Najbolja hrvatska sportašica, judašica Lara Cvjetko godinu iz snova završava na prvom mjestu svjetske ljestvice u kategoriji do 70 kg. Dvostruka svjetska viceprvakinja zadnji je turnir imala u Zagrebu, gdje je na jakom međunarodnom Grand Prixu izgubila u borbi za broncu. U emisiji Put pobjednice na SPTV-u Lara je otkrila koliko je zadovoljna sezonom, kako se nosi s pobjedama i porazima te zašto je kao djevojčica odabrala upravo judo.
U obitelji Cvjetko judo je prvo izabrala Lara, a zatim su s treninzima počele i njezine dvije mlađe sestre, Nina i Jana. Danas sestre Cvjetko zajedno nastupaju na mnogim natjecanjima, što je pravi raritet u svijetu, a Lara nam je otkrila i kakav je osjećaj stati na tatami kad je s druge strane jedna od mlađih sestara.
– Nastup na zagrebačkom Grand Prixu bio mi je peti po redu i došla sam puna očekivanja, sretna što se mogu boriti pred domaćom publikom. Dan je krenuo dobro, pobijedila sam prvu borbu i plasirala se u četvrtfinale, gdje sam se borila protiv Francuskinje, ali jedna greška pri kraju me koštala – pala sam na juko i nisam uspjela nadoknaditi tu razliku do kraja, jer je ostalo premalo vremena. Nakon toga pobijedila sam u repasažu i uspjela se dobro vratiti u borbu za medalju. Htjela sam ispred zagrebačke publike stvarno osvojiti tu medalju i donijeti još jedno odličje za Hrvatsku i za naš klub, ali ovaj put nije išlo. Turnir sam završila na petom mjestu, što smatram dobrim rezultatom. Meni osobno, nakon ove sezone, taj je poraz dosta teško pao, ali takav je sport. Stvarno sam htjela uzeti zlato, a ako ne zlato, barem bilo koju medalju pred domaćom publikom, jer je atmosfera bila predivna. Bila sam pomalo ljubomorna na svoje kolege koji su pobjeđivali pred tom sjajnom publikom i htjela sam i ja razveseliti sve nas – istaknula je Lara Cvjetko.
Naša najbolja sportašica godinu završava kao broj jedan na svjetskoj ljestvici judašica u kategoriji do 70 kg.
– Sad nam slijede bazične pripreme i pripreme za iduću sezonu, koja je jako bitna, jer počinju kvalifikacije za olimpijske igre. Ovo vrijeme iskoristit ću i za učenje. Studiram računarstvo na Fakultetu elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje u Splitu. Upisala sam prvu godinu diplomskog, odnosno četvrtu godinu fakulteta, i sad moram malo „stisnuti“ s polaganjem ispita nakon ovog judaškog dijela.
Lara Cvjetko najstarija je od tri sestre, sve sve judašice sa svjetskim medaljama
– Roditelji su mi sportski tipovi i od malena su nas usmjeravali na puno sportova. Trenirala sam judo i taekwondo. Uz to sam morala svirati klavir i učiti, a ništa mi se od toga nije posebno dalo. Vodili su nas na planinarenja, skijanja, ljeti na surfanje. Na kraju, u fazi kada je trebalo odabrati i posvetiti se jednom sportu, rekla sam da želim judo. Tada su već krenuli prvi rezultati i državne medalje, a onda su sestre nekako spontano krenule mojim putem. Ne mislim da je to isključivo zbog mene, jer nam nitko nikada nije nametao judo.
Tri sestre na istom Grand Prixu, istinski je sportski raritet, a sestre Cvjetko 2025. u Zagrebu su ispisale i tu stranicu povijesti.
– Ima primjera braće i sestara judaša, ali da su ikad tri sestre nastupile na istom Grand Prixu, mislim da se to još nije dogodilo i stvarno je poseban osjećaj, kaže Lara Cvjetko.
Jana i Lara Cvjetko borile su se međusobno u finalu državnog prvenstva
Jako je zanimljiv osjećaj stati nasuprot sestri, a opet se svaku borbu boriš da pobijediš. To je prava rijetkost u svijetu sporta, pogotovo u judu – nema puno ljudi koji mogu reći da su se borili protiv brata ili sestre. Mislim da sam dovoljno zrela da sam mogla isključiti činjenicu da je preko puta mene moja mala sestra. Moja mala Jana je u tom trenutku konkurencija koja mene napada i koju moram pobijediti. Moram pokazati da sam ipak bolja od nje.
Lara Cvjetko iz Zagreba se prije nekoliko godina preselila u Solin upravo zbog juda, a za njom je ubrzo stigla i Nina pa danas zajedno treniraju u JK Solin.
– Otišla sam iz Zagreba u judo klub u Solinu kako bih radila s našim trenerom i izbornikom Draganom Crnovom. On je veliki stručnjak i sada ovdje trenira dosta cura koje su došle iz Zagreba i Samobora, među njima i moja Nina, tako da imamo stvarno odličnu ekipu. Kolegica mi je jedna od najboljih prijateljica, Ana Viktorija Puljiz, treniramo zajedno, putujemo i ostvarujemo vrhunske rezultate. Na Grand Prixu u Zagrebu dvije od tri hrvatske medalje bile su iz našeg kluba, a ja sam osvojila peto mjesto.
