Najbolji hrvatski plivač Nikola Miljenić se prije tri godine vratio iz sportskog sustava kojeg mnogi smatraju najboljim na svijetu, onoga na američkim sveučilištima. Nakon završetka studija sada ponovno trenira u Hrvatskoj i nakon dva nastupa na Olimpijskim igrama ima velike ambicije u nastavku karijere.
Kada je danas završio naš termin treninga odmah je u našu prugu skočila gospođa iz termina za građanstvo i rekla mi da se pomaknem. Pitam se bi li netko i Luki Modriću tako prekinuo trening, kaže najbolji hrvatski plivač.
O plivanju na američkim sveučilištima ima vrlo zanimljiv stav.
– Da, sustav je savršen, ali i kao takav ima svojih mana. Plivanje je tamo momčadski sport, tretirani ste kao dio ekipe, kao „jedan od“ i ne dobivate punu posvećenost trenera. Kao da ste u nekom većem nogometnom klubu gdje se morate izboriti za svoje mjesto u momčadi, pa možete čak i sjediti na klupi. Naravno da taj sustav ima više prednosti, naročito što se tiče organizacije, sparinga i konkurencije na treningu. No, kod nas se trener više može posvetiti pojedincima. Bio sam i u Australiji gdje su uvjeti za plivače stvarno odlični. Tamo sam na treninzima jako puno napredovao. Pripremao sam se u Australiji za prošlogodišnje Svjetsko prvenstvo u 25-metarskim bazenima u Budimpešti i nakon toga imao najbolji rezultat kvalifikacija na 100 metara mješovito, ali se zbog vlastite pogreške nisam kasnije plasirao u finale – pojašnjava Nikola Miljenić u razgovoru za web stranicu Hrvatskog olimpijskog odbora.
Osvrnuo se i na svoj status u Hrvatskoj, uvjetima za trening, kao i potporama sportskih institucija u Hrvatskoj. Nije nezadovoljan, ali ističe da bi oni svakako trebali biti puno bolji.
– Što se tiče klupske pripadnosti, cijeli život sam u Medveščaku, nešto kao nogometaš Francesco Totti u Romi. Rezultati govore svoje: dva puta sam bio na Olimpijskim igrama, ali uvijek može bolje. Danas sam, primjerice bio na treningu i kada je završio naš termin odmah je u našu prugu skočila gospođa iz termina za građanstvo i rekla mi da se pomaknem. Pitam se bi li netko i Luki Modriću tako prekinuo trening da prekorači svoj termin. Financijskim i ostalim potporama nisam nezadovoljan. Postoje programi Hrvatskog olimpijskog odbora i Hrvatskog plivačkog saveza koji mi puno pomažu, no daleko je to od iznosa kakvi su u nekim drugim sportovima.
Miljenić je prošle godine sa 48.13 srušio rekord Duje Draganje na 100 metara slobodno, postignut u vrijeme famoznih plivačkih kostima. Rezultat koji bi počinjao sa 47 nije daleko, što bi bilo uistinu sjajno vidjeti kao hrvatski rekord.
– Mene do takvog rezultata dijeli svega 14 stotinki i uvjeren sam da mogu do takvog rekorda. Samo je pitanje vremena kada ću ga isplivati.
Rezultati na 100 slobodno su nakon duže pauze opet eksplodirali. Kinez Zhanle Pan je na Olimpijskim igrama u Parizu isplivao 100 slobodno za nevjerojatnih 46.40 sekundi. Pitanje je kako je to uopće moguće i je li to malo demotivirajuće za sve njegove suparnike.
– Dijelom vas to malo i demotivira, kad vidite koliko je netko daleko ispred vas. Ja sam taman napravio veliki rezultatski iskorak, ne za jednu nego za tri stepenice, a onda i on napravi jednako velik iskorak. No, mi sportaši uvijek želimo biti najbolji, pa onda to shvatiš i kao neku novu letvicu koju treba preskočiti. Što se tiče Pana, mi pričamo o čovjeku koji je došao na OI i u finalu je sve one druge velike face ostavio za dvije dužine tijela. I to u vjerojatno najkonkurentnijoj plivačkoj disciplini. To je nešto poput Bolta u atletici, ako ne i još dominantnije. No, kako je riječ o Kinezu, svi Amerikanci, Australci i ostali zapadnjaci insinuiraju da on vjerojatno nešto uzima. On je, međutim, prošao sve dopinške testove i svaka mu čast na tim rezultatima.
