Vita Barbić mlada je atletičarka iz Zagreba čiji uspjesi već odavno privlače pažnju hrvatske, ali i svjetske sportske javnosti. Članica AK Dinamo-Zrinjevac europska je prvakinja do 18 godina te 4. na svijetu do 20 godina u bacanju koplja!
Da se radi o iznimnom talentu govori činjenica da Vita Barbić uspješno trenira dvije discipline, bacanje koplja i diska. I u obje je uspješna, osvaja medalje, pa je uz koplje na istome natjecanju u istome danu osvojila i broncu u bacanju diska. I to nije prvi put da je mlada Zagrepčanka osvojila medalje u dvije različite discipline u razmaku od samo nekoliko sati.
– Na mlađe juniorskom prvenstvu Balkana u Mariboru bila sam zlatnu u bacanju koplja, ali i u bacanju diska. To je natjecanje bilo glavna proba za Europsko prvenstvo za mlađe juniore (U-18). Inače, godinu dana ranije, posljednjeg dana Europskog juniorskog prvenstva u Jeruzalemu, bila sam četvrta u bacanju koplja. Lani me je medalja zaobišla, ove nije, a imam i medalju s olimpijskog festivala mladih.
Uz to Vita Barbić je hrvatska mlađejuniorska rekorderka u bacanju koplja, a vrijedno je spomenuti da je njezin rezultat kojim je pobijedila u bacanju koplja u Banskoj Bystrici (61,07) uz hrvatski, također i rekord europskih prvenstava te najbolji svjetski rezultat u spomenutom uzrastu. Impresivno, zar ne?!
Kako ste završili u atletici?
– Za sve je kriva moja sestra Klara. Jedan smo dan šetale prema Maksimiru i Klara je vidjela plakat Dinamo-Zrinjevca “učlani se najbolji klub u Hrvatskoj”. Odmah je htjela probati, a mene su morali nagovarati mjesec dana, ali kad sam probala, bila je to ljubav na prvi trening. Otad mi je to najdraža stvar u životu i nikad nisam ni pomislila trenirati nešto drugo. U početku sam trenirala sve discipline, sve osim trčanja. Mrzila sam trčati i svaki put kada bi na rasporedu bilo trčanje, uvijek bih izmislila razlog da ne trčim – rekla je učenica trećeg razreda Prirodoslovne škole Vladimira Preloga.
Mama Marija je stomatologinja, tata Ljubo veterinar, a sestra je u međuvremenu otišla na studij u Boston.
– Rekla sam mami da, ne krene li mi dobro u sportu, uvijek mogu biti stomatologinja. Da se nastavi obiteljska tradicija – kaže Vita.
A odlazak na studij u Ameriku?
– Iskreno, sve više razmišljam o tome da ostanem ovdje, jer kako vrijeme ide i kako ostvarujem rezultate, shvaćam koliko potpore imam od svih u Hrvatskoj, od trenera, kluba, Saveza, HOO-a. I kroz ozljede, i kroz dobre faze, imam sve što mi treba. Amerika me ne privlači, jer bih radije pokazala da se i ovdje može ostvariti apsolutno sve, ne treba uvijek bježati iz Hrvatske. Ako želimo da ovdje bude bolje, netko treba pokazati da se i tu može. Imam sve što mogu poželjeti, tako da svoju budućnost vidim tu. Trener smatra da sportaš ne smije biti samo sportaš, već treba biti kompletna osoba. Zato me potiče da se razvijam i u školi, da budem odlična učenica. Naučila sam se i organizaciji vremena i stižem što god hoću. Izlazim s prijateljima, obožavam crtati, iz hobija igram i neke druge sportove… Pokušavam držati školu na visokoj razini, to je uvijek bilo bitno mojim roditeljima, treneru i meni. Školovanjem si mogu osigurati stabilnost, jer u sportu mnogo stvari može poći po krivu. Tako si smanjujem pritisak očekivanja u sportu.
Je li moguće da i vas za četiri godine vidimo na Olimpijskim igrama u Los Angelesu?
– Napravit ću sve da mi se taj san ostvari. Četiri godine dugačko su razdoblje, svašta se može dogoditi. Nadam se da će me do tada zdravlje poslužiti. Sad, hoću li u Los Angelesu nastupiti u bacanju koplja ili diska, to je veliko pitanje – ističe Vita Barbić.
Za Vas kažu da ste prilično vesela osoba?
– Istina, uvijek sam nasmiješena. Volim komunicirati s ljudima, želim pokazati da vrhunski sportaši, a za sebe smatram da jesam u svom dobnom uzrastu, mogu biti dobri, a ne zločesti kao neki…
Vita Barbić nastupila je na Svjetskom juniorskom prvenstvu u Limi, a u glavnom gradu Perua nadmetala se s puno starijim djevojkama. No, navikla je već na to.
– Za mene je sezona završila onog trenutka kada sam osvojila zlato i broncu u jednom danu, u razmaku od samo nekoliko sati, na Europskom prvenstvu do 18 godina u Banskoj Bistrici. Tako da je nastup na juniorskom SP-u te po povratku na Hanžeku samo bonus. To su natjecanja bez opterećenja i pritiska. Ta dva natjecanja jedna su vrsta nagrade za mene na kraju sezone – rekla je Vita.
Na Europskom prvenstvu u Banskoj Bistrici zlatnu i brončanu frizuru napravila je sestra. Tko je zadužen za sretne pletenice kad nje nema?
– Mia Wild. Ona je to dobro napravila prošle godine kada smo bili na Europskom kadetskom prvenstvu u Jeruzalemu – reći će Vita.
Koliko ćete dugo bacati usporedno koplje i disk?
– Da se mene pita – što dulje. U disk sam se zaljubila kao djevojčica kada sam gledala Sandru Elkasević i željela sam biti poput nje. Opet, u koplju imam za sada bolje rezultate… Htjela bih ostati u ovom sportu što duže jer mi je to prva ljubav, moj život. Uvijek sam se zezala sa sestrom da ćemo ići na veteranska natjecanja i tamo osvajati medalje ako ih ne bude ranije, ha-ha, zaključila je Vita Barbić.
Članak u suradnji s HOO.
Fotografije: Getty images, Vita Barbić – privatni album