Vodič kroz Bali – otok bogova

Bali je pokrajina te jedan od 17.508 otoka Indonezije. On je pravi rajski otok prepun plantaža kave, riže, duhana i kokosovih palmi te beskonačnim pješčanim plažama i valovima koji će vas ostaviti bez teksta.

Piše: Aleksandar Borojević

Ime otoka Bali znači „jutro svijeta“, „otok bogova“ i „posljednji raj na zemlji“ što smo potvrdili iz prve ruke.

Nekoliko općih informacija:
 Glavni grad provincije je Denpasar i najveći je grad na Baliju
 Valuta je indonezijska rupija (za 1 EUR dobijete cca 17.000 rupija, oznaka IDR)
 Službeni jezici su indonezijski i balinežanski no služe se i engleskim (barem svojom varijantom engleskog)
 Najraširenije religije su hinduizam (86,91 %), islam (10,05), kršćanstvo (2,35 %) i budizam (0,68 %). Iako je najraširenija vjera u Indoneziji islam (87 %), Bali je izuzetak.
 Površine je 5.780 km 2 a za usporedbu Istra je na 2.813 km 2
 Stanovnika ima 4.415.100 od čega je u Denpasaru 726.808
 Vozi se lijevom stranom ulice

Krećemo!

U jednom od ranijih putopisa (Šri Lanka) sam spomenuo kako smo Dušica i ja jedni od onih putnika koji ne vole da im drugi diktiraju ritam i vrijeme pa je tako bilo i na Baliju. Ovo je zapravo bilo naše prvo veliko zajedničko putovanje i ovdje smo kalili zanat. Planiranje je trajalo, istraživalo se na internetu što vidjeti, a što ne. Tražili su se prioriteti, a budući da niti jedno od nas nije vično surfanju taj dio ponude Balija smo mogli preskočiti.

Opet, neki ljudi vole taj osjećaj bezbrižnosti na putovanjima i vidim u tome ljepotu, jer nema ljepšeg kad se probudiš ujutro, doručkuješ svježe ubrano voće i prepustiš se uživanjima ovog prekrasnog otoka bez stresa traženja prijevoza, planiranja, zvanja smještaja. No ima i onih poput nas kojima to dođe kao avantura za sebe i samo pojačava iskustvo putovanja. Planiranje se svodilo na čitanje raznih putopisa i bilježenje zanimljivosti. Zadnja faza je bila Google maps i stavljanje svih želja na kartu. Točkice su se polako grupirale i iscrtavale put kojim ćemo na kraju poći. Kao pravi avanturisti bukirali smo si samo smještaj za prva 3 dana kako bi kvalitetno odmorili nakon duuuugog i iscrpljujućeg leta.

Naše putovanje Balijem:

 Slijetanje u Denpasar i odmah taksijem u Sanur
 2 noćenja u Sanuru
 6 noćenja u Ubudu
 1 noćenja u Padang Baiu
 4 noćenja na Gili Air otoku
 3 noćenja u Sanuru
 3 noćenja na poluotoku Kuta-Selatan

Prva stanica – Sanur

Kako to i biva, prve stanice su predviđene da se preživi jet lag iliti vremensku desinkronizaciju tijela nastalu kao posljedica letenja zrakoplovom kroz više vremenskih zona. Putovanje je trajalo 32 sata, spavalo se posvuda, jelo također a vrijeme se kratilo yambom. Imali smo sreće da smo oboje imali Diners kartice sa sobom pa smo vrijeme mogli skratiti u lounge barovima na svim aerodromima (ulaz besplatan, hrane i pića u izobilju a čak sam se i otuširao u Singapuru; također sve besplatno.

