Sve više je leptira i divljih pčela u Zagrebu zahvaljujući odgođenoj košnji trave. Livadno cvijeće oprašivačima je dragocjen izvor hrane. Zato se na sve više travnjaka u gradovima među kojima je i Zagreb, odgađa košnja.
Livada leptira u parku Maksimir već se petnaestak godina kosi samo jedanput godišnje. Zahvaljujući tome na toj se livadi sada mogu opaziti divlje pčele, muhe lebdjelice i leptiri koji se tamo nisu vidjeli godinama.
S takvim pozitivnim utjecajem odgođene košnje na oprašivače Javna ustanova Priroda Grada Zagreba javnost je upoznala uoči Svjetskog dana pčela koji se obilježava idući tjedan. Tim se danom slave svi oprašivači, životinje ključne za opstanak ekosustava i opskrbu ljudi hranom.
„Gradovi imaju važnu ulogu u očuvanju bioraznolikosti naše zemlje. Oni brojem vrsta i brojnošću oprašivača nerijetko nadmašuju ruralna područja s jednoličnim poljoprivrednim površinama. Životinjice koje u potrazi za hranom oprašuju biljke, ne smiju gladovati. Travnjaci trebaju ostati prošarani cvijećem, a ne se prečestom košnjom pretvoriti u ono što biolozi nazivaju zelenim pustinjama“, kazala je dr. sc. Biljana Janev Hutinec, voditeljica istraživanja i razvoja u Javnoj ustanovi Priroda Grada Zagreba.
Najvažniji oprašivači u ovom su dijelu svijeta divlje pčele, leptiri i muhe lebdjelice koje izgledom sliče pčelama i osama.
U Hrvatskoj postoje režimi odgođene košnje – tzv. livade niskog i livade visokog cvata. Na livadama niskog cvata cvjetaju, među ostalima, tratinčice i maslačci, a na livadama visokog cvata žabnjaci, livadne kadulje, zečine i druge biljke visokih peteljki.
„Odgođenu košnju mnogi smatraju tzv. neurednom prirodom, no u prirodi ne može sve biti kao po špagi. Prirodu trebamo pustiti da bude priroda! Tada priroda posloži priču baš onakvom kakva ona treba biti“, istaknula je Biljana Janev Hutinec.
Pojasnila je da to ne znači da ljudi trebaju dići ruke od brige za prirodu. Kada bi izostao utjecaj čovjeka, Hrvatskom bi dominirala šumska klimazonalna vegetacija. To znači da bi zemlja bila prekrivena šumama. Negdje je utjecaj čovjeka na travnjake neposredan, a negdje posredan, primjerice preko domaćih životinja na ispaši. Ekstenzivna umjesto intenzivne poljoprivrede tako ima pozitivan utjecaj čovjeka na prirodu.
Travnjak, dakle, kako bi ostao travnjak, mora se kositi, a najbolji način za to u gradovima je rotiranje košnje, tj. s vremenskim odmakom kositi njezin dio po dio kako bi oprašivači stalno imali dovoljno hrane.
Fotografije: Javna ustanova Piroda Grada Zagreba