Magistra nutricionizma i specijalistica kondicijske pripreme sportaša Martina Dadić gostovala je u emisiji Put pobjednice na SPTV. U intervjuu objašnjava kako je sport usmjerio njezinu karijeru, zašto je prehrana individualna “kao otisak prsta” te koje zablude i danas koče rekreativce i sportaše, a dotaknula se i “mitova” o prehrani. Zapravo, sport je, kako sama kaže, “krivac” za posao kojim se danas bavi.
– Kroz sport sam vrlo rano naučila koliko prehrana utječe na sportski rezultat. Završila sam nutricionizam na Prehrambeno-biotehnološkom fakultetu, a kako kod nas ne postoji specijalizacija sportskog nutricionizma, upisala sam i Kineziološki fakultet da bolje razumijem kako trening djeluje na tijelo sportaša. Danas spajam te dvije struke i radim ono što volim, ističe Martina Dadić.
Teško je danas, u moru informacija o pravilnoj prehrani, pronaći onu pravu, znanstveno utemeljenu.
– Tako je. Na dnevnoj bazi se educiram, stalno čitam o tome, iako sam završila dva fakulteta. Teško je pratiti sve nekomu tko nije te struke, a kamoli pronaći prave i korisne informacije, posebno na društvenim mrežama.
Pravilna prehrana je jako važna u sportu
– Atletika je kao Formula 1. I najmanji detalj mijenja rezultat. Nije samo trening; važni su san, oporavak, stres i prehrana. Uspjeh dolazi iz kombinacije više faktora, ne iz jedne “čarobne” promjene.
Vlasnica ste centra za nutricionizam i sport u Zagrebu, mjesta gdje znanost pretvarate u praksu. Kako radite sa sportašima?
– Imam svoje savjetovalište, ali surađujem i s Hrvatskim olimpijskim odborom te sam angažirana i u području vrhunske sportske pripreme pri Kineziološkom fakultetu. Sa sportašima radimo individualno, to mi je najdraže, ili kroz predavanja i radionice u klubovima i savezima. Prije svega mora se napraviti dijagnostika, a prehrana se zatim prilagođava sportu, disciplini i životnom stilu. Neće nam sprinter jesti isto kao i bacač kugle.
Kad kažete da sprinter i bacač kugle ne jedu isto, mislite li na razlika u količini ili kvaliteti?
– Kvaliteta uvijek mora biti zadovoljena kod svih. Razlika je u specifičnostima sporta i discipline. Prije svega u metaboličkim zahtjevima, odnosno izvoru goriva za pojedinu aktivnost. Sprint i bacanja imaju dominantno anaerobni metabolizam i trebaju brzo dostupnu energiju iz glikogena, ali se razlikuju potrebe za proteinima, ugljikohidratima i mastima, kao i suplementacija. S fiziološke strane postoje jasne razlike.
Što sudionike radionica najviše zanima?
– U rekreaciji i sportu najčešća su pitanja o prehrani prije i nakon treninga te o hidrataciji: je li dovoljno piti samo vodu i trebaju li elektroliti. Kod opće populacije najviše se komentiraju mitovi o kruhu koji deblja ili da se ne smije jesti nakon 18 sati, objašnjava martina Dadić.
Mitovi o prehrani: “kruh deblja”
– Ne deblja nas nijedna namirnica sama po sebi. Ako je unos hrane veći od potrošnje, doći će do povećanja tjelesne mase. Važno je ne imati redukcionistički, nego holistički pristup, u prehrani je često 1 plus 1 više od 2. Kruh nije nužno loša namirnica, nego je pitanje s čime ga jedemo. Bijeli kruh uz masne dodatke daje brze ugljikohidrate, koji nekad mogu biti korisni sportašima prije treninga. A kvalitetan integralni kruh uz sirni namaz ili posni sir može biti odličan obrok koji neće dovesti do debljanja, ako ne prelazi energetske potrebe.
A mit “ne jedi nakon šest”?
– Naše tijelo nema sat koji nakon 18:00 “pokreće” debljanje. Gleda se ukupno na razini dana i tjedna. Pogotovo ako je odrađen trening, moj savjet je da se pojede obrok nakon treninga i da se navečer večera, radi oporavka i održivosti.
Što je s idejom “ne miješaj ugljikohidrate i proteine”?
– To nije potvrđeno. Svaki tanjur treba biti izbalansiran s ugljikohidratima, proteinima i mastima. Tako držimo uredniju glikemiju, smanjujemo velike skokove šećera i inzulina, i osiguravamo da tijelo dobije sve nutrijente koji su mu potrebni svaki dan.
Koji su osnovni postulati pravilne prehrane koje savjetujete većini ljudi?
– Krenemo od “tanjura pravilne prehrane” na način da četvrtina tanjura budu proteini, četvrtina škrob, ugljikohidrati i žitarice, a polovica tanjura voće i povrće. Preporuka je minimalno pet porcija voća i povrća dnevno i ljudi tada shvate koliko malo toga zapravo unose. Temelj je raznovrsno, umjereno i izbalansirano.
Kakva je danas kvaliteta hrane?
– Nutrijenti danas i prije 20–30 godina nisu ista priča. Voće i povrće koje danas jedemo često je siromašnije korisnim nutrijentima nego nekad. Ali, gdje ima volje, ima i načina. Možemo birati domaće proizvođače, OPG-ove, tražiti kvalitetnije izvore, a netko možda može kod kuće zasaditi i vlastitu malu gredicu. I dalje je bolje unositi vitamine, minerale i vlakna hranom nego prvo posegnuti za dodacima, zaključuje Martina Dadić.
Fotografije: Iva Gotlin (agencija Linopolis), privatna arhiva Martina Dadić