Šri Lanka je otočna država koja se smjestila na istoimenom otoku (nekoć zvanom Ceylon) koji se nalazi jugoistočno od Indije.
Piše: Aleksandar Borojević
Zbog svoje blizine Indiji, jezika i vjere Šri Lanku često nazivaju „mala Indija“. Malen je to ali iznimno šarolik otok s tropskom klimom i prirodom od koje zastaje dah.
Nekoliko općih informacija:
· Glavni grad gospodarski gledano je Colombo no unutar njega se nalazi Kotte koji je zakonodavno i sudski glavni grad Šri Lanke.
· Valuta je šrilankanska rupija (za 1 EUR dobijete cca 350 rupija, oznaka Rs)
· Službeni jezici su Sinhalski i Tamilski no prepoznaju i engleski (tj. šrilankanski engleski)
· Najraširenije religije su Budizam (70,2 %), Hinduizam (12,6 %), Islam (9,7 %) i kršćanstvo (7,4 %)
· Površine je 65.610 km2 (od toga je 4,4 % vodenih površina) što ju čini 25. otokom po veličini u svijetu. Za usporedbu, Hrvatska je na 56.594 km2 s 1,09 % vodenih površina.
· Stanovnika ima 22.037.000 od čega je u urbanom središtu Colomba 2.323.826
· Šri Lanka ima 1.340 km obale i većina je pristupačna za kupanje. Za usporedbu kopneni dio Hrvatske ima obalu dužine 1.777 km a na to se dodaje i ukupno 4.058 km obale otoka
· Vozi se lijevom stranom ulice
· Lanka na sanskrtu znači otok, a Šri (Sri) je naslov koji se iz poštovanja stavlja pred imena
Krećemo!
Nismo putnici koji vole pare dati agenciji i onda bez brige i pameti ići kuda ti i kada kažu. Mi više volimo slobodu da si možemo vrijeme i raspored prilagoditi vlastitim željama. Budući da smo fleksibilni tako smo i bukirali smještaj za prvih 6 dana od ukupno tri tjedna koliko smo proveli u Šri Lanci. Možda nam se negdje svidi, pa odlučimo ostati duže ili nam pak bude dosadno, pa odlučimo otići ranije.
Naravno, nekima to bude preveliki stres pa je lakše sve isplanirati unaprijed ili kako sam ranije rekao, platiti agenciji da to odradi. Svakom svoje, sve je ok. Planiranje puta je trajalo ali sve se svodi na to da smo otvorili kartu, gledali gdje što ima za pogledati, odlučili se za nekoliko prioriteta i nacrtali si put kojim bi htjeli ići. A put je bio ovakav:
· Slijetanje u Colombo i odmah taksijem dalje
· 3 noćenja u Sigiriyi
· 2 noćenja u Trincomalae
· 3 noćenja u Kandyu
· 2 noćenja u Nuwara Eliyi
· 2 noćenja u Elli
· 6 noćenja u Mirissi
· 2 noćenja u Colombu (prije leta kući)
Prva stanica – Sigirya
Odluka je pala da se nakon što sletimo ne zadržavamo u Colombu već da pregrizemo i izdržimo još ta 3,5 sata vožnje taksijem do prve destinacije. Budući da smo sletjeli u 9:45 ujutro to i nije bio problem, taman smo malo odrijemali do odredišta. S vlasnikom smještaja smo dogovorili taksi koji nas je dočekao u zračnoj luci. Po dolasku u zračnu luku smo promijenili novce i uzeli SIM karticu za jedan mobitel. Ispred aerodroma nas je dočekao vozač, ubacili smo stvari u auto i krenuli.
Naša trotjedna avantura je započela u kulturnom trokutu Šri Lanke, gradiću Sigiriyi koji je smješten odmah pokraj jedne od najimpozantnijih turističkih odredišta – Lion rocka, ogromne stijene na kojoj su ostaci kraljevske palače.
Uvijek je početak predviđen za savladavanje napornog leta i jet-laga no na kraju se ispostavi puno više. Ni ovaj puta nije bilo drugačije.
