan zbog sporta koji ste izabrali?
– Naravno, mi smo sportska obitelj. Od samog početka imam golemu podršku i njega i mame. Inače, gledala sam mnogo snimki tatinih utakmica. Lijepo mi je vidjeti kako je igrao i kako je izgledala njegova karijera. Inače, u obitelji svi pratimo nogomet, to je sport koji je kod nas doma stalno na TV-u. Najviše pratim klubove u kojima tata trenira.
Gleda li vas tata dok igrate rukomet?
– Naravno, kad god mi je obitelj u Zagrebu, uvijek je na tribinama. Isto vrijedi i za reprezentaciju. Uvijek imam svoju najveću podršku. Slobodno vrijeme najviše volim provoditi upravo s obitelji. To mi najviše znači.
Lokomotiva ove sezone ima visoke ciljeve?
– Ciljamo, naravno, na osvajanje domaće lige, tu je i kup, a želimo se pokazati u što boljem svjetlu u Europi. Naše šanse za osvajanje lige ili kupa su velike, jer smo ove sezone pokazale koliko smo uigrana i uspješna ekipa.
Sigurno razmišljate i o koraku dalje, odlasku u neku jaču ligu?
– Trenutačno sam potpuno fokusirana na Lokomotivu i na to da ostvarimo dobre rezultate ove sezone. A ubuduće, da, zašto ne… Promjena je dobra za svakog sportaša i vidim to kao realnu mogućnost. Oduvijek mi je bila želja igrati u Francuskoj pa možda ta želja uskoro postane stvarnost. Ali otvorena sam za sve opcije. Gdje god budem, dat ću svoj maksimum.
Imate li uzora?
– Andrea Lekić je moj uzor još od malih nogu. Pratim njezinu karijeru i divim se i njezinoj igri i karakteru. Inače, pratim puno i muški rukomet, posebno vrhunske klubove u Ligi prvaka.
Nemam nadimak
Imate neki nadimak?
– Nemam nadimak, osim možda u reprezentaciji, u klubu me svi zovu imenom.
Imate li neke posebne rituale uoči utakmica?
– Najčešće si pustim muziku koja me smiri i motivira, a imam i mali običaj da nekoliko minuta ostanem sama u tišini kako bih se fokusirala i ponovila sebi sve u glavi što bih trebala napraviti na terenu. Ponovim si i savjete trenera. I, naravno, prije svake utakmice čujem se s obitelji, ta podrška daje mi dodatnu snagu i motivaciju za igru.
Igrate za reprezentaciju Sjeverne Makedonije?
– Velika mi je čast nositi dres svoje domovine. Želimo kao reprezentacija rasti iz godine u godinu. Cilj nam je biti sve konkurentniji i izboriti velika natjecanja.
Koliko vas se često može vidjeti u svečanoj haljini i štiklama?
– Gotovo svaka cura, pa i ja, voli štikle i lijepu haljinu. Volim se dotjerati i uživati u toj ženskoj strani. Nije sve samo trening, dres i tenisice.
Omiljeni film ili knjiga?
– Teško mi je izdvojiti omiljeni film ili seriju, jer volim gledati puno različitih žanrova pa se ne mogu se odlučiti samo za jedan. Volim opuštajuće filmove kad želim isključiti glavu. Nemam omiljenu knjigu, a, iskreno, ne čitam previše – zaključila je Sedloska.
Foto: Andrea Sedloska, privatni album