Igor Arbutina novi je izbornik hrvatske ženske odbojkaške reprezentacije. Posljednjih 20-ak godina radio je u Njemačkoj i Kataru, te se sada konačno vratio u Hrvatsku.
Napokon Hrvatsku vodi hrvatski stručnjak. Igor Arbutina je kroz svoju odbojkašku karijeru prošao sve selekcije Mladosti, no odbojka nije bila njegov prvi sportski odabir. Bavio se hrvanjem i postizao odlične rezultate u mlađim dobnim kategorijama, no uz društvo iz škole koja je mahom trenirala u Mladosti počeo je i on odlaziti u Dom odbojke. Jedno vrijeme gurao je oba sporta, no na kraju je ipak odbojka pobijedila.
– Poslije Mladosti igrao sam u Karlovcu i u Varaždinu gdje sam dobio priliku raditi s mlađim kategorijama. Tada me je nazvao Trpimir Barač i ponudio da će klub investirati u moj trenerski razvoj, ako se vratim u Mladost. Prihvatio sam to i stvari su se od tada razvijale prilično brzo. Vrata su se otvarala i ja sam to iskoristio. Radio sam sa svim selekcijama, obilazio škole, skautirao i skupio super iskustvo. Mladost je tada financijski dobro stajala i sve to podržavala. Tu sam stvarno imao sreće. Radio sam i učio od vrhunskih trenera. Poslije sam otišao kao trener u Njemačku 5 godina, pa u Katar najprije u reprezentaciju 3 godine, pa sam radio još dvije paralelno u reprezentaciji i klubu i onda poslije samo kao trener po klubovima, ističe Igor Arbutina.
Jeste li očekivali ponudu za mjesto izbornika?
– Nisam očekivao poziv, iako sam još s pokojnim Antom Bakovićem puno puta razgovarao o mogućnosti povratka u Hrvatsku. S obzirom na to da sam u Kataru uvijek imao dogovorene angažmane nikad zapravo nismo ništa realizirali. Kada je Ferhat Akbas završio svoju suradnju s Hrvatskim odbojkaškim savezom kao izbornik ženske reprezentacije, oni su me nazvali i vrlo brzo smo dogovorili suradnju. Poklopile su nam se zajedničke vizije i ekspresno krenuli raditi.
Vizija
– Nakon dugo godina provedenih u inozemstvu prvenstveno me veseli taj razvojni projekt stvaranja nečega. Mislim da je sada vrijeme za takvo nešto u našoj ženskoj odbojci. Imamo djevojke s velikim potencijalom u mlađim dobnim kategorijama. Mislim da strani izbornik koji dođe samo na 3-4 mjeseca, a pritom radi u vrhunskom klubu, nema niti vremena niti mogućnosti pratiti što se događa u Hrvatskoj. Tu treba konstantan monitoring, komunikacija i ako bude mogućnosti kroz cijelu godinu uvesti još neke dodatke koji bi mogli pomoći u razvoju tih djevojaka.
Hrvatska ženska seniorska reprezentacija proteklih je godine bilježila odlične rezultate na međunarodnim natjecanjima, no prošle godine to je izostalo.
– Nisam bio unutra pa ne znam što se događalo u ekipi, ali moramo imati na umu činjenicu da je bilo dosta povreda. Samanta Fabris nije bila spremna, onda se u želji da pomogne reprezentaciji ipak vratila no nije išlo. Izbornik je u tom slučaju morao staviti srednju blokericu da igra dijagonalu, tako da je tu bilo dosta olakotnih okolnosti. Imamo i drugi problem, a to je neiskustvo. Nisu sve djevojke juniorke, ali fali iskustva. Kad vam se zaredaju porazi, uvuče se taj crv nesigurnosti. Zatim dođe Europsko prvenstvo gdje kao nešto moraš napraviti, a to je ogroman pritisak. Ako nemaš iskusnog lidera unutar ekipe kad krenu i tu porazi teško je to kontrolirati., objašnjava Igor Arbutina.
Kakav je status Samante Fabris u reprezentaciji?
– Samanta je prije svega dugogodišnja kapetanica reprezentacije. Ona se do sada uvijek odazivala, no problem je njezin zdravstveni status. Može li ona izdržati sve te napore u reprezentaciji i u klubu, je li spremna žrtvovati nekoliko mjeseci za oporavak i regeneraciju da bi bila s reprezentacijom, to je isto pitanje. Moram s njom razgovarati prvo.
– S druge strane, slijedi nam olimpijska godina. Imamo Zlatnu europsku ligu i kvalifikacije za Europsko prvenstvo. U kojem god sastavu bili na Euro se moramo kvalificirati.
Možemo li računati na Olimpijske igre?
– Mi moramo biti svjesni da trenutačno nemamo generaciju kakvu smo imali. Kad smo već spomenuli Samantu Fabris koja isto već polako razmišlja o nekakvom kraju, mi danas nemamo igračicu takvog kalibra koja je iskusna, talentirana i igra u top svjetskom klubu.
– Od zadnjih olimpijskih igara prošlo je više od 20 godina. To je bilo doba kada su u reprezentaciji bile Kirilova, Čebukina, Osmokrović, Jelić. Poslije su još došle Senna Ušić, Mia Jerkov, Maja Poljak koja je svojedobno bila jedna od najboljih na svijetu, tako da smo konstantno imali 3-4 vrhunske igračice u postavi. Sada toga više nemamo i trebamo se potruditi napraviti takve igračice. Mislim da državna reprezentacija, za razliku od kluba, treba biti naslonjena na domaći kadar. Ako je već izbornik stranac domaći treneri moraju skupljati iskustvo od njega. Imamo takve primjere iz drugih zemalja. Moj stručni stožer će većinski biti hrvatski s tendencijom kompletno hrvatskog, no ne bih htio još o imenima dok ne dogovorim sve. Santarelli i Ferhat su bili vrhunski stručnjaci koji rade u vrhunskim klubovima. Teško je uskladiti obaveze u klubu koji je u svjetskom vrhu i igra najjača natjecanja s reprezentativnim obavezama. U klubu vam završava sezona, a reprezentativne obaveze su već krenule, tako da je zaista teško i iscrpljujuće biti na dvije strane.
Dugo godina radili ste s muškima, hoće li rad s odbojkašicama biti izazovniji?
– U Kataru sam radio s muškima, no prije toga sam u Njemačkoj bio trener ženske ekipe. Da, drugačije je raditi s odbojkašicama, no nije teže. One su drugačije u tom nekom karakternom dijelu vezanom uz međusobne odnose, ali što se tiče radne etike moja iskustva su da je puno jednostavnije raditi sa ženskom nego s muškom ekipom. Jednostavnije u smislu da su djevojke kao vojska. Ako je trening u 8, onda je to u 8. One ne postavljaju pitanja. Za razliku od muških koji uvijek ispituju zašto ovako, a ne onako, prerano je, prekasno je. Tako da je moje iskustvo da su djevojke puno fokusiranije kad su zaista unutra, pogotovo u ovom profesionalnom dijelu.
Reprezentaciju prvo natjecanje očekuje u svibnju kada kreće Zlatna liga, a Igor Arbutina do tada će napraviti sve kako bi djevojke bile spremne za izazove koji su pred njima.