Iako smo po dolasku u smještaj, satrani od umora, prvo vidjeli sve nedostatke, već istu večer sve je sjelo na mjesto. Odličan domaćin Shen Vithanage, predivna i čista Sigiriya, fascinantna priroda, malo hajkanja (Lion rock i Pidurangala), svi hramovi i rižina polja kulturnog trokuta Polonnaruwa-Sigiriya-Dambulla su bili savršen početak ove pustolovine. Kad se tome doda lokalna birtija s pravim štimungom sve ti dođe da ne odeš nikud.. Birtije su im uglavnom vašar na najjače – samo da sve šljašti u šarenilu, čast iznimkama. No, samo mijena stalna jest pa će tako i ovaj puta biti. Nećemo ni pamtiti da su nas oženili u vrtovima ayurvedskih začina – zdravlje nema cijenu!
Obišli smo:
· Sigiryia – Lion rock, muzej i Pidurangala rock
· Dambulla – Cave temple, zlatnog Budu, tržnicu, Kandalama jezero
· Prince vrtove ajurvedskih začina
Tips&tricks:
· Iako je Lion rock glavna destinacija, u blizini se nalazi Pidurangala, stijena s koje se odlično vidi Lion rock. Uspon traje 45 minuta i većinom nije zahtjevan (na jednom dijelu se penje preko stijena pa je preporuka imati tenisice).
· Vrtovi ayurvedskih začina su svakako priča koju trebate poslušati i probati, ali cijene su previsoke. Ostavite neku siću ekipi koja će vas masirati no sve ostalo ima i na svim tržnicama Šri Lanke jeftinije.
· „Rastarant“ u Sigiriyi je baš rasta, svakako posjetiti.
Druga stanica – Trincomalae
Nakon aktivne Sigiriye odlučili smo se na malo odmora i čilanja na plažama Trincomaleea, očekujući da ćemo se odmoriti i napuniti baterije za brda koja dolaze. Duga i ravna cesta vodila je kroz suhu prirodu a nekoliko puta smo prošli kroz požarom opustošene predijele pa čak i kroz pravi požar. Na pitanje vozaču tko to gasi on kaže nitko – mrak.
Stigli smo u Trincomalae, grad na sjeveroistočnoj obali s nepreglednim plažama finog bijelog pijeska, kao raj na zemlji. Smještaj je malo zakazao jer se na fotkama od kuće ne osjeti miris, a naša soba očito nije dugo bila provjetravana. Stvar je popravio super prijateljski nastrojeni domaćin, njegova žena i mali cabana boy (Fawlty Towers vibe). Da se smirimo, otišli smo na plažu. A plaža… Auuuu, kilometri pijeska i gromoglasna buka od oceanskih valova, ambijent Fernando’s beach bara – nešto predobro. Ovo je izvuklo stvar pa smo se do navečer već smijali svemu.
Idući dan smo uzeli skuter da pobjegnemo od mirisa starih deka i odemo na još bolju plažu. Vozili smo se predivnim ulicama koje su mirisale na ribu, smeće, zapaljenu plastiku i prženu hranu – odjednom. Jedina stvar koja nas je neugodno iznenadila na Šri Lanci je način na koji u nekim mjestima zbrinjavaju smeće – jednom tjedno pometu na hrpicu i zapale. Ali opet plaža spašava dan. U pauzama između skakanja po valovima smo na AirBnb-u pronašli smještaj u Kandyu te je nakon dva dana izležavanja i kupanja došlo vrijeme za promjenu okoline. Ovaj puta u pravom smislu riječi jer smo vrućinu i plaže Trincomalea zamijenili sa zelenilom unutrašnjosti Lanke.
Obišli smo:
· Trincomalae, plažu Uppuveli, Fernando’s beach bar
· Koneswaram hinduistički hram, utvrdu Fort Frederick
· Coral cove beach
Treća stanica – Kandy
Nakon spaljene zemlje krajolik se počeo polako mijenjati i zelena boja je počela dominirati. S porastom nadmorske visine rastao je i optimizam. Dragulj na putu prema Kandyu je došao u obliku tisućljetnog budističkog hrama u geografskom centru otoka. Mir, spokoj, zelenilo, nema ljudi, perfekcija. Dolazak u Kandy nije bio ništa drugačiji; lijepa priroda i predivni pogled na grad u zelenoj dolini s prekrasnim jezerom u sredini uklonio je sve sumnje.
