Paula Hude u emisiji Put pobjednice: “Šesto mjesto na Svjetskom prvenstvu rezultat je godina rada, odricanja i ljubavi prema plesu”
Hrvatski ples krajem 2025. doživio je jedan od najvećih uspjeha u svojoj povijesti. Paula Hude je sa svojim plesnim i životnim partnerom Vedranom Sragom na Svjetskom prvenstvu u Sarajevu osvojila izvrsno šesto mjesto u kombinaciji deset sportskih plesova, među 30 najboljih parova svijeta.
Paula Hude je višestruka državna prvakinja, finalistkinja svjetskih i europskih prvenstava i europskih kupova, a o putu do ovog rezultata, plesu, partnerstvu i izazovima govorila je u emisiji Put pobjednice na SPTV-u.
Paula Hude o povijesnom uspjehu za hrvatski ples
Svjetsko prvenstvo u Sarajevu najveći je uspjeh u povijesti hrvatskog plesa. Šesto mjesto pamtit ćete zauvijek.
– Apsolutno. Volimo reći da se taj dan sve poklopilo. Prvenstvo se održavalo u Sarajevu pa je cijela moja obitelj bila u dvorani. Uz to, tamo je bilo i jako puno hrvatskih reprezentativaca iz drugih kategorija, njihovih trenera i obitelji. U finalu smo imali takvu podršku da se činilo kao da cijela dvorana navija samo za nas. To je bio zaista poseban osjećaj.
Konkurencija je bila izuzetno jaka?
– Da, došlo je 30 parova iz 30 zemalja. U ovoj disciplini svaku državu može predstavljati samo jedan par, što znači da su to doslovno najbolji parovi svijeta. Svi su bili vrhunski pripremljeni, zato je to šesto mjesto u takvoj konkurenciji nešto što ćemo slaviti cijeli život – i mi i naši treneri.
Kombinacija deset sportskih plesova najzahtjevnija je disciplina
– Tako je. Kombinacija spaja latinsko-američke i standardne plesove i često se kaže da je to najteža disciplina. Pripreme su zahtjevne jer traže dvostruko više treninga, znanja, koreografija, kostima… Naporno je, ali ne bismo se mijenjali ni za što.
Vedran Sraga danas vam je i plesni i životni partner, a nekad ste bili rivali?
– Da, upoznali smo se još kao djeca. Ja sam počela plesati sa sedam i pol godina, on malo ranije. Nikad se nismo službeno upoznali, ali kroz natjecanja smo se jako dobro znali. Kasnije smo postali ozbiljna konkurencija jedno drugome i to rivalstvo trajalo je više od deset godina. Na kraju smo se spojili kao plesni par, a nedugo zatim i privatno.
Tko je napravio prvi korak?
– Vedran. I dobro da je. Ja možda nikad ne bih. Bila sam zaljubljena u njega i prije, ali više onako dječje – bio je najbolji plesač u našoj generaciji. Kad smo počeli plesati zajedno, vrlo brzo smo shvatili da imamo ogroman potencijal kao sportski par.
Biti u vezi s plesnim partnerom sigurno nije jednostavno?
– Nije. Upravo zato sam u početku bila oprezna jer nisam htjela ugroziti plesnu karijeru. Vedran je sve to puno opuštenije shvatio, napravio prvi korak i ja sam se na kraju prepustila. Danas mi je drago da je tako ispalo.
U Hrvatskoj često nedostaje muških plesača. Zašto?
– Nažalost, još uvijek postoji stereotip da je ples “za curice”. To je potpuno pogrešno, ali s tim se stalno borimo. S pozitivne strane, zbog toga se razvio solo ples, koji djevojkama omogućuje da se natječu i napreduju i bez partnera. To je relativno nova, ali vrlo dobra stvar.
Koliku ulogu ima televizija u popularizaciji plesa?
– Ogromnu. Filmovi poput Prljavog plesa, Flashdancea, Pulp Fictiona ili show Ples sa zvijezdama uvijek podignu interes. Ples je nešto prirodno – svi mi plešemo na neki način. Glazba te jednostavno tjera na pokret i to je predivno.
Unatoč tome, ples u Hrvatskoj nije naročito popularan sport?
– Nažalost nije. No u nekim europskim zemljama situacija je potpuno drugačija. Na sjeveru Europe ples je vrlo cijenjen, u nekim istočnim zemljama na razini baleta. Tamo plesači imaju poseban status. U državama poput Njemačke ili Italije, plesačima su čak i treninzi plaćeni – to im je posao. Kod nas smo uglavnom ovisni o roditeljima i vlastitim prihodima, što je velika razlika i dodatni izazov.
Tko vas je uveo u ples?
– Moji roditelji. Mama je bila uspješna gimnastičarka, ali meni gimnastika nije baš išla. Predložila je ples, a i starija sestra je plesala. Sjećam se prvog treninga – htjela sam samo gledati, ali nakon dvije minute sam ustala i počela plesati. Kad sam prvi put zaplesala u paru, znala sam da je to to. Imala sam sedam i pol godina. Došla sam doma i rekla da idem na ples. Ostalo je povijest.
Kako se nosite s pogreškama na pozornici?
– Tu puno pomaže sportska psihologija. Radimo s Renatom Barić i to nam je jako važno. Iskustvo također čini svoje.
Kako izgleda vaša rutina prije nastupa?
– Vrlo različito. Ja volim biti među ljudima, Vedran voli biti u svlačionici do zadnje sekunde. U početku me to stresiralo, danas znam da će uvijek doći na vrijeme. Tako barem nemamo vremena za svađu prije izlaska na podij.
Kad ne plešete, kako se opuštate?
– Volimo biti s obitelji i prijateljima, gledati serije, biti doma, ne putovati nigdje. Malo “gubiti vrijeme”. To me jako opušta.
A nakon sportske karijere?
– Voljela bih ostati u plesu, ali kao trenerica. Već sam na studiju izobrazbe trenera na Kineziološkom fakultetu. Želim prenositi znanje, ali i strast prema sportu. Ovaj rezultat nam je dokazao – i nama i budućim generacijama – da je moguće. Uvjeti nisu uvijek idealni, ali uz rad, vjeru i upornost, sve je moguće, zaključila je Paula Hude.
Fotografije: Studio PM