U zagrebačkom hotelu Westin predstavljena je knjiga Hrvatska – SAD (ili nikad) Andreja Maksimovića koja govori o prvoj, povijesnoj utakmici hrvatske nogometne reprezentacije, odigrane 17. listopada 1990. godine u Zagrebu.
Knjigu su predstavili autor Andrej Maksimović, počasni predsjednik Hrvatskog nogometnog saveza Mladen Vedriš, tada predsjednik Nogometnog saveza Hrvatske i predsjednik Izvršnog vijeća Skupštine Grada Zagreba, urednik knjige Karlo Ledinski i časnik za ulaznice HNS-a Nikša Martinac, tada produžena ruka svoga oca Ante Martinca koji je dao veliki doprinos odigravanju te povijesne utakmice na maksimirskom travnjaku.
“Ideja za knjigu potekla je od filma koji sam o istoj utakmici radio prije pet godina. Ti dečki, tih 14 heroja koji su igrali, ali i svi ostali koji su sudjelovali u organizaciji utakmice, zaslužili su ovakvu knjigu, da za sva vremena ostane zapisan njihov doprinos stvaranju nove reprezentacije, ali što je još važnije, nove države. Jer, odigravanje utakmice Hrvatska – SAD označila je na neki način kraj Jugoslavije kao države. U ovoj knjizi pokušao sam tu utakmicu ispričati ne samo kroz sportski, već i kroz društveno politički kontekst. Ova knjiga pokazuje da je nogomet bio korak ispred svih društvenih i političkih događaja u umirućoj Jugoslaviji. A objašnjava i koliko je hrabro bilo uopće doći na ideju organizirati takvu utakmicu”, rekao je Andrej Maksimović.
Svečanost predstavljanja svojim je dolaskom uveličao i predsjednik HNS-a Marijan Kustić, pridruživši se izravnim protagonistima tog značajnog događaja koji je obilato premašio nogometne i sportske okvire, Ivanu Cvjetkoviću, Vladi Kasalu i Gregoru Židanu, ali i Josip Čačković, tadašnji fizioterapeut.
“Drago mi je da mogu prisustvovati predstavljanju knjige koja govori o tako značajnom događaju i ljudima koji su pisali povijest hrvatskog nogometa i sporta, ali i ljudima koji su dali značajan doprinos u kontekstu opće društvene situacije u tom turbulentnom razdoblju stvaranja hrvatske države. Naravno da ste svi vi odavno ušli u povijest onoga trenutka kad ste odigrali tu utakmicu, ali još je značajnije njegovati tradiciju i iz godine u godinu obilježavati taj uistinu važan datum u našoj povijesti. Na svima nama iz Hrvatskog nogometnog saveza je da nastavimo baštiniti tradiciju i slijediti put koji ste vi utrli prije trideset i pet godina. Uostalom, naši Vatreni to i čine postižući u kontinuitetu izvanserijske rezultate, a, što je još važnije, njegujući kult reprezentacije na obiteljskim vrijednostima”, rekao je Marijan Kustić.
“Za povijesne i sportske udžbenike, utakmica Hrvatska – SAD imala je golemu važnost. Pokazala je da su Amerikanci spremni priznati Hrvatsku kao samostalnu državu. Čitav svijet, ne samo sportski nego i politički, vidio je da SAD igra s Hrvatskom, što je bilo snažno ohrabrenje za novu strategiju Hrvatske u mirnom međunarodnom afirmiranju. Kasnije, strateško partnerstvo sa SAD-om pokazalo se od posebne važnosti u dramatičnim trenucima oslobađanja Hrvatske. Utakmica je tako postala prva točka na međunarodnom putu hrvatske samostalnosti”, rekao je Mladen Vedriš.