A smještaj na obroncima brda s Beverly Hills osjećajem, u prizemlju stare i velike kuće, samo je pojačavao taj doživljaj. Ovaj put smo bolje birali, pa je tu bilo sve što nam treba, sve je bilo čisto, ma bez greške. Nije bilo klime, ali večeri u Kandyu su tako ugodne da nije ni falila. A najbolji dio svega su bili domaćini. Sladak stariji bračni par koji je počeo iznajmljivati jer su im djeca otišla po svijetu pa da se imaju s kim družiti. Osjećali smo se kao kod kuće. Uživao sam svako jutro s njima na doručku, ispijajući čaj i razmjenjujući informacije o Kandyu i Daruvaru.
Kandy je bio odličan, uživali smo i odmorili ta tri noćenja, obišli sve što se moglo, uzeli skuter, kupali slonove, bili na pijaci, posjetili predivan Budin hram na brdu s fascinantnim pogledom na grad, posjetili kraljevski botanički vrt.
Jedina mrljica su ulaznice koje moraš platiti za sve, al’ ono SVE… Išli vidjeti hram s Budinim zubom, pljunuli para, vidjeli maunu. Šta ćeš… Ova lijepa stanica je završila, idemo u visine.
Obišli smo:
· Nalanda Gedige hram (putem)
· Kandy, glavnu tržnicu, jezero, budistički hram Budinog zuba, Budin kip Bahiravokanda
· Kraljevski botanički vrt Peradeniya
· Pinnawala sirotište slonova gdje smo ih hranili i kupali
Tips&tricks:
· Tržnica u blizini željezničkog kolodvora je prepuna trgovinama sa začinima, čajevima i poklončićima a cijene su pristupačne – obavezno se cjenkajte!
· Ako plaćate ulaz u hram Budinog zuba, raspitajte se kada je izložen.
· U Kandyu ima puno praonica rublja, za 2 eura čisto i opeglano (dvoje ljudi).
Četvrta stanica – Nuwara Elyia
Nakon lijepog rastanka s familijom krenuli smo put Nuware Ellye, grada na gotovo 2000 m s dosta drugačijom klimom od dosadašnje. Duga i vijugava cesta vodila je kroz nepregledne plantaže riže i čaja. Putem smo obišli slapove, stali na plantaži Glenloch, naučili u 15 minuta sve što se da o preradi čaja i vidjeli kako ih pedantno lopatom pakiraju u vreće.
Nastavljamo cestom s milijun zavoja koji su i najiskusnije među nama namučili, prelazimo preko prijevoja na nekih 2200 m kad se pred nama otvara Engleska Šri Lanke. Gradić na obroncima zelenih planina je popularno odredište imućnijih Lankanaca, ali i turista. Ima ovdje svega; od konjičkog sporta, jezera punog jedrilica i glisera, pitoreskni park, obitelji po ledinama na pikniku. Kao na onoj slici Nedjeljno poslijepodne Željka Seurata.
Obišavši Viktorijin park zaletili smo u uži centar koji je ipak ona prava; užurbana i glasna Šri Lanka. Ovdje, u bespućima ulica smo pronašli najbolji restoran do sada ili možda je menza bolji naziv. Isključivo vegetarijanska indijska kuhinja gdje jedu samo lokalci s obližnje pijace sa šefom sale koji nas je odmah po ulasku lijepo posjeo. Hrana brutalna, a cijene lokalne, no za nas obaveznih 10 % bakše u kešu. Jeli smo i nosili kući za večeru…
Smještaj
Smještaj, iako jako moderan po slikama i nazivu (Infinity luxury condos) je sve samo ne to. Sve nešto prljavo i zamackano, trule zavjese i atmosfera kao u domu na Savi u onom periodu kad počne faks i nema nikakvih obaveza. No, mi smo kaljeni u Trincomaleu i sa smiješkom na licu i ne-može-nam-nitko-ništa mantrom samo odmahujemo. Noći su ovdje jako hladne, 12 stupnjeva, a ni dani nisu puno bolji sa svojih 20. Na skuteru je osjećaj da je i dosta manje. Sva sreća da se nisam namazao kremom za sunčanje pa sam fino izgorio tako da mi zadnja noć i nije bila tako hladna. Za nastavak putovanja smo se odlučili za vlak jer je potez od Nuware Ellye do Elle predivan.
