Svjetski kup u preponskom jahanju ove će se godine, nakon 18 godina, ponovno održati u Hrvatskoj., a Josipa Koletić (23) bit će ne samo uzdanica svog kluba već i Hrvatske na ovom natjecanju, no uz to što će jahati, ona je i važan kotačić u organizaciji ovog događaja.
Domaćin je klub Mirnovec, a natjecanje će se održati na Etno farmi istoimenog kluba.
Joispa Koletić: Prešli smo brojku 300 grla, jako sam ponosna
– Bilo bi super kada bih se samo natjecala, no uključena sam sto posto u organizaciju. Hoće li rezultat trpjeti, vidjet ćemo. Jako sam ponosna što smo domaćini jednog ovako velikog turnira i organizacijski dio u ovom trenutku možda mi je važniji od natjecateljskog. Kad me netko pita za što sam točno zadužena na Svjetskom kupu, onda slobodno mogu reći – za sve. Tu je toliko zadataka da, naravno, imam i jedan veliki tim uz sebe. Sigurno je da će biti nekih problema, ali uvjerena sam da ćemo ih sve riješiti na vrijeme – kaže Josipa Koletić.
Je li već sada sve spremno za ovo natjecanje?
– Nije, ali bit će sve na vrijeme. Ja sam po prirodi veliki perfekcionist i sve mora biti onako kako treba.
Velik je broj prijava?
– Da, prešli smo broj od 300 grla, što je puno više nego što smo planirali. Za sada imamo i listu čekanja.
Za sada je ovo turnir s dvije zvjezdice, onaj zagrebački prije 18 godina imao je četiri?
– Ideja je da i mi u dogledno vrijeme dođemo do turnira s četiri zvjezdice. Da bismo to postigli, moramo imati jakog financijskog partnera. To je prije 18 godina bila tvrtka Samsung. Naša prednost je što je Hrvatska dosta zanimljiva destinacija za jahače u ovom dijelu Europe. U našem okruženju nema tako jakog turnira. Cilj je da uskoro budemo domaćini i Balkanskog prvenstva ili Kupa nacija.
Kako to da ste se odlučili za domaćinstvo jednog ovako velikog turnira?
– Moj klub već godinama održava natjecanje Kup grada Samobora. Uvijek je bila prisutna ideja da napravimo nešto veće. Htjeli smo od nacionalnog turnira postati međunarodni. Kad smo procijenili da imamo uvjete, prijavili smo se. Većina jahača koji će doći na Svjetski kup već je upoznata s našim hipodromom i neki su već tu nastupali. Nekima će to biti prvi, vjerujem ne i zadnji put. Uglavnom, svi znaju da dolaze na vrhunski parkur.
Posebna atrakcija natjecanja bit će dron show?
– To će biti nešto neviđeno na konjičkim turnirima i jedva čekam to vidjeti uživo. Na nebu će biti stotinjak dronova koji će vjerojatno napraviti sliku konja koji skače preko prepone.
U Samobor dolaze i najbolji hrvatski jahači?
– Da, prijavljeni su Lea Djelmić, Kim Vukadin i Andrija Hrgović. Za reprezentaciju će nastup na Svjetskom kupu biti dobra priprema za Kup nacija, koji je tjedan dana kasnije.
Kako ste zadovoljni dosadašnjim tijekom sezone?
– Super. Ovo mi je možda i najuspješniji početak sezone. Bila sam u plasmanima jakih utakmica u Španjolskoj i Italiji, na Grand Prix natjecanjima. Imala sam nekoliko odličnih parkura. To mi puno znači za samopouzdanje.
Comedy spremna za OI
Olimpijske igre Los Angeles 2028?
– To mi je velika želja. Ima još puno vremena, osobno mislim da imam kapacitet da odem tamo. Opet, ne ovisi sve samo o meni već i o grlu s kojim nastupam. Za sada imam nastupe na visinama prepona do 1,50 metara. Uskoro prelazim na visine pet centimetara više. Od tri grla možda bi Comedy bila za te visine.
Nema vas puno na natjecanjima u Hrvatskoj?
– Nažalost, kod nas nema natjecanja ili turnira koji imaju utakmice visine 1,40 metara i više. Voljela bih ove godine nastupiti na prvenstvu Hrvatske. Nisam nastupala nekoliko godina.
Kako ste zavoljeli konjički sport?
– Otkad znam za sebe, voljela sam konje. U vrtiću sam stalno jahala drvenog konjića. Prvi susret s konjem bio je na moru, gdje su se održavale šetnje. Sjećam se da je jedna šetnja koštala pet kuna i bila sam tamo gotovo cijeli dan. Kad su roditelji vidjeli koliko sam ‘luda’ za konjima, kupili su mi konja. Kako u Samoboru još nije bilo konjičkog kluba, trenirala sam po cijeloj Hrvatskoj. Onda smo 2017. godine napravili hipodrom u Mirnovcu i ovdje imam sve uvjete. U međuvremenu sam bila pet godina u inozemstvu, prvo u Njemačkoj, potom u Švicarskoj. Sa 16 godina sam otišla. Mama je bila protiv, tata je odobravao. Nije mi bilo lako. Za mene je to bio jedan novi svijet. Živjela sam sama, rano sam naučila kuhati, pospremati i peglati. Preko dana sam radila u štali sve poslove, a noću učila. Dolazila bih svaka dva mjeseca u Hrvatsku polagati ispite. Dobro je da sam znala engleski pa sam se dobro snalazila. Da je bilo lako, nije. Da danas moram poslati svoje dijete s tako malo godina u inozemstvo, ne bih to sigurno dopustila”, zaključila je Josipa.
Foto: privatna arhiva Josipa Koletić