Valentina Aščić, hrvatska reprezentativka u brzom klizanju na kratke staze, priprema se za dva važna događaja ove sezone. Prvo je Europsko prvenstvo, a drugo su Zimske olimpijske igre u Milanu i Cortini.
Cipele od 4000 eura
– Brzo klizanje je prvi i jedini sport kojim sam se ozbiljno bavila. U vrtiću sam išla na ritmičku gimnastiku, dok sam u školskoj dobi zbog statusa sportašice bila uključena u razne sportske aktivnosti, čak i one koje mi nisu išle, primjerice trčanje. Ljeta i ostale tople dane uglavnom sam provodila u parku na rolama. Mislim da je to bila dobra baza za trenutak kada sam prvi put stala na led. Bila sam drugi razred osnovne škole. Znala sam da puno prijatelja iz kvarta ide na brzo klizanje pa su me roditelji potaknuli da probam i ja. Iako nije bila ljubav na prvi pogled, zavoljela sam juriti po ledu kao rolama po parku.
Bavi li se još tko u obitelji sportom?
– Dolazim iz obitelji koja je uvijek uključena u sportske aktivnosti. Moj 10-godišnji brat Karlo bavi se nogometom, a sestra Magdalena voli trčanje te se planira okušati u atletici.
Kako se snalazite s uvjetima u Hrvatskoj?
– U Hrvatskoj nema specijalizirane dvorane za brzo klizanje. Naime, dvoranu za brzo klizanje karakterizirala bi ograda od pomičnih strunjača. Tu su s razlogom jer “dišu” prilikom pada i smanjuju mogućnost ozljede. Nužne su kako bi se moglo trenirati na vrhunskoj razini. Iz tog razloga, ali i zbog nedostatka veće i brže grupe, bili smo primorani tražiti bolje uvjete izvan Hrvatske. Iako smo do tada imali ozbiljne trening-kampove preko ljeta, trenirali na Velesajmu tijekom sezone, nije bilo jednostavno obavljati školske obaveze i posvetiti se klizanju koliko sam htjela. Upravo je zato od velike važnosti za moju karijeru bio trenutak kada smo kao mala skupina hrvatske reprezentacije otišli trenirati u Belgiju na dvije sezone, do Olimpijskih igara u Pekingu 2022. godine. Nakon toga smo se podijelili i svatko je otišao svojim putem, točnije Ivan Martinić i ja zajedno u Mađarsku, u Budimpeštu, na jednu sezonu. Nakon toga uslijedila je sezona treniranja u francuskim Pirinejima, u Font-Romeu. Posljednje dvije sezone u nizozemskom smo gradu Heerenveenu, gdje nam se odnedavno pridružila i Katarina Burić. Heerenveen ima najbolje opremljen centar za klizanje u cijeloj Europi, objašnjava Valentina Aščić.
Je li brzo klizanje skup sport?
– U početku nije skup, trening je gotovo svaki dan i klub nudi opremu. Poslije, na ozbiljnoj natjecateljskoj razini potrebno je napraviti vlastite cipele po mjeri. Cipele se kreću između 1000 i 4000 eura. Noževi, koji su važan faktor, koštaju oko 500 eura po paru te je uvijek nužno imati i dva para rezervnih. Trajanje noževa može biti od sezone pa do nekoliko sezona, ali se zna dogoditi i da se nož slomi zbog kontakta u jednoj utrci, najčešće prilikom starta. Cipele mogu trajati više sezona, ovisno koliko se brzo potroše.
Imate li uopće slobodnog vremena?
– Kada nisam na klizalištu ili na biciklu, fokus je na maksimalnom oporavku do idućeg treninga, a to uključuje brigu o dobroj prehrani, odmoru i laganom kretanju za regeneraciju mišića, što u mom slučaju znači pospremanje i čišćenje stana, kuhanje i slično. Uvijek se imam potrebu kretati i često mi je čudno preko dana sjesti i ništa ne raditi.
Zimske igre u Pekingu vjerojatno su bilo nešto o čemu ste sanjali cijeli život?
– Baš sam bila ispunjena osjećajem ponosa. Pred kvalifikacije nismo imali velike šanse, barem iz nekakvog realnog gledišta, ali ja sam ipak vjerovala. Mislim da je nužno prvo vjerovati da nešto možeš kako bi to i ostvario. Iako je velika stvar biti na Igrama, meni je doživljaj sela i ukupno svega ostao pomalo tužan. Uz cijelu situaciju zbog korone tribine su bile gotovo prazne. Uz to, jedina sam iz Hrvatske bila smještena u selu Peking, zajedno s tadašnjim trenerom, Nizozemcem, Ingmarom van Rielom. Falila mi je ekipa, prijatelji…
Valentina Aščić: Najviše volim sarmu
Poznato je da sportašice ne izlaze iz tenisica i sportske odjeće i obuće, pa je tako i Valentina Aščić ne izlazi iz udobne odjeće.
– Gotovo nikad ne izlazim iz sportske odjeće. Čak i kada idem u kupnju ciljano po neki svečaniji komad odjeće, vratim se doma s novim sportskim tenisicama, a ta haljina ostane briga za drugi put, ističe Valentina Aščić.
Omiljeni film, knjiga, jelo…
– Nemam omiljeni film, ali mogu spomenuti recimo “La vita è bella”, a ako govorimo o serijama, jedna od boljih mi je “Better Call Saul”. Od knjiga upečatljiva su mi “Koraljna vrata” Pavla Pavličića. Sve volim jesti, a izdvojila bih sarmu, bilo koju pitu ispod peke i kruh, jako volim kruh. – zaključila je Valentina Aščić.
Fotografije: Valentina Aščić, privatni album