Obišli smo:
· Glenloch plantažu čaja i Ramboda vodopad (putem)
· Victoria park, jezero Gregory, Lover’s leap vodopad, Bomburu Ella vodopad
· Pokušali smo motorom na najviši vrh Šri Lanke ali nam vojska nije dala jer se ide kroz njihovu bazu
· Laksala i Luv (Odel) su veće trgovine sa suvenirima i odjećom. Cijene nešto više nego na tržnicama no može se plaćati karticom.
Peta stanica – Ella
Kažu ako se nisi vozio vlakom do Elle, kao da nisi ni bio na Šri Lanci. Pa kao pravi dobri turisti i nas dvoje se odlučilo na taj poduhvat. Vlak je trebao krenuti iz Nuware Eliye u 9:18 a mi smo došli dobrih sat vremena ranije jer nam dan ranije nisu mogli prodati karte, zbog gužve. Namjera je bila da pokušamo kupiti karte za prvi razred kako bi mogli uživati u predivnom krajoliku. Ako ne prvi može i drugi, neće biti problem. A ako baš mora, neka bude i treći razred, preživjet ćemo. Naravno, ovaj vlak je imao samo treći pa smo hrabro kupili dvije karte za po 3 kune.
Na Šri Lanci je svaki puni Mjesec praznik i neradni dan, blagdan kojeg svi valjda slave tako da putuju vlakom. I naravno, taj dan je također bio puni Mjesec. Nekako smo se nagurali u vlak i krenuli na put od 4 sata sa samo 2 sata kašnjenja, jer ako niste shvatili – gužva je, pa se kasni. Nekako smo se nagužvali, i naravno stajali većinu puta. Koliko god bila gužva, imalo je to neku ljepotu u sebi. Cika, graja, mali viče prodaje kokice i curry, uđemo u tunel djeca vrište, žene se mole, muškarcima se vraćaju flešbekovi tamilskih tigrova..
Na pola puta smo shvatili da stane još puno više ljudi u vlak. Iako smo tu nekako uspjeli sjesti gužva je postala grozna. U jednom trenutku mi je žena samo dala dvije curice u krilo jer kao do prozora sam pa da one gledaju van. No english, samo evo deca. Dedi do mene je na stvari koje je držao samo stavila još svoje stvari. No, da budemo jasni, lijepo je to putovanje, treba više takvih.. 
Put je završio u Elli, malom gradiću na 1100 m nadmorske usječenom u visoke planine kao da smo u Alpama. Sam centar grada, potez od nekih 200 metara je žila kucavica ovog grada i podsjeća na dane šljiva u Siraču, ali s puno više Nijemaca i Engleza. Apartman je bio odličan, s brutalnim pogledom na dva najveća vrha; Ella rock i Little Adam’s peak, okružen pravom džunglom gdje se noćima čuje svaka živina kako se glasa, a majmuni pred jutro trče po krovu. Jedan mi se spustio kraj stola dok sam doručkovao, no nisam se odlučio podijeliti s njim pa je otišao. Opet je skuter bio na repertoaru, pa smo zadnji dan proveli vozikajući se po plantažama čaja i slapovima, a obišli smo i poznati Nine arch bridge. Nakon Elle, ponovno idemo na more – 6 dana ničega, samo plaža.
Obišli smo:
· Ella, Nine arch most
· Lipton’s seat i plantažu čaja
· Ravana Ella slap
Tips&tricks:
· Iskoristite trgovine u centru Elle za kupnju poklona i odjeće. Cijene su ok, ponuda je raznolika a prihvaćaju i kartice. Na jednom mjestu ima puno toga!
· Raspitajte se kada vlak prolazi i zauzmite na vrijeme mjesto u hladu.
Šesta stanica – Mirrisa
Nakon 3 lijepa dana u Elli krenuli smo put nepreglednih plaža južne obale Šri Lanke. Putem smo stali u mjestu Buduruwagala da posjetimo ostatke budističkog hrama Raja Maha Viharaya iz 8. stoljeća. U ogromnoj stijeni su urezani likovi Budine pratnje sa 16 m visokim Budom u sredini, stvarno impozantan prizor.
Nastavili smo dalje, no prije nego smo došli na autoput stali smo da si vozač mazne jednu dozu njihove varijante pušenja; žvakanje duhana umotanog u lišće biljke betel premazane nekom kremom i još nekim orašastim supstancama. Izgleda puno gore nego što zvuči, usta i zubi su im jako crveni od toga i moraju to svako malo pljuvati. Not a pretty sight!