Nekako smo se dokopali Balija i za kraj (ili početak) nam je ostalo još domoći se smještaja kojeg smo bukirali iz udobnosti doma. Nakon nekog vremena i dogovaranja s taksistima uputili smo se u 45 minutnu vožnju do prvog smještaja u Sanuru. Iako je bilo rano poslijepodne kada smo stigli oboje smo se onesvijestili na krevetima jer nas je 32 sata putovanja poštenski iscrpilo. U jutro drugog dana smo tek uspjeli doživjeti u kakav smo rajski vrt dospjeli. Naime, smještaj je bio kod jedne obitelji u vrtu (kompleks od 3 apartmančića) koji je prepun raznog bilja, cvijeća, drveća, ptičica, zečića.

Preostala dva dana smo iskoristili za punjenje baterija uživajući u kupanju i izležavanju na plaži, šetnjama te posjetom noćnoj tržnici s drangulijama i odličnom i raznovrsnom lokalnom hranom. U apartmanu do nas smo upoznali simpatičnog francuza Martina koji nas je iduće jutro odveo na yogu u studio uz plažu izgrađen isključivo od bambusa. Odlično iskustvo! Martin je inače fotograf pa smo mu pomogli tako što smo ga “bukirali” za foto session preko AirBnb-a (za koji nam je on dao lovu) a mi mu ostavili odlične recenzije. Zahvalio nam se s odličnim savjetima što i kako vidjeti na Baliju i preporučio nekoliko odličnih restorana, trgovina, masaža i atrakcija.

Obišli smo:
 Fairmont Sanur beach resort
 Night market
 Restorani Curry in Bali i Gateway of India
 Power of Now yoga centar

Tips&tricks:
 Sačuvajte živce pokušavajući dozvati taksi aplikacijom na aerodromu, dozvolu imaju samo određeni
taksisti i cijena je takva kakva je, go with it.

Druga stanica – Ubud

Plaže i opuštenost Sanura smo zamijenili vrevom Ubuda, grada u unutrašnjosti koji je poznat kao tradicionalno mjesto bogato kulturom, plesom i umjetnošću (kiparstvo u kamenu i drvetu, slikanje) u okolici kojeg je mnoštvo hramova i prirodnih atrakcija. Ubud je svojim uskim ulicama, masom trgovinica, tržnicom i cjelodnevnom vrevom ljudi totalna suprotnost od Sanura. Ovdje ćemo ostati 6 dana i on će nam biti baza za istraživanje okolice.

Smještaj je nešto drugačiji nego u Sanuru, nema dvorišta i smiraja, već je ovo kompleks od 9 stanova s
centralnim dvorištem u kojem je puno zelenila, vode i hram. Svaka obitelj u svome dvorištu ima hram koji je pozicioniran tako da se nalazi u kutu koji je najbliži “majci”; svetom brdu (aktivni vulkan Agung) na kojem žive bogovi. Voda je isto tako element koji je vrlo bitan u životu Balinežana jer predstavlja život pa se tako u svakom dvorištu može pronaći tekuća voda i ribnjaci s ribama. Balinežani nemaju visoke zgrade, uglavnom su visina kao i najviša stabla koja postoje na otoku jer smatraju da sve iznad krošanja drveća je mjesto bogova.

Sve nam je to objasnio vlasnik Wayan (koji se bavi izradom skulptura u drvetu i atelje mu je na ulazu u kompleks) uz večernje druženje gdje smo ga upoznali s rakijom iz Daruvara, a on nas s arakom iz Ubuda (rakija od kokosa).
Budući da smo u Ubudu ostali duže, dane smo si podijelili na one koje ćemo provesti hodajući po gradu, obilazeći trgovine, hramove, restorane, tržnice i parkove te one koje ćemo iskoristiti na motoru istražujući okolicu i unutrašnjost otoka. Ako ste tip za avanture i dovoljno hrabri za skuter onda je ovo mjesto za vas. Hramovi, rižina polja, plantaže kave i nebrojeno vodopada. A svaki vodopad je priča za sebe jer sam dolazak do njega je avantura gdje se prolazite kroz tunele u stijenama i guste šume. Nešto predivno; neviđeno, ni prije ni poslije.

