Olimpijski doprvak na preči iz Tokija, svjetski i europski prvak, sportaš čije se ime već odavno izgovara s poštovanjem i izvan granica gimnastičkih dvorana, Tin Srbić gostovao je u PESG-u, gdje je u jednosatnom druženju s polaznicima otvoreno govorio o karijeri, odricanju, ozljedama, studiranju i trenucima u kojima se lomiš, ali ne odustaješ.
Tin Srbić danas iza sebe ima karijeru kakvu mogu ispisati samo najveći. U kolekciji ima olimpijsko srebro, naslove svjetskog i europskog prvaka, još po dva svjetska i dva europska srebra, kao i 27 medalja sa Svjetskih kupova. No upravo je susret s mladima, koji i sami pokušavaju graditi dualnu karijeru, pokazao da iza svih medalja stoji sportaš koji vrlo dobro zna koliko je put do vrha zahtjevan, trnovit i često puno teži nego što se izvana vidi.
Posebno emotivno prisjetio se svoje prve velike zlatne medalje, one osvojene 2017. godine u Montrealu, na natjecanju na koje je otišao kao mladić od dvadeset godina, bez velikog iskustva, ali s velikim snom. Iznenadio je tada protivnike i oduševio cijelu Hrvatsku.
„Neopisiv je osjećaj kad osvojiš nešto za Hrvatsku. U Montrealu sam imao dvadeset godina i nisam znao što me čeka, jer je to bilo moje prvo veliko natjecanje. Tek kad je intonirana hrvatska himna shvatio sam što sam napravio i da je taj moj uspjeh razveselio jako puno ljudi. To mi je bilo jako lijepo. Obožavam nastupati za hrvatsku reprezentaciju i nadam se da ću moći tjoš jedno sedam, osam godina. To su trenuci u kojima osjećaš veliki ponos“, rekao je Srbić.
Polaznike PESG-a zanimalo je mnogo toga, od prvih sportskih koraka do trenutka kada je postalo jasno da gimnastika za njega neće biti samo dječačka igra, nego životni put. Srbić je otkrio da je odmalena radio stojeve, salta i zvijezde, pa zapravo nikada nije bilo ozbiljne dvojbe čime će se baviti. Ipak, trenutak u kojem je shvatio da se gimnastikom želi baviti ozbiljno, otkrio je polazncima PESG-a, jest kada je Filip Ude u Pekingu 2008. godine na konju s hvataljkama osvojio srebro.
Upravo takvi trenuci, kada netko prije tebe pomakne granicu mogućeg, često otvore vrata i novim generacijama. Tin Srbić danas je za brojne mlade sportaše uzor, ali i dokaz da se uz volju, rad i trud može do svjetskog vrha. No, ima i druga strana medalje. Ona koju čini izrečeno, a Srbić je opisao iskustvo sa Fakulteta strojarstva i brodogradnje, koji je pohađao paralelno s treninzima, pripremama i natjecanjima. U trenutku kada kao vrhunski sportaš ostvaruje velike uspjehe i ispisuje povijest hrvatske gimnastike, Srbić se suočio s komentarom profesora da bi trebao odlučiti hoće li se baviti sportom ili studirati.
To je, nažalost, rečenica koju su čuli mnogi sportaši. I upravo zato ova priča nadilazi samo Tina Srbića. Ona pokazuje da ni vrhunski rezultati ne jamče uvijek razumijevanje sustava te da ni visoko obrazovanje samo po sebi ne znači mnogo ako ga ne prati poštovanje prema tuđem radu, putu i odricanju. Upravo zato PESG postoji, kako bi mladim sportašima omogućio da ne moraju birati između obrazovanja i sporta, nego da uz pravu podršku mogu graditi i jedno i drugo.
A koliko je sportski put krhak, Tin Srbić najbolje zna iz vlastitog iskustva. Govoreći o ozljedama, otkrio je i trenutak kada je bio najbliže odustajanju.
„Jednom sam htio odustati od sporta. Imao sam tada šesnaest ili sedamnaest godina, kada sam operirao lakat, jer sam tri i pol godine trenirao s odlomljenom hrskavicom. Bili su to neizdrživi, svakodnevni bolovi i tada sam pomislio da ću odustati od svega“, priznao je.
No baš takvi trenuci često razdvajaju dobre od velikih. Srbić nije odustao. Ostao je, izdržao i izrastao u gimnastičara koji danas Hrvatskoj donosi medalje i ulijeva povjerenje gdje god se pojavi.
Pred njim je sada nova velika godina i dva važna izazova. Iako je na rasporedu i Svjetsko prvenstvo u Rotterdamu, njegov glavni fokus jasno je usmjeren prema onome što slijedi u Zagrebu. Svjetsko prvenstvo u Rotterdamu održat će se od 17. do 25. listopada 2026.
„Plan je što prije se oporaviti od ozljede ramena, a onda se pripremati za Europsko prvenstvo u Zagrebu od 13. do 23. kolovoza 2026. Želim se boriti za zlato pred svojom publikom i pokazati najbolje. Nikad nisam nastupao u Zagrebu, jer nije bilo velikih natjecanja ovdje. U Osijeku imamo svake godine Svjetski kup i tamo mi je predivno nastupati, jer bude puna dvorana i jako mi odgovara atmosfera kakvu naprave naši navijači. Ne osjećam pritisak, jer se baš osjeća energija ljudi koji žele da uspijem u tom trenutku. Zato se veselim nastupu u Zagrebu, no prvo se fokusiram na saniranje ozljede, pa ćemo lako dalje“, poručio je Srbić.
Do Rotterdama je još pet mjeseci, ali Zagreb je očito upisan kao cilj koji ima posebnu težinu. I to ne samo zato što je domaće Europsko prvenstvo uvijek poseban izazov, nego i zato što će Tin Srbić ondje prvi put imati priliku nastupiti pred svojom publikom u glavnom gradu.