Anyways, nakon duge vožnje i nekoliko stanica za žvakanje i pljuvanje stigli smo u Mirissu, grad na obali s velikom plažom. Iako ovo mjesto kao nije za surfere valovi su ogromni, a plaža je nepostojeća, jer valovi u ovoj, monsunskoj sezoni dođu do terasa kafića. Ako želite mirnu plažu potražite Secret beach koja je zaštićena od valova i tamo možete lijepo chilati. Surferska sezona je naime između studenog i travnja što se vidi i po polupraznim kafićima i zatvorenim trgovinama uz glavnu cestu. No, manjak gužve nam uopće nije bio problem.
Zadnja stanica prije Colomba
Ova stanica je zadnja prije Colomba i priprema za let, a trebala je poslužiti kao odmor i relaksacija nakon intenzivnih 2 tjedna istraživanja unutrašnjosti. Budući da je monsunska sezona, kiša padne jednom dnevno, ispada se onako poštenski u 15-ak minuta i onda je ostatak dana vlaga 85-90 %. Temperatura je stabilna oko 27 stupnjeva po noći a 30 po danu. Veoma optimalno! Stvar popravlja vjetar od cca 9-10 m/s koji ne posustaje, nikada! Kad na to dodate nedostatak aktivnosti jedino što vam preostaje je ležanje po plažama i ubijanje dosade jambom.
Ovo je turističko mjesto pa su svi restorani i kafići orijentirani na zapadnjake tako da se nismo ni najeli nešto dobro kao ranije. Smještaj je bio mrak, kompleks od 8 apartmana okrenutih prema zajedničkom dvorištu punom palmi sa otvorenom kuhinjom u sredini. Lijepe i čiste sobe, obiteljska atmosfera jer domaćini žive tamo, ma super! Odmorili smo, imali smo ono pravo vruće ljeto na plaži ne radeći ništa, vozikali se skuterom po okolnim gradovima, istraživali ne tako skrivene plaže i spremni smo za zadnju stanicu – Colombo.
Obišli smo:
· Hram Raja Maha Viharaya (putem)
· Secret beach, Parrot rock, coconut tree hill
· Grad Galle,
· Japanska Pagoda mira u Rumassali
· Ravana Ella slap
Tips&tricks:
· Zouk beach bar u Mirissi ima dobru atmosferu, a konobari imaju besplatne male surf daske, samo ih pitajte.
· Ako plaćate ulaz u hram Budinog zuba, raspitajte se kada je izložen.
Zadnja stanica – Colombo
Ljetovanje u Mirissi je završilo i na redu je bila zadnja dionica putovanja – Colombo. Kako bi si uštedjeli koju kunu odlučili smo da ćemo zadnju dionicu ipak putovati vlakom. Ovaj put smo bili pametniji pa smo dan ranije s posuđenim skuterom otišli u susjedni grad i rezervirali karte za prvi razred. Jedini problem je bio što je vlak kretao oko 6 ujutro pa smo se morali, prvi put nakon dugo, rano buditi i žuriti nekuda. Stvarnost nam se vraća…
U Colombu smo proveli svega dan i pol jer nam je let bio u 2 ujutro, no bez obzira na to uspjeli smo ga doživjeti. Obišli smo tržnicu Pettah koja je doslovno kao manji kvart u Zagrebu. Ogromna gužva, svi viču, zovu, nude, sviraju, trube, pljuju – onako kako i treba biti. Nismo dugo izdržali pa smo se ubrzo našli u poslovnom središtu gdje smo si našli fini indijski restoran i nakon prosječne Mirrise nešto odlično pojeli.
Colombo je drugi svijet naspram Šri Lanke koju smo do sada gledali ali ipak sva ona ludnica i kaos su samo Tuk-tuk away. Dan istraživanja je brzo prošao pa smo to večer ali i dobar dio idućeg dana prije leta proveli na bazenu krova zgrade u kojem smo uzeli apartman uživajući u pogledu na nebodere Colomba.
Obišli smo:
· Pettah market, Dutch hospital (odličan Indijski restoran!)
· Galle Face beach
Važne informacije!
