Farski otoci ili ovčji otoci su skupina od 18 otoka koji se nalaze u sjevernom Atlantiku na pola puta između Norveške i Islanda. Autonomna su pokrajina i pripadaju Danskoj, a od 1948. imaju nadležnost u svim područjima osim u obrani i vanjskim poslovima. Stanovnici govore farskim jezikom koji je naslijeđe Vikinga i u potpunosti je različit od danskog jezika. Valuta koja se koristi je farska kruna, ali jednako tako možete koristiti i dansku krunu (vrijednost im je gotovo identična kao i nekadašnja vrijednost hrvatske kune; omjer kuna – kruna je 1: 0.99).
Farski otoci imaju hladno ljeto sa prosječnom temperaturom od samo 12 stupnjeva i blagu zimu sa temperaturom od 3 stupnja. Izuzetno promjenjivo vrijeme sa više od 280 kišnih dana godišnje najbolje oslikava Farska izreka ‘If you don’t like the weather, wait five minutes’. Ako se odlučite na putovanje na Farske otoke uvijek imajte na umu baš tu izreku i prilagodite svoju odjeću i obuću kiši i ponekad neugodnom vjetru. Većina turista Farske otoke posjećuje ljeti, a jedan od razloga su i izuzetno dugi dani (21.6. dan traje čak 19 sati i 45 minuta). Tako dugi dani bili su razlog malo sna za vrijeme našeg boravka na Farskim otocima, jer kako smo putovali sa dvoje dragih prijatelja fotografa, pokušavali smo kada god je bilo moguće uhvatiti i izlazak i zalazak sunca.
Najjednostavniji put do Farskih otoka je avionom preko Copenhagena jer svaki dan ima nekoliko direktnih letova. Mi smo putovali linijom Venecija – Copenhagen – Vágar i cijena povratne avionske karte bila je oko 500 eura (moguća je nešto jeftinija verzija sa Ryanairom do Göteborga, pa vlakom do Copehagena). Na Farske otoke putuju samo dvije aviokompanije, Atlantic Airways i Scandinvian Airlines iz Copenhagena, Reykjavika, Edinburgha i Bergena. Postoje također i sezonske linije iz Barcelone, Mallorce, Krete, Malte i Kanarskog otočja. Jedna od mogućnosti je i putovanje trajektom iz Danske ili Islanda.
Ono što nas je posebno iznenadilo izuzetno je dobra cestovna povezanost između otoka. Naplaćuju se samo dva tunela (u jednom smjeru 100 kruna); s otoka Vágar (aerodrom) na otok Streymoy (glavni grad Tórshavn), te s otoka Borðoy na otok Eysturoy. Priikom dolaska na Farske otoke savjetujemo vam da kod iznajmljivanja rent a cara platite tunelarinu od 300 kruna, te možete neograničeno putovati kroz ova dva tunela. Ako ne platite neograničenu tunelatinu imajte na umu da ne postoje naplatne kućice kod tunela, već je tunelarinu potrebno platiti na određenim benzinskim postajama u roku od tri dana, a ako to ne učinite račun dolazi na vlasnika automobila. Neki tuneli su izuzetno uski, za one klaustrofobične prilično zastrašujući, imaju samo jednu traku i ugibališta ako se sretnete sa automobilom iz suprotnog smjera. Rent a car je skup, ali je zato cijena nafte nešto jeftinija nego u Hrvatskoj. Kod vožnje posebno obratite pažnju na ovce, jer na otočju ih ima više nego ljudi.
Na Farskim otocima živi oko 50 000 ljudi. Glavna gospodarska grana je ribarstvo (95% izvoza), a razvijeno je i ovčarstvo (70 000 ovaca) i brodogradnja. Zbog jakih vjetrova vegetacija je izuzetno oskudna, te se obrađuje samo nekoliko posto obradive površine (uglavnom krumpir). Zanimljivo je da na Farskim otocima ne postoji zatvor, te se zatvorenici koji se osude na kazne duže od godinu dana zatvora šalju na izdržavanje kazne u Dansku (a to su iznimno rijetki slučajevi). Farski otoci su jedna od vodećih zemalja na svijetu po korištenju obnovljivih izvora energije (više od 50%), te je plan da oko 2030. u potpunosti koriste energiju iz obnovljivih izvora.
