Kosinj je kulturološki vrlo značajan dio Hrvatske smješten na području općine Perušić u Ličko-senjskoj županiji. Bogat kraj prepun znamenitosti, obasut netaknutom prirodom i oaza za sve one koji traže mirno mjesto za aktivan odmor idealna je vikend destinacija.
Autori: dr. sc. Ivan Mance i Tea Rožman Svedrović
Jeste li znali da je u Kosinjskoj tiskari otisnuta prva hrvatska tiskana knjiga, na glagoljici i hrvatskom jeziku „Misal po zakonu Rimskog dvora“ iz 1483. godine?
Evo što još sve morate vidjeti:
Krenete li putem Kosinja, sići ćete s autoceste A1 na izlazu Perušić, a potom na prvom velikom raskrižju skrenuti desno prateći putokaz za Ličko Lešće i Varoš. Primijetit ćete kako na autocesti niti na spojnim cestama nema putokaza za Kosinj što čudi obzirom na njegov kulturno-povijesni značaj. Vozite dalje i nakon pet kilometara stići ćete do raskrižja Studenci i putokaza za Kosinj na kojem skrećete lijevo. Nastavite pratiti cestu još desetak kilometara i stižete na odredište. Prva pomisao već nakon silaska s autoceste jest da je ovdje vrijeme stalo. Niste daleko od istine, no upravo ta činjenica, nasreću ili nažalost, ovo područje čini malim rajem na zemlji. Posebno za ljubitelje povijesnih znamenitosti i netaknute prirode.
Kosinjski most
Jedna od povijesnih znamenitosti koju ćete odmah uočiti jest Kosinjski most. Kameni most dugačak 70, širok 5,5 metara spaja Gornji i Donji Kosinj preko rijeke Like. Sagrađen je tehnikom starohrvatske mostogradnje „uklinjenja kamena“, a njegova unikatnost krije se u otvorenim lukovima koji usred velike visine vodostaja rijeke Like u jesen i na proljeće rasterećuje most od vodenog vala. Projektirao ga je Milivoj Frković u 20. stoljeću, vrlo vjerojatno oko 1925. godine. Dovršen je i pušten u promet 1936. godine, a danas je klasificiran kao zaštićeno građevinsko dobro na razini EU.
Crkva Sv. Vida
Crkva sv. Vida sadrži četiri glagoljska natpisa u kamenu iz 1500. godine. Na njima se spominje Anž Frankopan Brinjski i njegova kapela u gradu Kosinju s kojeg su ploče i prenesene te ugrađene u kapelu sv. Vida 1769. godine. Na jednom od glagoljskih natpisa uklesan je grb kneza Anža Frankopana, uz glagoljski tekst: Cimer (što znači grb) krena Anža (Frankopana), a koji na pročelju crkve stoji naopako.
Pisani kamen
Također, Kosinj čuva vodnogospodarski zapis iz 1. stoljeća naše ere, tzv. Pisani kamen. To je antički spomenik koji se nalazi uz šumski put u blizini vrela Begovača, na šumskom predjelu Legenac, uklesan u prirodnoj stijeni. Radi se o sporazumu između ilirskih plemena – Parentina koji su boravili najvjerojatnije u Kosinjskoj dolini i Ortoplina iz Ortople – današnje Stinice uz Jablanac. Prema zapisu oni su se sporili oko izvora vode – današnjeg vrela Begovača – na koji su Ortoplini dolazili napajati stoku i neovlašteno ulaziti u prostor Parentina. Spor je riješilo tadašnje vodstvo vlasti, Rimsko carstvo, a transliteracija natpisa glasi: „Po dogovoru, granica između Ortoplina i Parentina (na) 500 koraka. Ulaz do Žive vode (Begovače) Ortoplinima je dozvoljen u širini 1 koraka.“
Jela Car
Jedan od prirodnih fenomena koji se smjestio u Kosinjskom Bakovcu je Jela Car. Radi se o najvećoj jeli u Europi visokoj 42,5 m, a opseg joj je 5,92 metra. Njena se starost procjenjuje na 1000 godina, no kao i druge kosinjske znamenitosti čeka svoju potvrdu i znanstveno istraživanje.
Ban Dvor
Ban Dvor (Banj Dvor, Banj Stol) današnja Mlakvena Greda u zaselku Mlakvi, pretpostavljena je stolica prvih hrvatskih banova. Zadnja banska povelja izdana je 1411. godine na Banu Dvoru. Radi se o jedinstvenom toponimu u kompletnom korpusu mjesta i prostora na kojima su boravili ili danas borave Hrvati, a koji u svom korijenu ima naziv bana, kao najvišeg državnog upravitelja Hrvata kroz povijest. Radi se o neistraženom lokalitetu površine oko 30.000 m2 koji zasigurno krije arheološke i povijesne tragove od „stoljeća sedmog“ na ovamo. Na Banu Dvoru otkrivani su rimski oklopi, zlatnici i drugi arheološki slučajni pronalasci, no sustavno arheološko istraživanje do danas nije napravljeno.
Pavlinski samostan
Na današnjem lokalitetu crkve sv. Petra i Pavla u Donjem Kosinju i okolnom prostoru, u srednjem vijeku smjestio se pavlinski samostan, vjerojatnog titulara sv. Petra. Kosinjski pavlini izuzetno su važni za hrvatsku povijest i kulturu, jer je jedan njihov član dokazano sudjelovao u tiskanju našeg Prvotiska. Radi se o autohtonom srednjovjekovnom Kosinjanu i vrhunskom intelektualcu toga vremena Ambrozu Kacitiću od plemena Kolunića, rođenom u kosinjskom srednjovjekovnom zaselku Dubovik. I danas su vidljivi tragovi samostana (dijelovi zidina, stepenice) oko crkve sv. Petra i Pavla, dok su se u okolnom širem prostoru još početkom 20. stoljeća nazirale zidine, koje su Donji Kosinjani nazivali „samostanske zidine“. Cijeli prostor se i danas katastarski vodi kao kloštar.
Markov ponor
Uz razne povijesne znamenitosti, u Kosinj se veže i Markov ponor, hidrološki aktivan speleološki objekt. Nalazi se na jugozapadnom dijelu Lipovog polja u Kosinju. Dug je 2240 metara, a najniža točka je 65 metara ispod zemlje. Unutar ponora pronađeno je više tisuća reliktnog dinarskog endema i jednog živućeg slatkovodnog podzemnog školjkaša.
Kosinjska dolina jedinstven je prostor koji je ostao netaknut industrijalizacijom i velikim prometnicama. Prvenstveno se može pohvaliti s velikim brojem biljnih i životinjskim vrstama, jamama, špiljama i ponikvama i izvorima iznad kojih se proteže planinski vrh Kalić s fantastičnim pogledom.
Podaci preuzeti iz knjige dr.sc. Ivana Mance: „Kosinjska tiskara“ i Internet stranice: https://kosinj.com/