Avionska karta – let za Colombo smo bukirali u 2. mjesecu a polazak je bio 21. 07. 2023. godine. Nekoliko tjedana prije nego su karte kupljene smo intenzivno pratili SkyScanner stranicu da vidimo kako se kreću cijene i pogodimo trenutak u kojem su nešto niže. Ukupno nas je povratna karta po osobi stajala 750€. Let je bio s jednim presjedanjem u Dubai i ukupno je trajao 15 sati (5:35 Zagreb-Dubai, 4:45 čekanja u Dubai i 4:45 Dubai-Colombo). Sve ispod 2,5 sata za presjedanje u Dubai ju je jako knap, tako da je ovo bilo odlično.
Viza – vizu morate imati za ulazak u Šri Lanku, no proces da ju dobijete je veoma lagan i možete sve odraditi uz malo strpljenja sjedeći za laptopom. Iako na internetu možete naći posrednike koji za određenu naknadu sve odrade za vas, možete i sami bez straha. Na web stranici https://eta.gov.lk/slvisa/ popunjavate upitnik koji vas traži vaše podatke (osobni podaci, sa putovnice, podaci o dolasku i smještaju), platite karticom 50€ i to je to. Nakon par sati vrate vam mail da je viza odobrena. Vizu morate izvaditi unutar 90 dana, a vrijedi vam 30 dana. Par dana prije dolaska ćete još online popuniti obrazac za imigraciju (https://eservices.immigration.gov.lk/emb/eEmbarkation/) kojeg doduše možete i tamo, ali nakon dugog leta lakše je kada ništa više ne morate. Informaciju o tome ćete dobiti i u mailu potvrde vize. Sve dokumente isprintajte, u džep i to je to.
Vozačka – ako se želite okušati u vožnji, morate u Hrvatskoj izvaditi međunarodnu vozačku dozvolu (izdaje HAK, 22,5€). Nakon toga se još morate prijaviti za njihovu potvrdu da smijete upravljati, a to možete napraviti na dva načina:
1. S putovnicom, vozačkom dozvolama (običnom i međunarodnom) i kopijom vize osobno odete u njihov HAK u Colombu i na šalteru za međunarodne privremene vozačke izvadite njihov potvrdu. To vas košta 7€.
2. Online napravite račun na stranici https://aa.rento.lk/rento/ popunite zahtjev za izdavanjem vozačke i priložite skenove svojih dokumenata. Oni šalju potvrdu na adresu koju im kažete, pa je dobro da to napravite barem 2 tjedna prije dolaska i date adresu prvog smještaja ako znate. Mogu vam poslati i na mail sken originala koji si isprintate.
Ja sam išao drugom metodom jer da bi od aerodroma došli u njihov automobilistički savez treba vam cca 3 sata kroz gužvu. Ako ćete nakon leta biti par dana u Colombu, onda je to ok. Ako, kao mi, odmah idete dalje to i nije opcija. Ja sam se vozio s kopijom potvrde koju sam dobio na mail u kombinaciji sa svojom vozačkom (pravom i međunarodnom). Nije me policija niti jednom zaustavila da mogu tvrditi da je doista tako. Bilo kako bilo, pripremite se na neprestano korištenje trube, jer se svaka nakana u prometu (pretjecanje, skretanje, stajanje) izražava tako da potrubite par puta.
Cjepiva – nema obaveznih cjepiva i nismo morali piti antimalarike. Denga groznica je bila zabilježena na nekoliko mjest, a no oni to shvaćaju dosta ozbiljno i čim se pojavi odmah se sve zatvori i dezinficira. Nismo imali nikakvih problema tijekom boravka.
Transporti – ako ćete se često voziti tražite domaćina smještaja informaciju o dobrim i pouzdanim vozačima. Svi imaju svoje i rado će vam pomoći. Možete uzeti vozača koji će vam biti kao turistički vodič i plaćate ga po danu pa i njemu tražite smještaj (bez brige, domaćini imaju posebne, jeftinije, za njih). Ako ste kao mi i želite više istraživati sami, duže se zadržavati na određenim mjestima, možete svugdje naći drugog. Mi smo imali sreću da smo našli jednog koji je igrom slučaja bio u sitim gradovima kao i mi. A kada nije, sredio nam je dobru zamjenu. Slobodno ga kontaktirajte: Rishan Kumara Dayananda (009477160215, 0094771602158,rishankd@gmail.com, WhatsApp ok). Cijene su uglavnom 40-60 € po prijevozu za veće udaljenosti (2-3 sata vožnje).