Više od 97% kućanstava na Farskim otocima ima wireless, pa vrlo vjerojatno nećete imati problema sa internetom kada rezervirate smještaj, ali naš savjet je da odmah po dolasku na aerodrom kupite SIM karticu za 15 eura, jer Farski otoci iako su pod Danskom krunom nisu dio Europske unije, te je roaming izuzetno skup. Za dobar plan razgledavanja Farskih otoka najbitnije je na vrijeme rezervirati smještaj na nekoliko lokacija, jer udaljenosti između otoka nisu male, a do nekih zanimljivijih treba ići trajektom ili helikopterom.
Glavni grad Farskih otoka prema popisu iz 2017. ima samo 13 089 stanovnika dok područje grada ima 21 000 staovnika. Javni prijevoz je besplatan, a kako je napisano i na početku bloga, jedina tri semafora koja se nalaze na Farskim otocima nalaze se Tórshavnu. Jedino u Tórshavnu imate veći izbor trgovina, restorana i kafića. Cijene su za naše prilike izuzetno visoke i to je bio jedan od razloga zašto smo mi većinom sami kuhali. Ako na Farskim otocima mislite konzumirati alkohol, on se prodaje u samo jednoj trgovini u Tórshavnu.
Jedan od razloga zašto smo htjeli posjetiti Farske otoke bili su puffini, predivne ptice koje su nažalost i kulinarski specijalitet. Na Farskim otocima obitavaju od sredine travnja do sredine rujna, prosječno žive od 20 – 25 godina, ima ih oko 500 000 pari i jedno od većih staništa im je na otoku Mykines. Do otoka možete doći trajektom ili helikopterom. Helikopter je začuđujuće jeftin (Vagar – Mykines je samo 145 kruna, ali letenje je podložno promjenama zbog vremenskih prilika i helikopter ima samo 12 mjesta (unaprijed se treba rezervirati karte https://tyrla.atlantic.fo/). Trajekt “Jósup” od 1. svibnja do 31. kolovoza putuje svaki dan, cijena karte je 100 kruna i također se karte moraju rezervirati ranije http://mykines.fo/ .
Na Mykinesu smo kušali jednu od najboljih ribljih juha u životu (90 kruna), a i za kraj bloga smo ostavili onaj nama jako drag kulinarski dio. Kako je ribarstvo najbitnija grana gospodarstva na Farskim otocima tako se i u prehrani najviše jede riba. Restorani su izuzetno skupi, mi smo samo nekoliko puta jeli vani i najviše nas se dojmio tanjur sa šest zalogaja karakterističnih za Farske otoke (200 kruna). Na tanjuru je bio namaz od bakalara, kavijar, marinirane kozice, losos, sušene dagnje, rolica od ovčetine i pršut sa sirom. Osim restorana i trgovine su za hrvatski standard skupe, cijena kruha je oko 25-35 kruna, pola kile tjestenine 20-30 kruna, vrećica čipsa na akciji je bila 30 kruna, prosječna cijena 10 dkg čokolade je oko 30 kruna. Nema mnogo mjesta gdje možete popiti kavu, u manjim mjestima je super ako uopće ima koji mali kafić i cijena kave je u prosjeku 50 kruna. U jednom kafiću žena nas je posluživala u čarapama i iz prostorije kafića smo gledali direktno prema kauču u njezinom dnevnom boravku.
Na kraju putopisa o Farskim otocima možemo samo reći da nam je želja čim prije vratiti se opet, jer Farski otoci su definitivno jedan od neotkrivenih turističkih dragulja.
Tekst i foto: Domagoj Sever