Kakve ste bile kao male? Jeste li se često kod kuće „borile“ po podu?
– Jesmo, oduvijek. Često smo se tukle i hrvale, uvijek smo bile tvrdoglave i „teške“, tako da je svađanje bilo normalno – kroz smijeh nam priča Lara Cvjetko. Ja sam najstarija sestra pa sam uvijek „maltretirala“ njih dvije. Ali i one su mene na svoj način. Mislim da je to ono klasično odrastanje. Danas smo odrasle i imamo priliku boriti se profesionalno.
Kakav odnos imate danas sa sestrama?
– Stvarno imamo dobar odnos i dobro se razumijemo. Imamo puno zajedničkih interesa, tema i stvari koje nas povezuju, uz judo naravno. Nina i ja sada živimo zajedno, što mi je stvarno super – nisam mislila da ću toliko uživati. Mislila sam da ćemo se više svađati oko spremanja i kućanskih obveza, kao što je to bilo doma. Volimo gledati serije zajedno, čitamo iste knjige i drago mi je što sam to uspjela prenijeti na njih. Jana i ja igramo istu igricu, zove se Genshin Impact, pa i o tome često pričamo. Dijelimo puno hobija o kojima možemo svakodnevno razgovarati.
Koja je od sestara Cvjetko najborbenija?
– Jana, definitivno. Možda zato što je najmlađa pa smo ju Nina i ja uvijek malo „gurale sa strane“. Oduvijek se morala boriti za svoje mjesto među nama trima, tako da je takva ostala i danas. A ja sam, kao najstarija, i dalje zaštitnički nastrojena i sve bih napravila za njih.
Jesu li roditelji i dalje aktivni, prate li vas na natjecanjima?
– Vole i dalje planinariti, mama je trenirala padobranstvo, a tata skijanje, tako da smo uz njih oduvijek u sportu. Voljela bih se okušati u padobranstvu i mislim da ću to ostaviti za vrijeme nakon judaške karijere. Mama je pravi adrenalinski tip i voli ekstremne sportove, a padobranstvo joj je bila velika ljubav prije nego što me rodila.
Kakvi su planovi za sljedeću sezonu?
– Idemo dalje s natjecanjima na IJF Touru, vjerojatno je prvo natjecanje Pariz. Imamo Europsko prvenstvo, a počinju i kvalifikacije za olimpijske igre, pa treba biti u dobroj formi.
– Od svoje pete godine treniram judo, a ozbiljniji rezultati i planovi počeli su kada sam s 15 godina postala prvakinja Europe. Bilo je to 2017., moj prvi veliki rezultat. Od tada je sve krenulo uzlaznom putanjom – europske i svjetske medalje, a od 2021. i seniorska karijera. Od tada stvarno mogu reći da se penjem i da sam posljednjih nekoliko godina u svjetskom vrhu.
Koje natjecanje ili natjecanja danas izdvajate kao najdraža?
– Po emocijama i rezultatu to su naravno dva svjetska srebra, iako poraz u finalu uvijek malo pokvari doživljaj. Ipak, to su mi dva najveća rezultata. Osobno, najdraža natjecanja su mi pobjeda na zagrebačkom Grand Prixu 2023., kada sam slavila pred domaćom publikom, te Europsko prvenstvo u Podgorici 2025., gdje sam osvojila broncu. Taj turnir bio je posebno emotivan jer sam prije toga na dva natjecanja zaredom gubila već u prvoj borbi i bilo je teško vratiti samopouzdanje. Otišla sam tamo s mišlju da nisam dovoljno dobra za medalju, a kad sam je osvojila, to je možda bila prekretnica sezone nakon koje je sve krenulo na bolje.
Uz judo ste proputovali pola svijeta. Gdje vam je bilo najljepše?
– Mislim da mi je Španjolska uvijek najdraža, nekako me podsjeća na Hrvatsku, a od gradova izdvojila bih Valenciju. Volim i Dominikansku Republiku, Tadžikistan mi je ove godine bio iznenađujuće zanimljiv, a Kina i Meksiko me nisu pretjerano oduševili. Iako stalno letim, uopće ne volim letjeti, a još manje sjediti 15 sati u avionu. To je gore od najtežeg treninga.
Jeste li tremašica?
– Mislim da je svatko tremaš na neki način. Tko kaže da nije, vjerojatno ne govori istinu. Nisam od onih koje trema „pojede“, ali naravno da uvijek osjetim puls u grlu prije borbe i nalet adrenalina.
Planovi poslije sportske karijere?
– Mislim da bih voljela raditi nešto u struci i možda to povezati sa znanjem koje imam iz sporta. Jednom bih voljela napisati knjigu, ako smislim priču koju želim ispričati, i želim malo više uživati i piti kave, a manje putovati. Ali prije svega toga, postati olimpijska pobjednica, zaključila je Lara Cvjetko.
Fotografije: IJF, Lara Cvjetko privatni album