Taksi – tuk-tuk je kralj. Iako se oko cijene možete cjenkati, uvijek ćete izvući deblji kraj. Ako ne dogovorite s domaćinom kvalitetan i pouzdan prijevoz, uvijek se možete osloniti na aplikaciju PickMe koja funkcionira kao Uber ili Bolt. Plaćanje doduše nisam uspio povezati sa svojom Revolut karticom, pa sam plaćao gotovinom, ali cijena koju vam ponudi kroz aplikaciju je uvijek za barem 30 % manja od one koju dobijete cjenjkanjem s taksistima uz cestu. Vožnja s tuk-tukom je iskustvo za sebe i samo se opustite, znaju oni što rade.. 
Vlak / autobus – cijene javnog prijevoza su jako pristupačne i uglavnom u svim mjestima postoje autobusi, a između svih većih destinacija postoji i mreža vlakova. Cijene su vrlo prihvatljive a korištenje tog načina prijevoza je iskustvo za sebe. Mi se nismo vozili autobusima ali dojma smo da je u njima jako vruće, pretrpani su i nismo sigurni kako funkcioniraju. Izgleda kao da je svaki bus firma za sebe jer na zadnjim vratima stoji lik koji zove i viče putnicima da odaberu baš taj bus. Vlakovi su ok i ako možete odaberite prvi razred (klima i nema gužve). 3. razred je za prave avanturiste.
Tehnički i praktični savjeti
Mobitel – u zračnoj luci telekomi imaju svoje prodavaonice gdje možete uzeti SIM karticu za mobitel. Mjesec dana, 50 GB prometa vas ispadne 7 € i to je stvarno isplativa investicija. Ne ovisite o wifi i u svakom trenu možete pogledati kartu, guglati nešto, provjeriti tečaj, naručiti taksi. Moja preporuka je Dialog (najveći provider s najvećom pokrivenosti signalom), platite, čovjek vam ubaci karticu i sve namjesti; 5 minuta posla.
Sigurnost – iako na stranici našem Ministarstva stoji da se putovanje ne preporuča iz sigurnosnih razloga (puč u 7. mjesecu 2022.) mi nismo imali nikakve neugodnosti ili probleme. Možda da ažuriraju web…
Utičnice – koriste utičnice tipa D ili M (s 3 ulazne pločice), a iako sam nosio adapter gdje god smo došli su imali spremne svoje.
Probava – izbjegavajte vodu iz slavina i sve što se nudi s ledom i takvom vodom. Vjerujte samo tvornički zatvorenim flaširanim vodama i provjerenim mjestima koji nude kvalitetan led od takve vode. Ako niste navikli na začinjenu hranu a želite sve probati neće na odmet biti tura probiotika prije leta, ali možete i bez toga.
Novac – u svakom smo mjestu uspjeli naći trgovine koje primaju kartice ali generalno taj način plaćanja nije toliko raširen pa je korisno imati gotovine sa sobom. Dio smo razmijenili odmah u zračnoj luci a dio po potrebi. Kada tražite mjenjačnice tražite draguljarnice (jewlery shop), oni obično imaju najbolje tečajeve. Valuta zna dosta varirati i negdje se možete cjenkati, ali uglavnom su tamo fer.
Klima – klima je tropska i zbog svoje blizine Indijskom oceanu i ekvatoru podložna monsunima. Prosječna temperatura je 30 °C osim u planinskim dijelovima centralne Šri Lanke gdje zbog nadmorske visine bude hladnije (12 ujutro, 21 tokom dana). Jugozapadni dio otoka je u monsunskoj sezoni od svibnja do listopada a sjeveroistočni od prosinca do travnja. Vlaga je visoka, pogotovo ako potrefite monsunski dio otoka. Iskustveno, u dijelu otoka gdje su monsuni je jednom dnevno pala kiša, a ostatak dana je bilo vruće s velikom vlagom (85-90 %).
Hramovi – za ulazak u hramove muškarci moraju imati pokrivena koljena a žene koljena i ramena. Obično na ulazima nude za iznajmiti sarong, no možete ponijeti svoje i uštedjeti. Ili se obucite odmah prikladno i izbjegnite obuci-skidaj radnje.
Alkohol – vino je skupo, pivo također (3 € za 6 dcl). Ako ste pivopije onda na izbor imate lokalni Lion koji je onako žujast, a od stranih Guinness i Carlsberg.
Fotografije i tekst: Aleksandar Borojević