Planinarenje na vulkan Batur

Od svega niže navedenog ističe se jutarnje planinarenje na vulkan. Preko AirBnb-a sam zakazao planinarenje na vulkan Batur (1717 m) koji je zadnji puta bio aktivan 2000. godine, a zadnju veliku erupciju je imao 1968. godine čije se posljedice još vide. Vozačica me je pokupila u 2:30 h u Ubudu, a prije toga je pokupila dvoje Francuza u Sanuru, Thea i njegovu curu. Tako smo nas troje, pod svijetlima baterija, krenuli gore, uz još cca 200 ljudi. Nisu svi kretali s iste točke tj. s iste strane planine. Naša je imala start na nešto ispod 1000 m nadmorske visine i u iduća 2 sata smo prevalili razliku od 700 m. Staza je bila dosta prašnjava i ne baš lagana za kretanje jer njihovo stijenje nije kao europsko i dosta se runi, a ne pomažu ni motori koji stalno prolaze i dižu prašinu. Oni u biti kupe ljude koji su se precijenili i sada ne mogu hodati više. Hej, sve je biznis! Nadomak vrha smo stali, sjeli na klupice, a naš vodič Nik nam je otišao pripremiti doručak: sendvič od banana, kuhana jaja, mandarine, čokoladicu i crni čaj. U idućih sat i pol smo uživali u izlasku Sunca s pogledom na aktivni vulkan Agung (3031 m) koji je izbacivao lavu mjesec prije, a tada je samo povremeno dimio. Na njega se ne smije penjati niti prilaziti bliže od 4 km od kratera.

Agung je najviša planina/vulkan na Baliju i njega smatraju svetim mjestom gdje žive bogovi. Nakon izlaska smo otišli na vrh Batura, obilazili mjesta gdje vulkan još uvijek ispušta paru i dim.

Nakon toga smo krenuli prema autima, a dan je otkrio da nas je silazak (a i uspon koji nismo baš vidjeli) vodio kroz predivnu visoku šumu i na kraju kroz polja rajčica, mladog luka i chilli papričica. Kada smo stigli do auta krenuli smo dalje prema obližnjim toplicama gdje smo se opustili u vulkanskim izvorima vruće vode.

Nakon završetka ove rajske noći Dušica i ja smo se počastili masažom u izvrsnom masažnom centru Jembawan Spa (na preporuku prethodno spomenutog Martina).

Leaving Ubud

Došlo je i vrijem da se napusti Ubud pa smo si do idućeg odredišta uzeli taksi jer javni prijevoz nije baš
najpouzdaniji na Baliju. Taksi nam nije poslužio samo kao prijevoz od A do B već smo se dogovorili s vozačem da obiđemo neke znamenitosti koje su nam bile predaleke za skuter. Posjetili smo najveći hram na Baliju kojeg smatraju najvažnijim jer se između ostalog nalazi i na svetoj planini; vulkanu Agung. Sam vulkan nije bio vidljiv (zbog oblaka) kada smo došli jer, kako kaže vodič, jutro je sveto i samo se onda vidi. Hram je gotovo kompletno uništen u erupciji 1963. i u potpunosti obnovljen do 1968. koristeći vulkansko stijenje i lavu koja ga je uništila.

Zato se i razlikuje od ostalih hramova po svojoj specifično tamnoj boji. Inače, gotovo sve atrakcije na Baliju se plaćaju, od vodopada do hramova.. Negdje je ta cijena simbolična; 20.000 rupija po osobi (1,2 € kn), no ovaj je bio poseban. Ulaznica je 60.000 rupija (3,6 €) po osobi, a u cijenu je uračunat vodič i transport do samog ulaza u hram. Transport je na motoriću i voze nas nekih 300 metara. Tu nas vodič prepušta drugom “vodiču” čija cijena nije uračunata u cijenu karte i trebamo ga platiti dodatno. Čim smo sišli s motora dočekala nas je vojska prodavačica koje uvaljuju blagoslove koje „moramo“ prinijeti bogovima. Ne snađeš se i to je to; lakši za još 100.000 rupija. Naravno da se moglo i bez toga. No, to na stranu, hram je stvarno lijep i ogroman i velika je preporuka svakome tko posjeti Bali.

