Palma Čargo jedna je od prvih hrvatskih sportaša koja je izborila plasman na Olimpijske igre u Parizu. Olimpijka koja je normu za Pariz osigurala sredinom kolovoza 2023. Sada se sprema za Igre, a u intermezzu od treninga i sportskih obaveza otkrila nam je kako je završila u jedrenju na dasci i kako je dobila ima Palma, voli li nositi večernje toalete i je li uopće taj tip te naravno, kakva su očekivanja od Olimpijskih igara u Parizu.
Kako ste se odlučiti baš za jedrenje na dasci?
– Prvo sam se bavila gimnastikom šest godina, pa sam počela jedriti u klasi optimist, to je kao prelazna klasa za djecu. Još dok sam jedrila u optimistu moj trener, koji me i danas trenira, upoznao s daskom. Jako mi se svidjela i htjela sam nastaviti u tom smjeru.
Kako je protjecalo Vaše djetinjstvo?
– Od kad znam za sebe uvijek sam bila u sportu. Uvijek sam imala treninge, ali to mi je bila zabava i nikad mi nije bilo teško nego sam se veselila njima. Inače, imala sam predivno djetinjstvo, odrasla sam u Varošu gdje smo se mi djeca iz ulice stalno igrali vani, radili logore, penjali se po stablima…
S koliko ste se godina počeli ozbiljno baviti ovim sportom?
– Sa 17 godina sam ozbiljno počela trenirati, sve ovo prije je bila igra i uvod u profesionalni sport.
Imate neobično ime, kako ste ga dobili?
– Dobila sam ga po ulici u Varošu gdje sam živjela. Što se tiče roditelja, tata se cijeli život bavio jedrenjem i još se uvijek se bavi, mama je bila prvakinja bivše Jugoslavije u ronjenju na dah.
Može li Vas se vidjeti u večernjoj toaleti, jeste li taj tip?
– Jako jako rijetko ćete me vidjeti u večernjoj toaleti, ha ha. Mogu se srediti, ali štikle nisu baš moj đir. Svaki put kad se našminkam poslije požalim kad shvatim koliko mi treba vremena da tu šminku maknem s lica.
Morate li paziti na prehranu?
– Zavisi koju prognozu očekujem na važnijim natjecanjima. Primjerice, od početka ove klase sam nabijala kile, ali sad za Marseille ću ipak smršaviti malo – rekla je Palma koja drži hrvatski rekord s više od 52 kilometra na sat jedreći na dasci.
Što najčešće radite u slobodno vrijeme?
– Šetam psa, vozim bicikl po Marjanu, vozim skate. Kad sam u inozemstvu najviše mi nedostaje taj moj ritam života u Splitu i pas Riki. Uz psa imam i dvije mace – Pačak i Pijula. Od muzike najčešće slušam Rock’n’Roll, metal, hard rock, funk, hip-hop, dok od filmova volim dokumentarne i komedije.
Koliko novaca trošite godišnje na opremu?
– Oko 20 000 eura. Najčešće trošim na jedra, njih mijenjam svaku regatu. Da, sport je jako skup i bez podrške svog kluba Labuda, HOO-a, Hrvatskog jedriličarskog saveza i sponzora, to ne bio išlo.
Birate li sami boju jedra i daske i smiju li se na njih stavljati nekakvi natpisi ili citati, naravno osim Vašeg imena i prezimena?
– Nažalost, ne biram ja boju. Imamo dva proizvođača i oni su postavili svoje boje. Mi moramo na jedro zalijepiti naljepnice – zastavu, brojeve jedra, ime i prezime i sponzore.
Je li bilo nekih nezgoda na treningu ili natjecanjima?
– Osobno nisam imala nekih težih ozljeda, za sada prolazim samo s modricama od udaraca. U našem sportu najčešći su lomovi kostiju. Najviše mi je adrenalin i nekakav strah kada su baš teški uvjet na moru, primjerice veliki valovi i vjetar. Strah me uhvati kada je preglednost loša jer je odmah i manevarska sposobnost manja, a sve se brzo događa. Bilo je puno sudara između nas sportašica, ali nas treneri drže na oku ako se što ozbiljnije dogodi.
Veći dio sezone trenirate izvan Hrvatske?
– Zadnje tri godine sam cijelu zimu na Lanzaroteu, na Kanarima, ostalo vrijeme putujem po regatama, najčešće u Cadiz, Palma de Mallorcu, Hyeres, te ovisno gdje je svjetsko ili europsko prvenstvo.
Do Igara u Parizu Palma Čargo nastupit će još samo na Svjetskom kupu u francuskom Hyeresu. Inače, natjecanja u jedrenju održat će se u Marseilleu, u novoj marini koja je nedavno otvorena.
– Očekujem u Marseilleu uvjete dosta slične kao kod nas, pretežno maestral, ali nekad može zapuhati i njihov jaki mistral. Već sam tamo trenirala i to jedno cijelo ljeto. Osim vjetra, moram biti oprezna, jer je ju tom gradu prisutna velika stopa kriminala. Često se krade i ništa se ne smije ostaviti bez nadzora ni minute. Puno je mojih kolega izgubilo opremu, jer bi im se provalilo u kombi. To što neću biti u olimpijskom selu u Parizu i nije mi nešto puno krivo. Od dosta sportaša sam čula da su ustvari Igre jako stresne, tako da si želim stvoriti osjećaj kao na svakoj drugoj regati. I zato je bolje da smo daleko od gužve koja će sigurno vladati olimpijskim selom.
Kakva su očekivanja na Igrama, možete li se umiješati u borbu za medalje?
– Cilj mi je ući u finale, a dalje je sve moguće.
Kako su prijatelji reagirali na to što se bavite jednim neobičnim sportom?
– Prijatelji se ne razumiju baš u ovo s čim se bavim. Ne pričamo o jedrenju jer nije lako nekome tko to ne prati objasniti što se događa na regatnom polju. Ali su mi svakako velika podrška. Uvijek kažu da mi baš pristaje ime Palma. Čak bih rekla da mi i odgovara nekad naći se s njima i pričati o drugim stvarima. Što se tiče škole najteže mi je bilo sjediti osam sati u klupi, jer sam inače tip osobe koji stalno nešto radi. Profesori su imali razumijevanja ali uvijek je bio kompromis da kad izostanem, naučim sve i odgovaram kad se vratim pa sam se toga i držala. Bila sam dobra učenica i kad bih trebala nešto naučiti to bih i napravila, ali nisam bila od onih štrebera s prosjekom 5,0. Najdraži predmet bio mi je zemljopis i povijest, a najgora naravno matematika.
Da sad morate birati neki drugi sport, što biste izabrali?
– Voljela bih se natjecati u surfanju na valovima, ali nažalost mi nemamo te mogućnosti u Hrvatskoj – zaključila je Palma Čargo.
Fotografije: privatni album