Bojana Kolarić među 32 najbolja stolnoteniska suca svijeta – što donosi zlatna značka ITTF-a
Hrvatska stolnoteniska sutkinja Bojana Kolarić nedavno je dobila zlatnu značku Međunarodne stolnoteniske federacije (Gold Badge), koju trenutačno ima samo 32 najbolja suca na svijetu.
Najviši mogući status u hijerarhiji stolnoteniskih sudaca vjerojatno Bojani donosi lakši pristup najjačim turnirima pa i Olimpijskim igrama, iako je tu situacija malo komplicirana.
Bojana Kolarić: Bila sam pozvana i na Svjetski kup mješovitih ekipa u Chengduu, ali sam to morala odbiti jer nisam imala dovoljno dana godišnjeg odmora, a trebala bih za to uzeti deset dana, kaže jedna od najboljih svjetskih stolnoteniskih sutkinja
– Mogla sam ja sve to i s plavom značkom, samo tu sad dolazi ona naša muško-ženska kvota, pa broj pojavljivanja na međunarodnim turnirima… Sad se kod jačih turnira pojavio problem zato što više nitko ne zna što, zapravo, nosi ta zlatna značka. Bilo je zamišljano da onaj tko dobije tu značku postaje profesionalni sudac i sudi puno turnira tijekom godine. Sad se potegnulo pitanje tko bi trebali biti ti profesionalni suci jer žene, nažalost, nisu pristale, kao i mnogi drugi koji imaju obitelj i djecu. Ljudi su zato mahom odbijali napredovati u taj Gold Badge status. Tako se od te ideje s profesionalnim sucima odustalo. Sada je neki zaključak da na svakom jačem turniru bude barem jedan sudac sa zlatnom značkom. Bila sam, tako, i ja pozvana na nedavni Svjetski kup mješovitih ekipa u Chengduu, ali sam to morala odbiti jer nisam imala dovoljno dana godišnjeg odmora, a trebala bih za to uzeti deset dana. Pozvano nas je deset sutkinja iz Europe i sve smo morale odbiti jer ni jedna to nije mogla uskladiti s privatnim obavezama, kaže Bojana Kolarić u razgovoru za web stranicu Hrvatskog olimpijskog odbora.
Suci su važna, često i prevažna tema u mnogim sportovima. Ni stolni tenis nije lišen sudačkih pogrešaka, ali ni prijepora oko pravila.
– Pogrešaka, naravno, ima jer stolni tenis je jako brz sport, naročito sada s tim novim lopticama koje su još brže, a brži su i reketi, ovisno o tome kakve materijale imate. Recimo Sabine Winter iz Njemačke ima antispinit i njezina loptica se nekad ne može popratiti jer ima sasvim nepravilnu putanju. Pa kad netko kaže „dotaknula je rub stola“, ja to ne znam, stvarno ne znam i vjerujem na riječ. Da, dogode se pogreške jer ima jako puno stvari koje mi moramo pratiti i koje se od nas očekuje na toj razini. Uveo se sad elektronički sustav i s time se cijela igra promijenila. Znači, pratite lopticu, pratite igrača, pratite trenera koji ne smije govoriti kad počne poen, ali servisi su nama najveći problem, kaže Bojana i pojašnjava:
– Događa se puno pogrešaka jer igrači namjerno ili nenamjerno pokušavaju skrivati svoje servise, a pravila su malo nedorečena i trebalo bi ih promijeniti. U pravilima stoji da igrač mora imati lopticu na otvorenom dlanu i baciti je near vertical, dakle približno vertikalno i tu je problem. Što znači približno vertikalno, koliko je to stupnjeva? U World Table Tennisu su izmislili taj svoj novi sustav TTR, Table Tennis Review, odnosno nešto kao „oko sokolovo“ u tenisu, ali taj sustav je dostupan samo na pet turnira kojima je WTT vlasnik. To je jako skupa tehnologija i ta provjera predugo traje, ali je dobra.
Najveći stolnoteniski turniri danas su postali spektakularan šou prilagođen televizijama. Vidjeli smo to jesenas i na Europskom ekipnom prvenstvu u Zadru. I suci za takva natjecanja dobivaju naputke kako bi se spriječilo otezanje igre. Ponekad se, kaže nam Bojana, to otezanje igre sankcionira, ali najčešće – ne.
– Recimo, igrač dođe do stola kao da želi servirati, a onda se makne unatrag – to je čisti žuti karton jer to je taj time wasting. Naravno, kazniti oba igrača koja to rade u istom meču je malo nezgodno jer onda negoduju i gledatelji. Pokušavamo zato biti malo tolerantniji, pa ih s „play please“ ili sličnim zahtjevom pokušavamo malo ubrzati. Ali dogodi se i suprotan naputak, kao što je bilo lani na WTT finalu u Hong Kongu, kad su sucima rekli „Molim vas, nemojte igračima davati žute kartone jer to loše izgleda na televiziji!“ E, tu su se onda žalili suci jer to nije u redu, budući da ideš protiv svojih pravila. Koja su onda pravila bitnija, naša stolnoteniska ili ona koja donose novac?
Stolni tenis je dosta mijenjao pravila, no trebat će ih mijenjati i dalje. Prije svega kada je riječ o ekipnim natjecanjima. I na Europskom ekipnom prvenstvu u Zadru smo imali slučajeva da mečevi traju preko četiri sata, a to je onda problem i gledateljima i televizijama, ali i sucima.
– Ovaj format, da se igra do osam osvojenih setova, kako se igralo na Svjetskom kupu mješovitih ekipa u Chengduu, jako je dobar. Kroz taj se format igra ubrzala, vidi se i čar igre parova i svi dobiju šansu igrati. Mislim da je ovo jako dobar put i veseli me što će se ekipni dio tako igrati i na Olimpijskim igrama u Los Angelesu. Bit će sigurno i jako dobra gledanost jer je to nešto drugačije od onoga što je bilo. Ne znam što bi se drugo moglo napraviti, osim da se u ekipne mečeve vrati igra parova te se malo promijeni dinamika meča. Jer, u ovom formatu koji se igrao u Zadru, samo s pojedinačnim mečevima, nisu čak dozvoljene zamjene. Tri igrača igraju i oni moraju i završiti meč. Ako ti se netko ozlijedi, moraš predati meč. Uz ovaj Table Tennis Review, kojim se može provjeriti svaki poen, to bi bile nužne promjene u stolnom tenisu.
Profesionalno, Bojana Kolarić je logopedica u OŠ Tomaša Goričanca u Maloj Subotici pa usprkos dobivenoj zlatnoj znački neće bitno povećavati broj natjecanja na kojima će suditi.
– ‘Ajmo reći da će to biti od tri do pet godišnje. Nekad po ljeti, kad sam slobodna, zna biti više turnira. Za sljedeću godinu ću se prijaviti za WTT Champions turnir u Yokohami u Japanu. To je u osmom mjesecu kad nam je još u školi ljetna pauza. Moram tu i tamo gledati i na kojem turniru su nam evaluacije vrhovnog suca ili općenito procjene evaluatora. Ja bih najradije poslala prijavu i za Grand Smash turnir u Las Vegasu, ali gdje da nađem 12 slobodnih dana da bih tamo otputovala?! Ponekad malo razmišljam i o neplaćenim danima, ali nisam još na toj razini da bih se u to upuštala. Probam koliko god mogu s ravnateljicom škole sve uskladiti i za sada to dobro funkcionira. Je, žao mi je za neke turnire, ali bit će i drugih prilika, zaključuje Bojana Kolarić.
Foto: Privatni album