Obišli smo:

 Hramovi Goa Gajah hram (poznat kao i Elephant cave), Pura Mengening, Pura Tirta, Besakih Mother
temple
 Vodopadi Kento lampo, Tibumana, Tegenungan, Tukad Cepung
 Park leptira Kemenuh gdje leptiri sami slijeću na ruke a može se vidjeti sve faze razvoja; od ličinki do
raznih vrsta kukuljica i mladih leptira. Imaju ljude koji “pomažu” leptirima da izađu iz kukuljice.
 Tegalalang rižina polja

 Bali Pulina plantaža kave – vrhunski uređena poučna staza s iznimno uljudnim vodičima koji objašnjavaju svaki korak izrade kave, krasan krajolik, kušanje 10 vrsta kava i čajeva – sve džaba! Čak je i wc jedan od najljepših koje smo vidjeli, a bome smo vidjeli svašta.
 Bali swing – iako tih ljulji ima posvuda ove su najpoznatije i nekako se čine najvećima. Dokaz su i autobusi azijata koji su nas tamo dočekali. Ulaz je skup, ljulja još skuplja – 35 dolara je oboje.
 Sveta šuma majmuna – utočište i hram za majmune u samom centru Ubuda. Šuma je ogromna, prava
džungla i u njoj se majmuni slobodno kreću. Neki izađu van i može ih se vidjeti kako uz štandove dočekuju turiste u nadi da će im preoteti nešto za jelo. Majmuni koji su unutra su uglavnom pitomi, sve dok se pridržavamo određenih pravila.
 Vulkan Batur (noćno planinarenje) i Batur izvori vruće vulkanske vode
 Tirta Ganga kraljevski vodeni vrtovi
 Gradska tržnica

Tips&tricks:

 Bali swing – dajte dečkima još neku kintu u džep i spremite se za letenje
 U šumi majmuna izbjegavajte nošenje boca vode i vrećica, direktne poglede u oči i pokušaje dodirivanja i hranjenja majmuna. Čim snime da nešto vadite iz torbe na radaru ste im.
 Gradska tržnica je prepuna drangulija i suvenira, a naša je preporuka da ovdje uzmete eventualno magnete i zgodne platnene vrećice s debelim cjenjkanjem. Roba se može naći u trgovinama na ulicama Ubuda: kvalitetnija i možete platiti karticom.
 Nemaju sve trgovine naznačene cijene pa se zna dogoditi da vam na kasi oni računaju. Trgovine Coco mart imaju naznačene cijene, može se platiti karticom!
 Najpopularniji yoga centar je Yoga barn no mi smo otišli u Taksu yoga centar (na Martinovu preporuku,
opet). Imaju drop-in tečajeve za razne vrste i cijene su povoljne (7 €). Odlično iskustvo jer se nalaze u šumi.
 Masaža u Jembawan Spa.

Treća stanica – Padang Bai

Nakon lijepo provedenog dana stigli smo na destinaciju koja nam je trebala biti dom iduća 4 dana i odakle bi se zaputili na Gili otoke. Radi se o lučkom gradu Padang Baiu za kojeg smo znali da nema nešto za ponuditi ali da ima dvije lijepe plaže. Očekivao sam slatko malo mjestašce kakvih ima milijun na Jadranu. Ali ne! Mjesto je divlje, prljavo, štakori po ulicama, a jedan se čak popeo na drvo ispred našeg balkona i jeo neke plodove. A smještaj, sagrađen negdje u 50-ima i nije baš održavan i moderniziran od onda; jedna utičnica u cijelom “apartmanu”. Wc jad i bijeda, staklo balkonskih vrata razbijeno i slijepljeno širim selotejpom, rupe u posteljini, prekidači vire iz zida.