Miljenić, međutim, ne želi da ga se veže isključivo za utrke 50 i 100 metara slobodnim stilom. I na natjecanjima Svjetskog kupa i na spomenutom Svjetskom prvenstvu u Budimpešti u 25-metarskim bazenima sjajno je plivao 100 metara mješovito. To nas malo podsjeća na Duju Draganju koji je kao fenomenalan „kraulaš“ bio i europski prvak na 100 mješovito u malim bazenima.
– To je moja za sada uvjerljivo najbolja disciplina. Trenutno držim hrvatske rekorde u svim plivačkim stilovima u malim bazenima – na 100 slobodno, na 50 i 100 delfin, na 50 prsno i, neslužbeno istina, na 50 leđno iz mix štafete. Ne znam je li itko ikad, ne samo u Hrvatskoj, istovremeno držao nacionalne rekorde u svim plivačkim tehnikama. Da, to mi je forte. Na SP u Budimpešti sam s 51.32 plivao najbolje vrijeme kompletnih kvalifikacija i došao vrlo blizu hrvatskog rekorda kojeg drži s 51.20 drži Draganja. Zahvaljujući tom rezultatu sam spoznao potencijal koji imam. Leži mi ta utrka, no ona se pliva samo tri mjeseca u godini, koliko traje sezona u 25-metarskim bazenima. Nakon ljetne sezone se ne stignemo ni dobro pripremiti za početak zimske, one u malim bazenima. A tih 100 mješovito je tehnički najzahtjevnija utrka.
Velika priča je lani bila i naša štafeta 4×100 metara slobodno u sastavu Nikola Miljenić, Jere Hribar, Vili Sivec i Toni Dragoja, koja je osvojila četvrto mjesto na Europskom prvenstvu u Beogradu. Pritom su Miljenić i društvo s 3:13.91 za skoro šest sekundi oborili 16 godina star rekord koji su držali Mario Todorović, Alexei Puninski, Bruno Barbić i Duje Draganja. Upravo nam je Todorović nedavno rekao da je to štafeta za vrhunske svjetske domete.
S time se slaže i naš sugovornik…
– Mi smo osvojili to četvrto mjesto, a tek smo se, zapravo, upoznali na tom Europskom prvenstvu jer nismo napravili ni jednu izmjenu prije toga. A izgubili smo medalju zamalo. Dakle, potencijal te štafete je uistinu velik. Ne samo da smo bili brzi, nego nam je bilo veliko zadovoljstvo plivati tu štafetu.
Miljenić je jednom rekao da nema sportske uzore nego zamišlja sebe za pet godina i što želi do tada postati. Pa, kako trenutačno zamišlja sebe za pet godina?
– Zapravo ne gledam toliko daleko, ali se svakako vidim s nekom medaljom oko vrata.
Naš najbolji plivač je magistrirao poduzetništvo i inovacije na Sveučilištu Južne Kalifornije u Los Angelesu, prije toga je završio studij ekonomije i međunarodnih odnosa, a sada studira pravo u Zagrebu. Pitanje o karijeri nakon sportske karijere nameće se samo od sebe…
– Sve me navedeno zanima i sigurno je da očekujem još zanimljiviju karijeru nakon karijere. Ne znam još trenutno što će to biti, ali ne živim u iluziji da neću nikad u životu raditi. Svjestan sam da me nakon plivanja čeka nekakav posao. Možda to je malo stresno jer nemam godine iskustva ni na jedno poslu, što neki moji prijatelji već imaju. Ali različita iskustva koja steknete u sportu daju vam neke druge prednosti pred ostalima i mislim da neću imati probleme u bilo kojoj branši za koju se odlučim. Ali to sve je još daleko – zaključio je Nikola Miljenić.
Foto: Hrvatski plivački savez