Pavle Pepđonović za sebe će reći da nije zaslužan za Mundijal prijateljstva koji je u četiri izdanja prerastao u najveći sportski spektakl na ovim prostorima. Ljudi koji su ga prepoznali su važni, oni su ga stvorili. Takvu izjavu može dati samo čovjek velikog srca, skroman i beskrajno zaljubljen. U sport, u život, u ljude, u druženje, u prijateljstvo, u zajedništvo. Na kraju to nas sve pokreće.
Pavle Pepđonović nikada se neće staviti u prvi plan kad je riječ o zaslugama, iako svi koji su i najmanje upućeni u Mundijal prijateljstva, znaju da je on pokretačka snaga nečega što nadilazi granice sporta i igre. Ulcinj je stoga već četvrtu godinu zaredom epicentar pozitivne energije. Više od 400 sportskih legendi iz bivše Jugoslavije okupilo se i slavilo nešto što nema granice niti politike. Samo prijateljstvo, poštovanje i ljubav prema sportu.
„Samo nam je ljubav potrebna“, moto je Mundijala koji je ove godine okupio više od 400 gostiju, a trodnevna manifestacija započela je premijerom filma “Anka”, redatelja Dejana Aćimovića.
Subotnje jutro na ulcinjskoj rivi nalikovalo je na pravo olimpijsko selo, sportaši dolaze sa svih strana, grle se i pozdravljaju, prepričavaju anegdote iz nekih bivših vremena. Sprema se svečano otvaranje četvrtog Mundijala prijateljstva, gužva, vreva, dobra energija. Kreće svečano predstavljene kreme vrhunskog sporta, sportaša i trenera s prostora bivše Jugoslavije. Pavle Pepđonović pozdravio je prisutne i još jednom napomenuo da je Mundijal krenuo iz nečeg malog, a usprkos nedostatku infrastrukture narastao u nešto ogromno, zahvaljujući ljudima koji su prepoznali nešto dobro i lijepo. “Žao mi je samo što moj pokojni ne vidi ovo, makar da je tu samo sat vremena”, dodao je Pepđonović.
Redom su na pozornicu izlazili velikani iza kojih su svjetske, europske i olimpijske medalje: Dragan Kićanović, Ivan Gudelj, Zoran “Moka” Slavnić, Duje Krstulović, Mihovil Nakić, Zoran Čutura i Andro Knego, Lino Červar, Ivica Tucak i još mnogi, nakon čega je uslijedio vatromet otvorenja četvrtog Mundijala prijateljstva.
Večer je bila rezervirana za promociju knjige “Rukomet – put do vrha i tajne uspjeha” Line Červara, koji je u svom obraćanju naglasio poruku jednakosti. “Ne mogu podnijeti kad čujem da netko nešto ne može, pogotovo mladi ljudi. Ako nešto voliš, a ja svoj posao obožavam i obavljam ga s najvećom strašću, onda ti ništa ne može biti teško.”- istaknuo je Červar.
Iste večeri pogledali smo premijeru filma “Izgubljeni Dream Team” redatelja Jure Pavlovića, posvećenog posljednjoj jugoslavenskoj košarkaškoj reprezentaciji. Film donosi nikad ispričanu priču o reprezentaciji koja je 1991. godine, na Europskom prvenstvu u Rimu, osvojila zlatnu medalju i stala na postolje, promatrajući podizanje zastave zemlje koja je tri dana ranije prestala postojati. Glavni protagonisti filma su košarkaške legende Toni Kukoč, Dino Rađa, Vlade Divac, Žarko Paspalj, Jurij Zdovc, Velimir Perasović, Dušan Ivković, Aleksandar Đorđević, Predrag Danilović i drugi članovi te zlatne generacije.
Posljednji dan sportski velikani i ostali sudionici Mundijala proveli su na Velikoj plaži i Adi Bojani uz prigodan kulturno-umjetnički program i druženje, a navečer je u hotelu Palati na Starom grad održan međunarodni festival umjetnosti i mode „Golub mira“.
Spektakularan vatromet nad Starim gradom označio je kraj, ali i novi početak. Pavle Pepđonović već sprema 5. Mundijal, čovjek nevjerojatne energije gura dalje cijelu priču s nadom da će poruka mira i prijateljstva i dalje rasti. I hoće, sada više nitko ne može zatvoriti oči pred ovakvom veličinom. Veličinom kakvu ovaj čovjek nosi u srcu. Za sve nas.
Fotografije: Mundijal prijateljstva