Stvarno najgore do sada ali kako bi se reklo you win some you lose some. Jedina svijetla točka je familija koja vodi hotel, jako su dobri, srdačni i trude se pomoći maksimalno. Unatoč tome što smo neplanski otkazali jedno noćenje, vlasnik apartmana nam je sredio karte za Gili po najpovoljnijoj cijeni a čak je ruksake i Dušicu odvezao do luke iz koje se polazilo. Nakon što smo došli k sebi, sjeli smo u jedan od rijetkih kafića koji je izgledao cool i krenuli tražiti smještaj na Gili te ekspresno skratili boravak ovdje. Našli smo, pa nam je taj još jedan dan ovdje bio lakše za podnijeti. Idući dan smo ponovno uzeli motor da obiđemo lokalne hramove i plaže. A plaža – raj!

Mislim, čim se naplaćivao ulaz za motore i aute bilo je za očekivati da će biti barem ok. A kad ono najbolja plaža u ova 3 tjedna Balija! Dugačka i široka plaža, bijeli pijesak, lijep ulaz u vodu, nekolicina lokalnih warunga (trgovina i restorančića), ležaljke za iznajmiti i sve jeftino. Čak smo sreli čovjeka koji prodaje drangulije a na kada je saznao odakle smo brzo se vratio
sa šakom kuna koje nam je htio prodati. Proveli smo ovdje cijeli dan, samo da što manje boravimo u sobi. Iduće jutro smo se pokupili i pravac Gili!

Obišli smo:
 plaža Bias Tugel
 Silayukti Temple

Tips&tricks:
 samo plaža, no tricks, samo plaža tu vrijedi

Četvrta stanica – Gili Air

Gradsku vrevu i užurbanost, obilaženja raznih hramova i atrakcija smo zamijenili s mirom i spokojem plaža otočića Gili Air. Gili otoci se sastoje od tri vrlo mala otoka nekakvih 100 km od obale Balija, kraj Lomboka. Otoci su zaista vrlo mali, ovaj naš se mogao obići za cca sat vremena, a svi otoci su međusobno udaljeni 1 km.

Iako je prvotni plan bio da idemo na Gili Meno, budući da nismo mogli naći zadovoljavajući smještaj, a opečeni iskustvom u Padang Baiu odlučili smo se za Gili Air. Sva tri otoka su samo plaže, plaže i plaže.. Istina, treba naći one koje imaju najbolje ulaze ali bez obzira na to, samo plaže. Jedino Gili Trawangan odskače, on je više tip Zrća. Iz Padang Baia smo putovali hidrogliserom koji velikom brzinom juri po ogromnim oceanskim valovima pa ako slabije podnosite ljuljanje budite spremni (ponesite vrećicu).
Ovdje su nam dani provedeni u istom ritmu; doručak pa kava i pravac plaža. Na plažu smo morali doći i prije 10 jer zbog izraženih plima i oseka treba se doći kada je razina mora najviša. Nakon što se povuče ostaje pojas od cca 200-300 metara plićaka koji se vrlo brzo osuši i nije baš za kupanje. Ali barem ostavi za sobom milijune školjkica i koralja! Na plažama smo bili do predvečer sto je tu relativno rano jer Sunce zalazi oko 18 sati (zima). Nakon toga ručak/večera i kući na tuširanje.

Smješten u sredini otoka, ovaj kompleks od 3 slatka bungalova se nalazi u ogromnom dvorištu punom raznog drveća i cvijeća ispod velikih palmi kokosa. Bungalove vodi i održava jedna obitelj tako da je osjećaj onako domaći. Kupaonica je bila vrh; poluotvorenog tipa tako da je svako tuširanje bilo kao da smo vani. Tu je još bio i zajednički prostor na kojem nam je domaćica Tati posluživala doručak svako jutro. Tati je zapravo i vrhunac ovog smještaja jer je tako uljudna, mirna, uslužna i skroz nenametljiva u tome. Sve će pomoći i napraviti, a da nemaš dojam da joj je imalo teško. Od uređivanja okoliša s mačetom do kuhanja doručka pa sve do toga da nam je došla odstraniti pauka koji nam se nastanio u sobi uz komentar pauku “I’m sorry my brother”. A bio je velik, jaaako velik i možda otrovan. Uglavnom, Tati nas je oduševila!

