Povodom Međunarodnog dana planina (11. prosinca) donosimo intervju s čovjekom čiji su putopisi osvojili mnoge zaljubljenike u prirodu. Mirko Bjelan, legenda hrvatske planinarske zajednice, ljubav prema vrhovima otkrio je tek po odlasku u mirovinu.
U svojim blogovima pod nazivom Moj planinarski dnevnik, na stranici gorja.net, Mirko Bjelan detaljno opisuje rute koje je prošao. Tu je sve što je potrebno u planiranju izleta. Od dolaska do početne točke, mjesta gdje ostaviti prijevozno sredstvo, pravci i eventualni izazovi tijekom rute, upozorenja, kompletna statistika, fotografije, ali i zanimljivosti vezane za vrh, mjesto i slično.
Moj planinarski dnevnik, više je od dnevnika. To je vrhunski edukativni vodič i inspiracija mnogim planinarima. Prepoznao je to i Hrvatski planinarski savez, te 2021. godine Moj planinarski dnevnik proglasio najboljom planinarskom web stranicom.
Mirko Bjelan planinari nešto više od 10 godina. Njegov planinarski put počeo je po odlasku u mirovinu, a u to vrijeme prošao je kilometre koje mnogi mogu samo sanjati.
“Počeo sam planinariti sa 64 godine i na svojim prvi izletima promatrao sam što ostali planinari rade. Jedni su skupljali žigove po vrhovima planina, drugi su se fotografirali, a treći bi samo gledali u daljinu uživajući u trenutku. Ja sam odlučio pisati dnevnik, da imam nekakvu uspomenu. Čovjek s vremenom zaboravlja. Zato sam ja počeo sve zapisivati.” Mirko Bjelan
Početkom planinarske karijere doživio je tešku ozljedu desne noge na jednom od planinarskih izleta u Sloveniji. To ga je na nekoliko mjeseci prisililo na mirovanje, a s obzirom da je imao pregršt slobodnog vremena, počeo je ozbiljnije raditi na svom projektu i pisati blogove.
Naziv Moj planinarski dnevnik je upravo ono što nosi u nazivu. Dakle, on je moj, na mojoj web stranici i pišem onako kako sam ja doživio izlete. Gdje sam bio, s kime, što sam radio, što sam jeo i pio i na koncu, kako sam se zabavio. Nisam htio da netko tomu prigovara. Zato je odlično da je u nazivu Moj planinarski dnevnik.
S godinama sam se trudio da bude svakome zanimljiv. Shvatio sam da je stići na neki vrh, a ništa o tome ne napisati, jednako kao da se popnete na taj isti vrh, zaklopite oči i ništa ne vidite. Zato je u mojem blogu prva stvar na koju ćete naići, opis vrha planine ili nekog mjesta.
Nakon godina opažanja, bilježenja, pisanja, fotografiranja, Mirko Bjelan i njegov blog danas su mnogima početna točka planiranja vlastitih izleta. Vrlo cijenjen u planinarskoj zajednici u Hrvatskoj ali i van granica Lijepe naše.
Želim što više pomoći planinarskoj zajednici. Drago mi je da je moj rad prepoznat i od strane Hrvatskog planinarskog saveza i što su gorja.net proglašena najboljom web stranicom. To mi je na neki način obaveza da i dalje radim doprinosim hrvatskom planinarstvu, kaže Bjelan.
Taj doprinos uistinu je ogroman. Na stranici Moj planinarski dnevnik možete čitati o usponima na vrhove po Hrvatskoj, Sloveniji, Bosni i Hercegovini, Srbiji, Bugarskoj, Grčkoj, Crnoj Gori, Albaniji, Sjevernoj Makedoniji, Austriji, Italiji, Švicarskoj, Turskoj, Rusiji i Africi. Zamislite samo priče čovjeka koji se sa 75 godina popeo na Kilimanjaro ili pak Elbrus!
U samo 10 godina izašle su mnoge edukativne putopisne priče iz pera Mirka Bjelana.
Da mi je netko prije 10 godina rekao da ću doživjeti ovakve planinarske trenutke, rekao bih mu da je lud. I sve se nekako nevjerojatno poklapa. 13. srpnja 2011. godine imao sam onu spomenutu nesreću na Špiku u Sloveniji, kad sam teško ozlijedio desnu nogu i kada su mnogi mislili da je to kraj moj planinarske karijere. Točno deset godina poslije, baš na obljetnicu nesreće, bio sam na Elbrusu (5642 m), najvišem europskom i kavkaskom vrhu.
Pisanje blogova veliki je posao. Vrlo zahtjevan. Omjer je otprilike ovakav: jedan dan planinarenja je jedan dan pisanja. U prosjeku sam oko 60 dana godišnje u planinama i još toliko pišem o tome. Dakle, 4 mjeseca u godini sam zauzet pisanjem. Ali istinski uživam u tome, volim to i nastavit ću dokle god budem mogao, zaključio je Bjelan.