“Puno je ljudi obilježilo tu utakmicu, a čovjek koji je odigrao najvažnije nevidljive poteze bio je moj Metkovac Ante Pavlović. Gospodin Pavlović odradio je posao koji je bio najriskantniji. Ante je bio u Beogradu u vrijeme raspada Jugoslavije pa mu je stoga još teže bilo pomagati oko utakmice. Poznata je ta priča da je iz SAD-a došao telegram s dozvolom da se utakmica odigra, i to u trenutku kada je on bio sam u uredu. On je tad brže-bolje potpisao dozvolu i poslao je u Fifu da nitko ne zna. I tek kad se saznalo da se igra utakmica, Jugoslavenski savez krenuo je rovariti protiv utakmice, da se to ne može, da su oni trebali dati dozvolu. I onda je Fifa javila da su oni dali dozvolu pa je nastala pomutnja. A ustvari je tu dozvolu potpisao Pavlović”, istaknuo je Nikša Martinac.
Ivan Cvjetković postigao je drugi gol Hrvatske na toj utakmici, i danas ga se jako dobro sjeća.
“Kako ne bih, to mi je jedan od najemotivnijih trenutaka karijere. Mlinka je bio u jednoj akciji gdje ga je nagazio jedan američki igrač i ostao je bez kopačke, ima čak i u kadru kad talijanski sudac onako gospodski donosi kopačku da ju on zaveže. Ušao je u teren i otvarala se nekakva polukontra gdje je on odjedanput ušao u situaciju da mi da čistu loptu kako on to zna, a jako puno sam golova zabio na njegove asistencije. Uglavnom, dao mi je fenomenalnu loptu u dubinu gdje sam ja samo ušao između dva igrača i lijevom potkopao za 2:0. Zahvaljujem Bogu što sam odabran da budem u momčadi Hrvatske protiv SAD-a. O tome sam uvijek sanjao, da Hrvatska ima svoju državu i da ja igram za nju. Da me Belgijci nisu pustili, otišao bih igrati za Hrvatsku pod bilo koju cijenu i posljedice. Srećom, moj trener shvatio je koliko mi ta utakmica znači, pa me pustio”, prisjetio se Cvjetković.
“Svaki put kad se sjetim te utakmice, od ponosa i emocija idu mi suze na oči. Nakon rođenja djeteta, to mi je najsretniji trenutak u životu. Kad sam dobio poziv, znao sam da ću biti dio toga, pod cijenu bilo kakvih posljedica. Jednostavno, morao sam biti tamo, iako je trener Arie Haan bio protiv i rekao je da će me kazniti ako odem. Za vikend smo izgubili od Borussije (M), u ponedjeljak sam otišao u Hrvatsku, a u četvrtak se vratio. Zato me moj klub Nürnberg kaznio s 25 tisuća maraka. Ali, platio bih i 200 tisuća maraka! Nitko me nikad neće moći maknuti s fotografije iz te večeri 17. listopada 1990. godine, presretan sam što sam to doživio”, rekao je Vlado Kasalo.
“Bilo mi je jako drago što sam kao Slovenac izabran da predstavljam Hrvatsku u toj utakmici. Te scene razdraganih navijača, hrvatske zastave po ulicama dok smo putovali prema stadionu neću nikada zaboraviti. Atmosfera na stadionu je također bila fantastična, nevjerojatna. A iskreno, pravi značaj, odnosno neizmjernu važnost te utakmice shvatio sam tek kad je počeo rat, odnosno kada su Hrvatske i Slovenija postale nezavisne”, istaknuo je Gregor Židan.
Uz prvog čovjeka Marijana Kustića, krovnu organizaciju hrvatskog nogometa predstavljali su član Izvršnog odbora Drago Lucić, viši predsjednikov savjetnik Zorislav Srebrić i voditelj odjela marketinga Ante Cicvarić, a na predstavljanju knjige Hrvatska – SAD (ili nikad) bili su i predsjednik Hrvatskog olimpijskog odbora Zlatko Mateša, bivši hrvatski reprezentativac Ardian Kozniku, izvršni dopredsjednik Hrvatskog vaterpolskog saveza Perica Bukić, kao i Dragan Primorac, Branimir Kos, Vjekoslav Šafranić, Fran Olujić, Morana Paliković Gruden…
Fotografije: Drago Sopta, HNS