Mir i spokoj su samo povremeno remetile kokoške i pijetao (u jutro, ali ono, 5 u jutro) i džamija s molitvama. Džamija je pobijedila, većinu dana se čula a najglasnija je bila oko 5/6 h u jutro kada cijeli otok šuti. Iako je Bali i većinom hinduistički, Giliji su, kao i ostatak Indonezije, muslimanski. Malo nam je nedostajao Bali u svom šarenom i privatnom hinduizmu. Sve u svemu, ovo je bilo guštanje do maksimuma!

Obišli smo:
 cijeli otok pješke ��
 samo plaže

Tips&tricks:
 3 su otoka i razlikuju se po ponudi; Gili Trawangan – partijana, Gili Meno – osama, Gili Air – miran ali ima kafića.
 po dolasku se može unajmiti konj koji vozi prtljagu ali se može i pješke do smještaja, sve je blizu
 na otoku nema prijevoznih sredstava
 struja često nestaje ali su opskrbljeni agregatima
 minimalno dućana, ali zato ima Jovanka store
 povoljna kupnja kokosovog domaćeg ulja koje smo nosili doma

Peta stanica – Sanur 2.0

Nakon Gilija smo se željeli vratiti u Sanur, na poznato i provjereno mjesto. Čak smo i kontaktirali bivše najmodavce u nadi da ćemo moći ponovno biti u onom divnom vrtu no nažalost bili su bukirani. Istraživanje tržišta nam je donijelo jedno mjesto koje je isprva bilo izvan našeg budžeta ali srećom bogovi AirBnb-a su se smilovali u oblikunekakvog popusta. Povedeni iskustvom u Padang Baiu, pomno smo istražili ovo mjesto; detaljno pregledali slike i pročitali između redaka svih recenzija. Kuća tj. kompleks od nekakvih 8 stanova sa zajedničkim dvorištem i bazenom je bila na odličnoj lokaciji, svega 150 m od starog stana, jako blizu plaže i glavne ulice. Tri dana koja smo ovdje proveli smo usmjerili prema uživaju na provjerenim plažama i trošenju novaca jer nema smisla vraćati se s parama. A bio je tu i bazen!

Obišli smo:
 sve isto kao i prvi puta
 yoga buvljak na plaži

 par dobrih restorana; naša preporuka su Curry in Bali i Gateway of India

Zadnja stanica – Kuta-Selatan

Nakon Sanura smjestili smo se na poluotok Bukit (Kuta-Selatan), mjesto Ungasan. Mala kućica sa svojim vrtom i vanjskom kuhinjom i spavaćoj sobi u potkrovlju, u mirnoj ulici. Možda nekako i najljepše za kraj. Ovdje smo se čak osjećali tako slobodno da smo i kuhali. Skuter je opet bio na repertoaru i omogućio nam da istražujemohramove i plaže.

Posjetili smo hram Uluwatu (ulu – rub, watu – litica) koji je smješten na zapadnoj obali poluotoka Bukita na samom rubu litice s kojeg se pruža predivan pogled na Indijski ocean. Nema ništa do Antarktike! Hram je sagrađen oko 11 stoljeća i trenutno su jedini stanovnici Makaki majmuni. Lukavi majmuni su naučili kako ukrasti stvari od turista i cjenkati se s njima kako bi ih vratili a zauzvrat dobili voće ili neku drugu hranu.
U sklopu hrama se svakodnevno održava tradicionalni Kecak fire dance u kojem se prikazuje Ramayana, odnosno priča o princu Rami. Ramayana je jedan od najstarijih i najvažnijih Indijskih epova.

