Trenerica biatlona Mihaela Visinski u razgovoru za web stranicu Hrvatskog olimpijskog odbora:
S troje olimpijaca vraćamo se sljedeće godine na veliku biatlonsku scenu.
Od Fakove bronce 2010. nismo imali biatlonca na Zimskim olimpijskim igrama. Sustav kvalifikacija kod nas je puno teži nego u FIS-u, pa je puno teže doći do Igara, kaže trenerica Oroslavlja i hrvatske biatlonske reprezentacije
Na zahtjev i uz potporu Hrvatskog olimpijskog odbora, Olimpijska solidarnost Međunarodnog olimpijskog odbora dodijelila je trenerici biatlona Mihaeli Visinski olimpijsku stipendiju za sudjelovanje na tečaju IBU Specific Training in Biathlon 2025/2026 – Level 2 Course.
O kakvom je tečaju riječ pojasnila nam je sama Mihaela Visinski.
– To je stipendija koja omogućava da se školujemo za biatlonske trenere, s obzirom na to da u Hrvatskoj nema takvog usmjerenja, pa samim time ne možemo dobiti licenciju za to. Cijela stvar je pokrenuta od strane Međunarodne biatlonske federacije koja ima isti problem svugdje u svijetu. Ta akademija sadrži sve ono što i neki fakultet. Nije to jedan seminar od tri sata, nego ima određeni fond sati koji se odrađuje online te onaj koji se odrađuje uživo, s puno prakse – kaže Mihaela Visinski.
Mihaela je glavna trenerica u biatlonskom klubu Oroslavlje te pomoćna trenerica u Hrvatskom biatlonskom savezu, no ništa od toga joj nije profesionalni posao. Pri čemu joj navedeno odnosi puno vremena.
– Sa mnom je malo specifična situacija. Nemamo, nažalost, dovoljno sredstava, nismo tako velik savez da bismo mogli financirati mene kao trenericu, pa onda ja sve ovo u biatlonu radim volonterski. Usto, onda, moram imati pravi posao koji mi donosi financijsku sigurnost. Oduzima mi sve to jako puno vremena, pa i sav svoj godišnji odmor trošim na biatlon, što na edukacije, što na odlaske na natjecanja. No, kad stvarno kad volite taj sport i kad stvarno vidite taj sport u konačnici u Hrvatskoj raste, onda sve to ima neki viši cilj pa se isplati.
Biatlon je u Hrvatskoj pozornost javnosti privukao tek pojavom i senzacionalnim uspjesima Jakova Faka, koji je nakon toga otišao pod slovensku zastavu. Otada su se neke stvari ipak pokrenule.
– Situacija se posljednjih godine nešto popravila, ali sve bi to trebalo biti na puno višoj i boljoj razini. Ako nemate vrhunske rezultate, onda nemate niti potporu. Čak ni kad imate takve rezultate ta potpora možda nije dovoljna. Evo, mi sad imamo svjetskog juniorskog prvaka Matiju Legovića koji je stvarno napravio odličan rezultat. Sad se tu malo javljaju institucije, sponzori i dalje teško, a kad se uzme u obzir da je biatlon drugi najgledaniji zimski sport u svijetu, poslije hokeja na ledu, onda bismo se možda trebali svi skupa malo više trgnuti.
Mihaela Visinski pojašnjava što to konkretno znači i gdje je prostor za poboljšanje situacije u hrvatskom biatlonu te kakva je situacija sa sportskom infrastrukturom.
– To je jako teško točno reći jer kod nas jako puno ljudi prati nogomet, samo nogomet i sve ostaje u nogometu. Tzv. manji sportovi, makar i olimpijski, vrlo se teško probijaju na scenu, čak i kad imate vrhunski rezultate poput Matije. Situacija se, istina, nešto popravlja. Mi sad imamo dva biatlonska stadiona koji su, kad se uzme u obzir kako izgledaju drugi biatlonski stadioni u Evropi, uistinu skromni. Dalo bi se tu napraviti puno više. Mi smo od vremena Jakova Faka, što je bilo prije desetak godina, tek sad u Mrkoplju uspjeli dobiti rolban, asfalt, i to sve zahvaljujući tom klubu i toj općini. Oni su gurali tu priču, nisu odustali od te priče, ali nekog većeg zahvata nema i dugo sve to traje. Svi naši kampovi i dalje moraju biti vani, sve moramo odraditi u inozemstvu, što je to velik problem i tu dolazi problema financiranja. Bilo bi lakše da možemo odraditi sve priprema u Gorskom kotaru.
Biatlonskih klubova u Hrvatskoj nema puno, no ima pojedinaca koje svakako valja istaknuti.
– Mi smo jedini klub u okolici Zagreba, a svi drugi su u Gorskom kotaru – Brod Moravice, Goranin Delnice, Polet Skrad i Bjelolasica Mrkopalj. Od biatlonaca kvalitetom odskaču Krešimir Crnković i Anika Kožica. Oni su se kvalificirali i na Zimske olimpijske igre sljedeće godine, zajedno s Matijom Legovićem koji je još uvijek junior. U juniorskoj konkurenciji imamo još i Emu Sobol koja je mlada nada koja puno, imamo Filipa Crnića i Matijinu mlađu sestru Ines Legović. To nam je trenutno udarni tim reprezentacije. S troje olimpijaca vraćamo se sljedeće godine na veliku scenu jer od Fakove bronce 2010. godine nismo imali biatlonca na ZOI. Sustav kvalifikacija je kod nas puno teži nego u FIS-u, pa je puno teže doći do nastupa na Igrama, kaže Mihaela Visinski, koja ima zanimljiv odgovor i na klasično novinarsko pitanje je li na vidiku neki novi Jakov Fak:
– Te usporedbe su uvijek nezahvalne. Kao što je i Janica Kostelić odgovorila na pitanje o Zrinki Ljutić, rekavši da je besmisleno uspoređivati ljude i da Zrinka mora biti Zrinka a ne nova Janica, i Jakov Fak da ga pitate za Matiju Legovića bi vam rekao isto. Mislim, ipak, da su nam šanse ogromne, da mi možda nemamo kvantitetu, ali definitivno imamo kvalitetu i s obzirom na uvjete imamo puno potencijala, s troje biatlonaca koji redovno nastupaju na svjetskom kupu uz odlične rezultate. U konačnici, Jakov Fak nikad nije osvojio ukupnu pobjedu u juniorskom svjetskom kupu, a Matija Legović ju je osvojio.
Foto: Privatni album