Ukratko, Kecak se bazira na dijelu epa gdje princ Rama, njegova žena Sita i brat Rama prognani od strane Raminog oca završe u šumi gdje ih pronalazi zli kralj Ravana koji uz pomoć magije, prevare i zlatnog jelena uspije ukrasti lijepu Situ. U priču ulazi kralj majmuna, bijeli majmun Hanoman koji je veliki pobornik Rame. On im obećaje pomoći i odlazi u Ayodhyu, prijestolnicu zlog Ravane gdje susreće Situ i poručuje joj da je Rama želi spasiti. Tada Hanoman uništava hram no biva zarobljen. Ravana ga tada sveže i pokuša spaliti no Hanoman zbog svojih nadnaravnih moći to preživi i spasi se. Ovaj ep uz glumce prati i zbor od 70 muškaraca koji plešu i pjevaju ali i služe kao naratori događanja u epu.

Zadnji dan ovdje smo iskoristili da posjetimo Garuda Wisnu Kecana kulturalni park. To je oooogroman park posvećen hinduističkim božanstvima u kojem se uz razne kipove može posjetiti kino, otvoreni amfiteatar u kojem se svaki puni sat nešto održava i niz trgovinica. Kipovi su ooogromni, ali ono huge! Najveći je posvećen Garudi i Wisnu.

Garuda je polu čovjek polu orao koji predstavlja lojalnost, nesebičnost i slobodu a ujedno je zaštitni znak Indonezije. Njega jaše Wisnu, bog zaštitnik Svemira. Ovaj kip je visok 120,9 metara što je 35 metara više od Kipa slobode i time je 4. najviši kip na svijetu. Lijep završetak ovog putovanja.

Obišli smo:
 hram Uluwatu
 plaže Thomas beach, Bingin i Pantai Balangan
 kulturalni park Garuda Wisnu Kecana

Tips&tricks:
 u kulturalnom parku je ogromna trgovina sa suvenirima, cijene su na razini onih koje cjenkanjem dobijete na tržnicama i može se plaćati karticama. Iako smo već bili krcati suvenirima dali smo si i ovdje oduška. Iako se ulaz naplaćuje, može se sve razgledavati (predstave, izložbe, šetnja, parkovi) a za cijenu karte dobijete vaučer u restoranu za desert ili piće.
Slike:
 17 – Uluwatu hram na litici
 18 – Kecak fire dance
 19 – Najjužnija točka Balija, iza ništa do Antarktike
 20 – Kip Vishne u Kecana kulturalnom parku
 21 – Kip bogova Vishne i Garude

Važne informacije!

Avionska karta – let za Bali smo bukirali krajem 3. mjeseca a polazak je bio 31. 07. 2019. godine. Nekoliko tjedana prije nego su karte kupljene smo intenzivno pratili SkyScanner i Aviokarte.hr stranicu da vidimo kako se kreću cijene i pogodimo trenutak u kojem su nešto niže. Ukupno su nas dvije povratne karte s Emiratima izašle 1.300 €.
To je bila najjeftinija varijanta s dva presjedanja i nešto dužim čekanjima. Ukupno je let tamo trajao 32 (!) sata s dva presjedanja; Dubai (10 sati čekanja) i Singapur (7 sati čekanja). Ima i opcija s manje čekanja/presjedanja ali koštaju više.
Viza – za ulazak u Indoneziju nije potrebno vaditi vizu, ali je potrebno odraditi emigracijsku prijavu ili Visa on Arrival (VOA) koje radite na službenim stranicama imigracijskog tijela a izađe vas 30€. Možete to odraditi i tamo na šalteru, ali, zašto..? Svakako prije puta provjerite stanje na stranicama našeg Ministarstva jer se pravila i propisi vezano za ulazak u zemlju znaju često mijenjati.
Vozačka – ako se želite okušati u vožnji morate u Hrvatskoj izvaditi međunarodnu vozačku dozvolu (izdaje HAK, 22,5 €). Uz nju sam imao i svoju HR vozačku i putovnicu. Bilo kako bilo, pripremite se na neprestano korištenje trube, jer se svaka nakana u prometu (pretjecanje, skretanje, stajanje) izražava trubom. Motor je za obilaženje po mjestu i okolo najbolja opcija jer su gužve, a s motorom ide sve brže. Kako god, opreza nikada dosta.
Cjepiva – nema obaveznih cjepiva i nismo morali piti antimalarike.
Transporti – ako ćete se često voziti tražite domaćina smještaja informaciju o dobrim i pouzdanim vozačima. Svi imaju svoje i rado će vam pomoći. Promet na Baliju je kaotičan i ako idete vozačem pripremite se na to da ćete dosta vremena provesti u gužvi. Skuter je car ako ste dovoljno hrabri!
Taksi – taksija ima posvuda no najbolju cijenu sam uvijek dobivao preko raznih aplikacija za pronalazak prijevoza. Tamo čak možete i birati da li želite skuter, manji ili veći auto itd. Aplikacije koje su se pokazale najboljima su Gojek, BlueBird taxi i Grab. Neke sam povezao s Revolutom pa nije bilo nepotrebnog baratanja kešom.
Mobitel – u zračnoj luci telekomi imaju svoje prodavaonice gdje možete uzeti SIM karticu za mobitel. Tako ne ovisite o WiFI i u svakom trenu možete pogledati kartu, guglati nešto, provjeriti tečaj, naručiti taksi. Moja preporuka je Telekomsel (najveći provider s najvećom pokrivenosti signalom), platite, čovjek vam ubaci karticu i sve namjesti; 5 minuta posla. Za 10ak € dobijete 25 minuta poziva i 25 GB interneta.
Utičnice – na većini mjesta su bile klasične utičnice s 2 pina (tip c i F) kao što mi koristimo u Europi, a ako ih negdje nije bilo uvijek su nas dočekali adapteri.
Probava – izbjegavajte vodu iz slavina i sve što se nudi s ledom i takvom vodom. Vjerujte samo tvornički
zatvorenim flaširanim vodama i provjerenim mjestima koji nude kvalitetan led od takve vode. Ako niste naviknuti na začinjenu hranu, a želite sve probati, neće na odmet biti tura probiotika prije leta, ali možete i bez toga.
Pranje rublja – računajte da skoro svugdje imate na izbor velik broj jeftinih praonica rublja. Za 50 centi vam operu, opeglaju i slože. Čisto i mirišljavo!
Novci – u svakom smo mjestu uspjeli naći trgovine koje primaju kartice no uvijek je korisno imati gotovine zbog taksija, tržnica, manjih restorana. Dio smo razmijenili odmah u zračnoj luci a dio po potrebi. Vjerujete samo službenim mjenjačnicama i ne dajte se vrbovati na ulici da mijenjate kod njih, koliko god dobar tečaj bio.
Klima – klima je tropska i zbog svoje blizine Indijskom oceanu i ekvatoru podložna monsunima. Temperatura tijekom godine varira između 20 °C i 32 °C s vlagom iznad 75%. Postoje suha (svibanj do listopad) i vlažna sezona (studeni do travnja). Zbog svoje veličine nema izraženih razlika u pojedinim regijama na otoku.
Hramovi – za ulazak u hramove muškarci moraju imati pokrivena koljena a žene koljena. Obično na ulazima nude za iznajmiti sarong no možete ponijeti svoje i uštedjeti. Ili se obucite odmah prikladno i izbjegnite obuci-skidaj radnje. Neki hramovi zabranjuju ulazak ženama s menstruacijom, no nismo sigurni kako to kontroliraju.

Alkohol – domaće pivo je Bintang i cjenovno je najjeftinije (3 € za 6 dcl). Imate i izbor međunarodnih piva koji variraju od mjesta do mjesta no redovito su dosta skuplja od domaće.

Tekst i fotografije: Aleksandar Borojević

Kontakt – Skitnice.hr

Prethodni članak